Hodočašće vjere, nade i ljubavi

Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja bile su u četvrtak 24. rujna postaje Hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije prigodom proslave jesenskog Svećeničkog dana Zagrebačke nadbiskupije u Svećeničkoj godini.

U jutarnjim satima na prostoru nekadašnje kaznionice u Staroj Gradiški okupilo se oko 350 biskupijskih i redovničkih svećenika predvođenih zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i pomoćnim biskupima: dr. Vladom Košićem, dr. Valentinom Pozaićem i dr. Ivanom Šaškom. Pristigli su iz svih dijelova Zagrebačke nadbiskupije u sedam autobusa, nekoliko kombija i tridesetak osobnih automobila. Hodočasnike su dočekali domaći župnik Josip Vračarić i načelnik općine Velimir Paušić. /prva postaja: Stara Gradiška/
 

Stara Gradiška

Predraga subraćo u Kristovu svećeništvu!

1. Na početku našega hodočasničkoga puta došli smo do mjesta iznimnih stradanja i iznimnoga svjedočenja. Uistinu je dirljivo biti pred otajstvom svećeničke žrtve; stajati pred zbiljom i slikama koje su se na ovom mjestu urezivale u pamćenje naše subraće. Danas, ne zaboravljajući niti jednu žrtvu nepravde na ovome mjestu, posebnu pozornost usmjerujemo prema svećenicima, jer u njihovoj se žrtvi odražavaju i sve ostale. Znamo da su ovdje mnogi vjernici laici trpjeli zbog vjere, ali znamo i to da je vlastodršcima bilo osobito važno udariti pastire.

Jasenovac

Draga braćo biskupi i prezbiteri, subraćo u Kristovu svećeništvu! Draga braćo i sestre!

1. Biti u Jasenovcu, kao svećenik i kao kršćanin, i slušati riječi apostola Petra o davanju obrazloženja nade koja je u nama ima svoj poseban i snažan odjek. Nalazimo se na mjestu koje nije obilježeno samo jednom stranicom povijesti u kojoj se očitovalo zlo, zločin i ponajprije grijeh, nego je bezbožnost s ovoga mjesta željela širiti zlo do neslućenih razmjera, produžujući ruku laži sve do naših dana.

Petrinja

Draga braćo u biskupstvu, dragi svećenici, ljubljeni Božji narode!

1. Treća postaja našega svećeničkoga hodočašća zaustavlja nas u ovo predvečerje u gradu Petrinji, u župnoj crkvi svetoga Lovre, koja jednostavnošću svoga uresa svjedoči kako i najdublje rane, nanesene zlom, mogu zacijeliti snagom ljubavi koja bezuvjetno prašta. Na mjestu gdje sada stojimo, pod predivnim svodom koji nas podsjeća na krasotu i čistoću neba, pred petnaestak godina stajalo je zgarište na kojemu oganj mržnje i zla nije bio ostavio ni kamena na kamenu. Što nije bilo uništeno plamenom, razrušila je ruka razorne mržnje.