Igrani film redatelja Petra Oreškovića »Otpadnici«, prema mišljenju ocjenjivačkoga suda našega tjednika, zaslužio je »Zlatnu uljanicu« na ovogodišnjim, 18. danima hrvatskoga filma, održanima u Studentskom centru u Zagrebu od 17. do 22. ožujka. Riječ je o nagradi što je naš tjednik dodjeljuje za promicanje etičkih vrijednosti u filmskome stvaralaštvu. U nagrađenome filmu, koji traje 27 minuta, a čiji scenarij uz redatelja Oreškovića supotpisuje Koraljka Meštrović, riječ je o mladome paru, Vesni (Jelena Lopatić) i Ivanu (Luka Petrušić), koje gazda izbacuje iz stana jer ne mogu plaćati stanarinu. Osim njih, na ulici - što je popraćeno duhovitim grafitnim natpisom »Maknimo mlade s ulice« - završavaju i njihove stvari. Upravo je u tijeku skupljanje glomaznoga otpada, a mladi par provodi dan na ulici »dovijajući se« životnim nevoljama na razne (pa i nedopuštene) načine. Vesna među odbačenim stvarima pronalazi odbačenu vjenčanicu, te s Ivanom pleše uz glazbu uličnih svirača. Na ulici se u međuvremenu gomila glomazni otpad, a iscrpljeni Vesna i Ivan na kraju dana počinju i sami dovlačiti odbačeni namještaj te »uređuju stan« od glomaznoga otpada nasred ulice. Međutim, uskoro dolazi hvataljka za glomazni otpad i odnosi komad po komad namještaja, pa hvata i krevet na kojemu su Vesna i Ivan... poput otpada.

Ocjenjivački sud našega tjednika tome je filmu, uz pokoju zamjerku na nedosljednosti, dodijelio nagradu jer na osobito dobar način tematizira problem mladih (ne samo) u Hrvatskoj, posebno u većim gradovima, koji često žive na samim marginama društva koje sve mjeri isključivo platežnom moći. No, Vesna i Ivan, svoje nevolje proživljavaju vedro i s velikom dozom optimizma, za razliku od brojnih protagonista filmova prikazanih na ovogodišnjim Danima, pa je glavna etička poruka filma da se i u nevoljama valja osloniti na vlastite snage, vedro i s povjerenjem u Boga gledati u budućnost, te da i oni koji imaju malo ili gotovo ništa ipak ne smiju biti tretirani poput »otpada« ili biti smatrani »otpadnicima«. U filmu je vedrina protagonista zapravo nije »otpadnička« nego upravo - pobjednička.

Veliku nagradu 18. dana hrvatskoga filma za najbolji film - o čemu je odlučivao ocjenjivački sud u kojem su bili glumica Darija Lorenci, redatelj Dejan Šorak i snimatelj Živko Zalar - dobila je redateljica i scenaristica Irena Škorić za kratkometražni igrani film »Rastanak«. Riječ je o »nostalgičnome filmu« u kojemu se govori o odnosu oca i sina prema njihovu starom automobilu kojim kreću na put, i od kojega se moraju - zbog dotrajalosti - rastati. Za najbolju režiju nagradu je dobio Dalibor Matanić za igrani film »Tulum«. Riječ je o filmu čija se radnja odvija u Vukovaru »jednoga lijepog dana« i čini se da ništa ne može prekinuti tu idilu. Za glazbu su u tom filmu nagrađeni Jura Ferina i Pavao Miholjević. Ocjenjivački sud za najbolju montažu nagradio je Hrvoja Mršića za igrani film »Super mi je« Tihane Kopse, dok je nagrada za najbolju kameru dodijeljena Željku Sariću za igrani film »Jedan dan u Zemaljskom zavodu za slijepu djecu« Emila Miškovića. Inače, riječ je o rekonstrukciji dokumentarnoga filma kakav je mogao nastati početkom 20. stoljeća u Zagrebu. Maloga slijepog dječaka majka zbog neimaštine dovodi u Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece, gdje kroz dječakovu prilagodbu novoj okolini otkrivamo specifični sustav te specijalizirane ustanove, ali i njegovu osobnu, emotivnu bitku s fizičkim nedostatkom u njemu potpunome stranom okolišu. Potporu i zaštitu pronalazi u učiteljici koja je svima poput »zamjenske« majke (pa i više od toga).

Najbolji debitant ovogodišnjih Dana je Antonio Gabelić s kratkim igranim filmom »Reciklus«, dok je Akademija dramske umjetnosti dobila nagradu za najboljeg producenta. Posebna nagrada festivalskog ocjenjivačkog suda dodijeljena je eksperimentalnom filmu »Clash« Branka Pašića.

Nagradu »Oktavijan« Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji igrani film dobio je »Loš dan za kapetana Kuku« Marina Juranića i Hane Veček. Film je zapravo priča o jednome danu u životu zagrebačke obitelji, a glavni je lik majka malenoga dječaka koju film prati od buđenja do kasne večeri, pri čemu je »njezino vrijeme« potpuno prilagođeno »vremenu djeteta«. Za dokumentarni film »Meštrović« nagrađen je Danko Volarić, koji je dobio i nagradu publike koja je mogla glasovati svaki dan poslije svake projekcije.

Kritičari najboljim animiranim filmom smatraju »Fantastičnu odiseju doktora Zodiaka« Matije Pisačića, a najboljim su eksperimentalnim filmom proglasili »Novembar« Borisa Greinera.

U kategoriji namjenskih filmova »Oktavijana« je dobio redatelj Zoran Happ za svoj film »Adris galerija - Edo Murtić«. Za glazbeni spot, pak, nije nagrađen nitko zbog propozicija Dana: nitko, naime, nije ocijenjen višom ocjenom od 3,5.

Nagradu »Jelena Rajković« za najboljeg redatelja u dobi do 30 godina dobio je Ivan Livaković za režiju igranoga filma »Prljavi mali mjehurići«.

Na ovogodišnjim Danima, koji su trajali od 17. do 22. ožujka, nagrade su tradicionalno podijeljene u subotu navečer, 21. ožujka, dok su Dani službeno završili dan poslije projekcijom svih nagrađenih filmova u kinu Studentskoga centra. U konkurenciji su se natjecala 164 filma, a odabrali su ih selektori Krešimir Mikić (izbornik igranih filmova), Janko Heidl (dokumentarni filmovi), Marijan Krivak (eksperimentalni filmovi), Josip Grozdanić (namjenski filmovi i glazbeni spotovi) te Jurica Sterešinić (animirani filmovi). Iznimno je bogat i ove godine bio popratni program, dok je filmovima koji nisu ušli u konkurenciju bio i ove godine pridržan »Salon odbijenih«.

Izbornik igranih filmova Krešimir Mikić izjavio je kako su tematski filmovi raznoliki, no uočen je niz više filmova pesimističnih nego optimističnih tema. S njegovom ocjenom složili su se i članovi ocjenjivačkoga suda Glasa Koncila i jedan od organizatora Davor Šišmanović, jer se doista čini da su i igrani (a osobito dokumentarni) filmovi »svjedoci« teškoga stanja, ne samo društva nego i načina na koji redatelji i ostali »filmaši« gledaju na društvenu stvarnost. Među dokumentarnim filmovima posebno je zapažen bio i film »Vajt«, koji je zapravo osobna ispovijed Daniela Belea Vajta, koji se zahvaljujući ulasku u zajednicu »Cenacolo« uspio osloboditi droge. No, prema osobnom viđenju redatelja Nikole Strašeka njegov boravak u »Cenacolu« nije bio toliko »intrigantan«, pa je namjerno izbjegavao sve opise iz njegova romana »Ponedjeljak« koji sadrži i opise njegove vjerničke preobrazbe te unutarnje katarze i obraćenja Bogu, što mu je pomoglo u svladavanju ovisnosti. O obitelji (na specifičan način) iz »dječje perspektive« - a uz pomoć igre - govori dokumentarni film »Luka kao...« Sonje Tarokić, koja preko igre djece s lutkama na vrlo profinjen način otkriva vrlo složene istine o svijetu u kojemu ne žive samo djeca nego i svi mi...

Da je pak eksperimentalni film »savršeno oružje« - kao što je rekao Damir Škarić - pokazalo je i nepotrebno uvrštavanje njegova filma »Samo je zemlja ispod ovog neba« u program konkurencije, čime će se organizatori morati pozabaviti te otvoriti i pitanje »umjetničke slobode« selektora, kako bi Dani u svim svojim segmentima očuvali svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje publike zbog koje, na kraju krajeva, i postoje.