Svih 207 župa Zagrebačke nadbiskupije obišao je 78-godišnji Anton Materni, a malena župa sa samo pedesetak župljana Ribnički Kunić – uz rijeku Kupu u Ozaljskom dekanatu – bila je mjesto gdje je sa svojom obitelji u listopadu prošle godine zaokružio svoju sedmogodišnju hodočasničku avanturu. Nekomu možda obična i prolazna vijest na zadnjoj stranici Glasa Koncila otprije četiri godine o hodočasniku koji je obišao sve župe Đakovačko-osječke nadbiskupije, Materniju iz Sesvetskoga Kraljevca bila je poticaj da ustraje u svojoj misiji te potvrda da još netko razmišlja poput njega.
»Imao sam veliku želju vidjeti mnoga područja Zagrebačke nadbiskupije, jer znam da u domovini imamo toliko lijepih crkava i spomenika, a naš narod često radije odlazi u Španjolsku, Portugal ili Italiju, kamo odlaze i na maturalna putovanja. Vodila me misao: uvijek hrvatsko«, svjedoči umirovljenik Anton Materni, koji je župe Zagrebačke nadbiskupije počeo posjećivati prije sedam godina.
U našem polusatnom susretu hodočasnik Materni spomenuo je više od 40 župa koje je obišao. Još su uvijek živa mnoga sjećanja na susrete sa župljanima i župnicima, na obilaske kulturne baštine i brojna mjesta u koja nikada ranije nije zakoračio. »Puno sam toga doživio i vidio – od bogatstva pjevanja i obreda do dobrih propovijedi, ali i ljepote prirode i mjesta kroz koja sam prolazio. Zaista je svaki župnik zauzet u pastoralu, mnogi su na rubu iscrpljenosti jer mnogo rade i drže narod na okupu.
To me stvarno razveselilo, svećenici su dobri i otvoreni«, daje »krvnu sliku« Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika Materni, rodom iz Malinske s otoka Krka, koji je tijekom radnoga vijeka, zaposlen u farmaceutskom sektoru, živio u više gradova u Hrvatskoj i Sloveniji, a nakon umirovljenja skrasio se u kući u Sesvetskom Kraljevcu sa suprugom Marijom.
Upravo mu je ona bila česta suputnica u hodočašćima, a kao »vodič« poslužio mu je i telefonski imenik župa koji je izdao Glas Koncila, kao i stari shematizam s podjelom po dekanatima, gdje je našao podatke o adresi, imenima župnika te rasporedu misa. Tako je gotovo svakoga tjedna – osim ljeti te nedjeljama kada je uključen u šahovsku ligu – bio na putu. Nekada je znao prevaliti i po stotinu kilometara od kuće u Sesvetskom Kraljevcu, dnevno biti i na dvije mise, a tijekom posjeta župama Zagrebačke nadbiskupije znao se zateći i na slavljima prvih pričesti, krizma, procesijama, proslavama župnih zaštitnika… »Obično sam se javljao župnicima i jako su dobro reagirali i izražavali mi podršku. Uglavnom su me lijepo dočekali, a budući da prikupljam fotografije, rado su mi ustupili podatke o svojim crkvama. Tu mi je velika pomoć i rubrika koja se svakoga tjedna pojavljuje u Glasu Koncila«, govori Materni, čije je ime kao aktivnoga igrača upisano i u Svjetski šahovski savez.
Kada ga se priupita koja mu je crkva ostala u posebnom sjećanju, diplomatski odgovara da je svaka lijepa, što je zabilježio i vlastitim fotoaparatom. Ipak spominje pastoralnu živost svetišta sv. Josipa u Karlovcu, baroknu ljepotu belečke crkve, najdalju župu koju je posjetio – Bosiljevo, lutanja i kruženja po uskim i pokrajnjim cestama kako bi pronašao crkvu u Rudama kod Samobora… Ne zaboravlja spomenuti ni župu Oroslavje s krasnim materijalima o župi, ali također spominje da ima župa koje ne izdaju tjedni listić, u kojem hodočasnik Materni vidi dobro pomagalo župljanima kako bi znali što se u njihovoj zajednici događa i što ih čeka u novom tjednu.
»Uvijek sam gledao da u crkvu dođem pola sata prije početka mise, da mogu sjesti, pomoliti se i duhovno se pripremiti za misu. Često sam ustajao i u 5 sati ujutro kako bih stigao u udaljenije krajeve nadbiskupije na rane mise«, govori Materni, ponosni djed četvero unučadi, pretplatnik Glasa Koncila.
