GLAS KONCILA, katolički tjednik, počeo je izlaziti 4. listopada 1962. po odluci zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera kao ciklostilom umnažan bilten koji je izvješćivao o događanju Drugoga vatikanskog koncila. Bilten je nosio ime "Glas s Koncila", odgovorni urednik bio mu je ravnatelj Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu a umnažali su ga i raspačavali franjevci iz samostana na Kaptolu u Zagrebu te sestre iz Družbe Naše Gospe iz Primorske ulice. Potražnja za biltenom bila je tolika da se ciklostilom više nije moglo dostizati potrebe. Kao crkvene novine, tiskan u tiskari "Informator" u Zagrebu pod imenom "Glas Koncila" i s motom "Novo lice Crkve" počeo je izlaziti 29. rujna 1963. Izdavač je bio Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu a odgovorni urednik ravnatelj te crkvene ustanove. List se najprije pojavljivao dvotjedno, a od 1. siječnja 1985. postaje tjednik. Od 1985. do 2004. godine uz Zagrebačku nadbiskupiju izdavači lista su bile također Splitska, Sarajevska, Riječka i Zadarska nadbiskupija, a od 1987. do 1991. i Beogradska nadbiskupija.

Glas Koncila kao katoličke vjerske novine izvješćuje o događanjima u Crkvi hrvatskog jezika i Općoj Crkvi te s vjerničkog stajališta promatra druge važne događaje, osobito u svjetlu etike, kršćanskoga morala i katoličkog društvenog nauka. Popularizira različite vjerske sadržaje i aktualizacije nedjeljnih biblijskih poruka. U Crkvi hrvatskog jezika list promiče koncilsku obnovu i promiče ekumenski duh. Vjerno prenosi službene stavove vodstva Crkve u Hrvata te neslužbeno iz evanđeoskih i crkveno-povijesnih nadahnuća komentira tekuća pitanja crkvenog, nacionalnog i društvenog života. Otvoren je širokom spektru crkveno-povijesnih mišljenja. Prati važnija zbivanja u nekatoličkim vjerskim zajednicama koje žive na ovom području, odgovara na aktualna pitanja, prati važnija kulturna zbivanja te promiče humanu i kršćansku solidarnost. U komunističkom razdoblju list je pratio razvoj ateističke misli i prakse te se suprotstavljao sustavnoj ateizaciji svega društva. Glas Koncila jedini se, do demokratskih promjena, argumentirano odupirao velikosrpskoj propagandi i branio dostojanstvo i ponos hrvatskog naroda i Crkve u njemu. Sve do 1990. Glas Koncila su jedine novine u Hrvatskoj na koje Komunistička partija nije imala izravan utjecaj te je zbog zauzimanja za vječne vrednote, kao što su dostojanstvo ljudske osobe, pravda, sloboda, istina kao i zbog njegovanja hrvatske narodne kulturne i vjerske baštine, dolazio često u sukob s vlastima. List je bio više puta plijenjen, a glavni i odgovorni urednik osuđivan. U posljednjem periodu nedemokratskih vlasti, umjesto primjene nepopularnih kaznenih mjera prema listu, uobičajile su se polemike s medijima pod kontrolom vlasti te je list stekao glas opozicijske publikacije, premda to u strogo političkom značenju nije bio, no bio je po tom svom položaju jedinstven na europskom socijalističkom istoku.

List je svoju nezavisnost prema političkim vlastima očuvao i u demokratskoj Hrvatskoj u kojoj se sve više otvara aktualnim temama cjelokupnog, narodnog i društvenog života. Uvedene su rubrike "Sedam dana u svijetu" i "Sedam dana u Hrvatskoj", u kojima se kronološki bilježe najvažnija događanja. Poseban naglasak list stavlja na socijalna pitanja u svjetlu katoličkoga društvenog nauka. Proširuje svoj prostor za kulturu - donoseći osobito osvrte na nove knjige i druga kulturna ostvarenja - prepoznajući kulturu kao susretište vjere i svega čovječnoga. Dodjeljivanjem nagrade "Zlatna uljanica" list promiče etičke i moralne vrijednosti u hrvatskoj filmskoj produkciji. Na crkvenom planu list promiče nastojanja za ostvarivanje duha Drugoga vatikanskog koncila te posebnu pozornost posvećuje prilozima za vjersku formaciju odraslih.

Glas Koncila od pokretanja lista do danas pojavljuje se i kao izdavačka kuća koja je izdala više od 300 naslova knjiga vjerskog sadržaja domaćih i stranih autora.