KAKO ŽIVI PASTORALNI DUH PODNO KALNIKA? Gradić zvonika čuva svoja davna uporišta

Reportaža iz Župe sv. Ane u Križevcima

Snimio: T. Šovagović
Župa sv. Ane ima 1894 katoličke obitelji sa 6087 katoličkih vjernika prema posljednjem popisu. U 2015. godini bilo je 80 umrlih, 77 krštenih te 22 vjenčanih parova. Prvopričesnika je bilo 74, a krizmanika 69. U ovoj godini statistika je zasad još nepovoljnija. Nedjeljne su mise u 8, 10 i 18 sati, a okupi se prosječno oko tisuću vjernika.

S prvim tragovima zime Križevci poprime poseban sjaj, kada snijeg obuhvati vrhove planine Kalnik, a stanovnici u debljim jaknama krenu koračati križevačkim središtem, nedjeljom najčešće odlazeći u baroknu gradsku krasoticu, župnu crkvu sv. Ane, čiji zvonik dominira središtem, zajedno s ostalim križevačkim sakralnim zdanjima, neovisno s koje strane putnik pristigne u rodno mjesto sv. Marka Križevčanina. No i kada zahladi, ima nešto toplo u tom drugom po važnosti mjestu Koprivničko-križevačke županije zbog čega se čak i onaj stranac koji prvi put pristigne u gradić, automobilom ili vlakom, osjeća ugodno, siguran da se ne može izgubiti i da na svakom kutku može susresti prijatelja ili dragu osobu. Župa sv. Ane, koja pripada Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, baza je na kojoj počiva pastoralni život povijesnoga gradića s nešto više od jedanaest tisuća stanovnika koji se sve više razvija i u suvremenom dobu.

»S obzirom na to da smo nedavno dobili brzu cestu koja nas približava Zagrebu na malo više od pola sata nadamo se da će se taj razvoj ubrzati. Problem za stanovnike ovoga kraja jest to što nema dovoljno radnih mjesta u ovom okruženju pa je mnogo nezaposlenih. Sve je više ljudi u potrebi koji imaju krov nad glavom, ali im nedostaje mnogo osnovnoga za život, s čime se susreću naše volonterke Caritasa kada obilaze obitelji koje su u takvim potrebama. Dosta je obitelji, i to mladih, kao i pojedinaca, otišlo trbuhom za kruhom u strani svijet Njemačke, Irske, Škotske, Kanade…« upoznaje s osnovnim informacijama o Križevcima župnik župe sv. Ane Stjepan Soviček. Rođen je u Vrbovcu, u župi sv. Vida. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju u Sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Teološki fakultet završio je kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije. Zaređen je za đakona u zagrebačkoj katedrali 1996., a godinu kasnije i za svećenika, po rukama kardinala Franje Kuharića. Kao kapelan službovao je u Novoj Bukovici, zatim u župama sv. Josipa Radnika – Gajnice i sv. Nikole biskupa – Stenjevec II kroz četiri godine. Godinu dana bio je kapelan, upravo u župi sv. Ane u Križevcima. Potom je dobio na upravljanje župu sv. Petra apostola u Sv. Petru Orehovcu, gdje je ostao četiri godine. Dvije godine bio je upravitelj župe sv. Ane – Osekovo, a zatim, također dvije godine, u župi sv. Margarete u Dubravi kod Vrbovca. Nakon uspostave nove Bjelovarsko-križevačke biskupije dolazi ponovno na mjesto nekadašnje kapelanske službe, ali sada kao župnik u župi sv. Ane.

Preopterećenost poslom i pomanjkanjem vremena

»Problemi s nedostatkom radnih mjesta, tj. nesigurnost egzistencije dovodi do problema da mladi teško sklapaju bračne zajednice zbog straha od neizvjesne budućnosti. Oni koji ulaze u brak i osnivaju obitelji te imaju djecu susreću se pak s tržištem rada koje je neumoljivo i želi svakoga pojedinca, tj. radnika iskoristiti maksimalno. Javlja se preopterećenost poslom i pomanjkanje vremena za obitelj i djecu. Počinje patiti cijela obitelj, a najviše djeca. U takvom okruženju dolazi do izražaja u negativnom kontekstu tehnologija ovoga svijeta (videoigrice, Facebook, različite društvene mreže) koja često zaokuplja djecu i mlade da se gotovo prestaju družiti i komunicirati. Dolazi do zatvaranja i nerazumijevanja te konflikta koji prečesto završava negativno za sve dionike određene zajednice«, nastavio je župnik Soviček, svjestan da je globalizacija svijeta svojevrsni župni, ali i društveni problem.

»Koliko je dobra za dostupnost svake informacije u cijelom svijetu kroz kratko vrijeme, toliko je negativna jer različiti mediji prečesto naglašavaju najgore i najtužnije događaje te anomalije svijeta, koje kao takve postaju interes čovjeka, osobito mladoga. Nažalost one postaju ne samo interes, nego i modus ponašanja mnogih koji ne shvaćaju opasnost prihvaćanja takvoga ponašanja koje isključuje Boga i bližnjega, a u središte postavlja sebe samoga. Takvo sebeljublje dovodi do životnih problema i u konačnici do samouništenja. No mi ne gledamo na te negativnosti i probleme, nego ih po pozivu našega pape Franje pobjeđujemo i gledamo da u zajedništvu svi zajedno budemo velika obitelj koju vodi nebeski Otac«, dodao je župnik, predstavljajući i brojne župne skupine, poput ministranata, molitvenih zajednica Klanjatelja Krvi Kristove, zajednice »Dr. Stjepan Kranjčić«, mladih, obiteljske zajednice, animatora, župnoga Caritasa, tri pjevačka zbora: Župni zbor sv. Ane, Dječji zbor i Zbor mladih »Crisinus«.

Redovnice bdiju svojim djelovanjem

Od 3. listopada 1928. u Križevcima djeluju i redovnice Kćeri Božje ljubavi. Danas u samostanskoj zajednici živi osam redovnica koje su uključene u rad Dječjega vrtića sv. Josipa, organiziraju susrete i duhovne obnove za mlade, a u novije vrijeme pružaju smještaj studenticama slabijega imovinskoga statusa. Brinu se za sakristiju župne crkve sv. Ane, animiraju i vode liturgijsko sviranje te pjevanje djece i odraslih, a rade i u školskoj i župnoj katehezi. Župni zbor i dječji zbor vodi s. Ivana Križanić. Župni zbor pjeva na misi nedjeljom u 8 sati, za sve velike svetkovine i blagdane u župi, gostuje po okolnim župama, sudjeluje na festivalima i smotrama zborova. Tijekom festivala i smotra sklapaju se prijateljstva između članova zborova te si često uzvraćaju posjete i tako se sve više zbližavaju. Župni zbor ima svoje redovite probe jednom tjedno, a za svetkovine i blagdane probe budu češće. Dječji zbor pjeva nedjeljom na misi u 10 sati. To je misa koja na poseban način odiše vedrinom, radošću, pjesmom i molitvom. Dječji zbor prepoznatljiv je po skladnom, uvježbanom i radosnom pjevanju te je sve češće tražen da pjeva na vjenčanjima i krštenjima, sudjeluje na različitim smotrama i festivalima. Osim s. Ivane koja je voditeljica zbora, u zbor su uključene obitelji Pleše i Rebić koje daju poseban doprinos ne štedeći ni vrijeme ni trud. Osim zborova djeluje i ženski Vokalni sastav »Allegro«, čije su članice sa svojim obiteljima, a posebno djecom, uključene u život župe.

Razgovor važniji od paketa hrane

Voditeljica župnoga Caritasa Vesna Ištvanović predstavila je volonterski rad te zajednice koji traje 16 godina. »Tijekom cijele godine prikupljamo odjeću i hranu koju dijelimo jednom mjesečno, i to svake zadnje srijede u mjesecu. Donatori odjeće i namještaja su župljani i građani našega grada. Već dugi niz godina u suradnji s trgovačkim centrom KTC Križevci prikupljamo hranu koju doniraju građani kupujući u tom centru. Svake godine jedne nedjelje u korizmi i tri nedjelje adventa prikupljamo hranu i novac u crkvi za vrijeme mise. Dobivenim novcem kupujemo ostale potrebne namirnice kako bismo složili pakete za korisnike našega Caritasa. Posložimo do 150 paketa u vrijednosti od 150 do 300 kuna, ovisno je li riječ o samcu ili obitelji«, iznijela je Ištvanović i podsjetila da se od Bjelovarsko-križevačke biskupije dobije za podjelu oko tri i pol tone voća. »Obilazeći naše korisnike, shvatila sam da je ponajprije samcima i starijima potrebna lijepa riječ, razgovor o njihovim problemima i usamljenosti, čak i više nego paketić hrane koji im donosimo«, dodaje. Župni Caritas surađuje s Centrom za socijalnu skrb, Socijalnom poslugom i osnovnim školama kako bi se što pravednije raspodijelila pomoć. Svu nepodijeljenu i oštećenu robu predaju udruzi »Humana Nova« na recikliranje. »Problemi u Caritasu postoje zbog ekonomske krize koja se odražava na standard ljudi, pa tako i na manjak donacija. Ipak mene i ostale volontere veseli naša upornost da dalje pomažemo prema svojim mogućnostima i da se trudimo još više«, zaključuje Ištvanović.

Brojne manifestacije i slavlja

»Smatram da je duhovni život u našoj župi i gradu Križevcima vrlo bogat i raznolik, što je vidljivo u brojnim manifestacijama i slavljima. U župi sam aktivan kao čitač i ministrant, ali i na svaki drugi način gdje mogu pomoći. Iskreno, najviše sam naučio od starijih župljana koji su na mene ostavili najveći dojam svojom spremnošću da služe Bogu i bližnjima. Radosni su to i veseli ljudi i svaki susret s njima za mene je nova prilika da shvatim što znači biti Kristov. Kada čovjek upozna takve svjedoke vjere, ni stotine drugačijih primjera ne mogu ga obeshrabriti u vlastitom življenju ljubavi«, tumači Slaven Iljkić, podrijetlom iz Doboja, BiH. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je teologiju, a već 12 godina radi kao vjeroučitelj u OŠ »Vladimir Nazor« i Gimnaziji Ivana Zakmardija Dijankovečkoga u Križevcima. »Smatram se privilegiranim da mogu raditi s mladim ljudima, s kojima imam jako pozitivna iskustva. Mladima često treba protumačiti sadržaj naše vjere, ali još više, mladi čovjek je u stalnom traženju, stalno te promatra i procjenjuje i ako primijeti da ja kao vjeroučitelj ne živim ono što propovijedam, prestajem mu biti zanimljiv i ja i sadržaj koji tumačim. Svakodnevno se trudim da sadržaj mojega propovijedanja bude vidljiv u mom životu«, ističe Iljkić.

Svjedočanstva upornih animatorica

Studentica ekonomije Lana Punčec radi na bazama župnih podataka i govori da je teško očuvati vjeru od svjetovnih napasti koje vrebaju na svakom koraku. »Mladi katolici gube pojam vrjednota i u želji da sagrade neku svoju osobnost i karakter često rješenje traže u ispraznim materijalnim stvarima koje prividno stvaraju dojam sreće, a za sobom ostavljaju prazninu i izgubljenost«, napominje studentica Punčec, koja se odlučila baviti animatorskim pozivom uvidjevši potrebe mladih za sigurnošću i stabilnošću.

I vjeroučiteljica Anita Vidović animatorski je poziv odlučila prihvatiti još kao srednjoškolka jer je shvatila da su mladi danas, unatoč svoj tehnologiji i medijima, usamljeni. »Radeći s mladima, ne bih rekla da mladi nemaju vjere, nego nemaju nade da će se situacija popraviti te da i za njih ima mjesta u društvu. Upravo je naša zadaća da povratimo tu nadu i da ih potaknemo da to svoje mjesto pronađu, i to primjerima i svjedočanstvima iz vlastitoga života«, kazala je vjeroučiteljica kojoj su djeca i mladi, kao i svim animatorima, veliki pokretač i poticaj, a ponajviše podsjetnik da svoju duhovnost i vjeru razvijaju svaki dan sve više.

Manda Zrno učenica je 3. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, a u župi već nekoliko godina sa svojim prijateljima animatorima održava kateheze za kandidate za sakrament potvrde. Uz to vodi i ministrantske susrete. »Smatram da danas mladi koji nisu vjernici previše ističu da žele u životu sve probati, a nikako da dođe red da probaju nešto dobro i ustvari u potpunosti drugačije. Mladi danas imaju jako lošu sliku Crkve i vjere. Misle da smo mi vjernici zatucani i da jedino znamo moliti i ići u crkvu. A da se uđe u samu bit, da si daju priliku samo jedan dan provesti s nama, shvatili bi koliko radosti i ljubavi ima u našim životima i koliko se mi dobro znamo zabaviti. Nismo ni mi savršeni, ali jedni druge prihvaćamo takve kakvi jesmo i potičemo u svakoj situaciji. To je pravo i iskreno prijateljstvo i mislim da bi to svaka osoba trebala iskusiti i proživjeti. Svatko bi trebao dati priliku nama i Kristu«, iskrena je vjernica Zrno.

Antonia Petrić apsolventica je filozofsko-teološkoga smjera KBF-a u Zagrebu. Treću godinu djeluje u župi kao animatorica u pripremi kandidata za sakrament potvrde. »U tom iskustvu uviđam da su mladi zapravo nedovoljno upoznati sa sadržajima vjere. To je prije svega problem obitelji. Naša riječ na katehezi ili vjeronauku malo znači ako se u obitelji odgaja i prakticira nešto sasvim drugo. Također, velik je utjecaj okoline, mode i medija. Kako govoriti o vrijednostima koje im svijet i društvo ne pokazuju«, napominje animatorica Petrić, ipak sretna što uviđa važnu ulogu animatora koji mogu raznolikim pristupom i vlastitim iskustvom približiti mladima vjernički život.

Kristina Babić članica je zbora mladih »Crisinus« i molitvene zajednice »Totus tuus«. Zajednica se okuplja jednom tjedno na molitvu krunice s razmatranjima otajstava i na osobnu molitvu, čitanje Božje riječi te povremeno slavljenje mise i svjedočanstva. »Po našem osobnom susretu s Gospodinom i u zajedništvu primamo brojne milosti. Zbog toga je nuždan dio življenja duhovnosti ‘Totus tuus’ u našem životu i apostolat, koji obuhvaća hodočašće u Međugorje, kampove za djevojčice i dječake te susrete za sve one koji su prepoznali sebe u karizmi ‘Totus tuus’. Tako su nedavno, dva vikenda zaredom, i u našem gradu održani susret za mlade od 15 do 20 godina te kamp za djevojčice od 9 do 14 godina. U apostolatu i evangelizacijama služimo u zajedništvu s braćom i sestrama iz zajednice ‘Totus tuus’ s područja Čakovca, Varaždina, Zagreba i Osijeka«, iznijela je aktivnosti mlada vjernica Babić, radosna što je sjeme duhovnosti »Totus tuus« posijano u srcima mladih Križevčana.

»Crisinus« ponos mladih župljana

Zbor mladih »Crisinus« djeluje osam godina, a čine ga mladi dviju križevačkih župa. Ima petnaestak redovitih članova različite dobi i različitih zvanja, od osnovnoškolaca, srednjoškolaca i studenata do radničke mladeži. Osim iskustva pjevanja u zboru, naglasak se također stavlja na svjedočenje i življenje evanđelja, pa tako sudjeluju u zajedničkim molitvama, devetnicama za potrebite iz župe, ali i šire. Zbor »Crisinus« animira nedjeljnu večernju misu te aktivno sudjeluje na svim događajima u župi. Tradicionalno svake godine održava uskrsni koncert te sudjeluje na smotri zborova uoči blagdana sv. Marka Križevčanina 7. rujna. »Okuplja nas želja da u svojoj župi služimo kroz sve talente koje smo dobili od Gospodina. Želimo ga proslaviti svojom pjesmom, pridonijeti ljepoti liturgije, a svojim primjerom i zajedništvom potaknuti i druge mlade da uz nas krenu putovima Gospodnjim. Pjesma pomaže čovjeku da svoje srce pritisnuto svakodnevnim brigama otvori za radost i susret s Gospodinom«, upoznaje s radom zbora Ivana Kušec.

Diplomirani anglist i germanist Krunoslav Puškar predaje njemački jezik u OŠ Ljudevita Modeca, trenutačno priprema doktorsku disertaciju iz lingvistike, a posvećen je i prvoj križevačkoj kampanji »40 dana za život«. Iskreno govori o svojoj vjeri i svojevrsnom obraćenju prije šest godina, nakon čega je počeo drugačije živjeti i baštiniti katolički nauk. Sretan je što inicijativa molitve za nerođenu djecu jest uspjela, prije svega utjecanjem sv. Josipu i Blaženoj Djevici Mariji. »Osim napokon ostvarenoga zajedništva i hrabroga svjedočenja Krista i života na ulici, točnije ispred Doma zdravlja, ta je inicijativa ostvarila i mnoge druge plodove, od kojih bih istaknuo nekoliko tisuća kuna koje smo tijekom kampanje prikupili za majke i djecu u udruzi ‘Betlehem’. Prikupljena je brojna odjeća i pelene. Plod su i duhovni mišići, kao i mnoge ideje za dalje, a najvažnije od svega iscjeljenje mnogih rana u majki koje su nam se pridružile, a koje su imale spontani pobačaj ili su počinile abortus. Tu činjenicu smatram ponajvećim uspjehom naše prve kampanje«, napomenuo je Puškar.

Zbog Pokreta fokolara doselili se iz Slavonije

Stipe i Eva Balen ponosni su roditelji trojice oženjenih sinova i kćerke studentice, a imaju i jedanaest unučića. »Kao srednjoškolci preko našega tadašnjega župnika pokojnoga Antuna Bačića upoznali smo Pokret fokolara – Djelo Marijino. Ta spoznaja nas mijenja i sve više raste želja za duhovnim životom. Otkrivamo ljepotu života prema Božjim zakonima i evanđelju. Prije svega biti, a onda govoriti. Takav način života pridonio je nastajanju sve veće zajednice prelijepih obitelji kako u gradu Županji u kojem smo živjeli tako i u široj okolici«, svjedoči svoj vjerski put obitelj Balen. Devedesetih se godina u Križevcima razvio centar Pokreta fokolara za cijelu jugoistočnu Europu, a nalazi se u prostorima Grkokatoličke biskupije. Zbog toga je obitelj Balen napustila dragu Slavoniju i prije 25 godina preselila se u Križevce. U zajedništvu s drugim obiteljima angažirani su u dekanatskom tečaju za zaručnike, iznoseći svoja iskustva vezana uz sakrament braka, kao i poteškoće kroz koje su prolazili te kako ih kao vjernici rješavaju.

Nadahnutost župnikom na glasu svetosti

U župnim prostorima djeluje i Molitvena zajednica »Dr. Stjepan Kranjčić«. Osnovana je 4. prosinca 2008. na inicijativu članova Udruge za promicanje znamenitih Križevčana »Dr. Stjepan Kranjčić« na čelu s predsjednicom Tanjom Baran. Posebnost molitvene zajednice jest promicanje štovanja sv. Marka Križevčanina te drugih hrvatskih svetaca i blaženika, molitva za bogoslove i svećenike te duhovna zvanja, a sve u spomen na križevačkoga župnika Stjepana Kranjčića, koji je umro na glasu svetosti. Udruga za promicanje znamenitih Križevčana »Dr. Stjepan Kranjčić« upotpunjuje život župe organiziranjem Dana hrvatskih svetaca i blaženika, predavanjima za Dane sv. Marka, nacionalnim natječajem hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva »Stjepan Kranjčić« za odrasle i djecu te brojnim drugim aktivnostima. Udruga ima i tjednu radioemisiju koju vodi Ankica Špoljarić Mandić, u kojoj se oglašavaju i događaji u križevačkim župama. Na prostoru je župe, uz dvije osnovne škole, i Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci, u kojem je, većim dijelom satnice, zaposlena vjeroučiteljica Renata Vivek Božić, trenutačno na roditeljskom dopustu s četvrtim djetetom. Ona djecu s teškoćama u razvoju priprema za primanje svetih sakramenata u župi, a ovih mjeseci zamjenjuje ju Zagrepčanka Ksenija Čičak.

Živi tako gradić sv. Marka Križevčanina svoj sadržajan pastoralni i društveni život, u sjeni dičnih zvonika, ponosan na dojmljivu prošlost, željan mirnije i sigurnije budućnosti.

Povijest u znaku križa i sv. Marka Križevčanina
U pisanim dokumentima Križevci se pod imenom Cris (latinizirani oblik hrvatske riječi križ) prvi put spominju u jednoj ispravi kralja Bele III. iz 1193., a 1223. kao castrum Cris, tj. utvrda uz koju se razvilo naselje Donji grad blizu crkve sv. Križa. Sjeverno od križevačke utvrde uz samostan augustinaca (danas grkokatolička katedrala) ban cijele Slavonije Stjepan organizirao je novo naselje doseljenika, današnji Gornji grad, a 24. travnja 1252. izdao je povelju kojom je stanovnicima Gornjega grada dodijelio povlastice i prava slobodnoga kraljevskoga grada. Iste je povlastice potvrdio godinu dana kasnije i sam kralj Bela IV. glasovitom Zlatnom bulom. Od tridesetak održanih sabora u gradu najpoznatiji je Krvavi sabor koji je 27. veljače 1397. sazvao kralj Žigmund Luksemburški kada su njegovi pristaše pogubili bana Stjepana Lackovića koji je predvodio hrvatsko plemstvo. Sve to vrijeme u Donjem i Gornjem gradu razvija se obrtništvo, trgovina, školstvo, grade se crkve i samostani. Godine 1752. carica Marija Terezija ujedinila je Donji i Gornji grad Križevac u jedan grad pod nazivom Križevci.
Križevci su poznati kao rodni grad trećega hrvatskoga svetca sv. Marka Križevčanina i 258 drugih svećenika rođenih ondje, grad s osam crkvenih tornjeva, Križevačkih štatuta te bogate kulturno-povijesne i običajne višestoljetne tradicije.
Od 1777. u Križevcima je sjedište Grkokatoličke biskupije, a 2009. i konkatedralno sjedište novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije. Križevci danas imaju dvije katoličke župe, župu sv. Ane i župu Blažene Djevice Marije Žalosne i sv. Marka Križevčanina, te grkokatoličku župu Presvete Trojice.