Božićni blagdani, proslavljeni i u vanjskom miru, kakav dugo nije zapamćen, i u unutarnjoj radosti, osobito vjernika, kao i veoma uspjeli zagrebački ekumenski europski susret mladih kršćanskih vjernika snažan su impuls da svi ljudi dobre volje u novu, 2007. godinu uđu uzdignuta čela i srdaca punih nade.

Božić, kao izniman susret Boga i čovjeka, još je jednom mnogim ljudima prizvao u svijest činjenicu Božje blizine i vrijednosti kršćanstva koje, kad je stvarno življeno (kako je to u božićnoj poruci istaknuo kardinal Bozanić), svakom čovjeku i čitavome čovječanstvu vraća prijeko potrebna, a često izgubljena uporišta za daljnji život. Kardinalovo podsjećanje da je Bog odagnao tamu i »noći svijeta« i »hrvatske noći«, kao i navještaj da je, kako piše kardinal, »radost došla na ovaj svijet da se mi osposobimo za darivanje radosti drugima«, svi ljudi dobre volje prepoznali su kao snažan poticaj za sigurnost da »zemaljski život više nije zemlja progonstva« i da je u Bogu i s Bogom moguć i ostvariv »predivan svijet«.

Usprkos takvom ohrabrujućem glasu i sadržaju bitno usmjerenom na buđenje nade i realne perspektivnosti, božićna poruka kardinala Bozanića u medijskim je prikazima i komentarima falsificirana do te mjere da je označena kao tobožnje širenje depresije, sumornosti, bezizlaznosti, umora... Veliku pozornost zaslužuje činjenica da su se u takvoj interpretaciji božićne poruke složili, uvjetno rečeno, lijevi i desni - a što mora nametnuti pitanje je li to slučajno ili je pak »koordinirano«, da ne kažemo dirigirano, iz određenoga centra.

Crkvi se uskraćuje pravo da dobronamjerno upozorava na pojave koje treba u hrvatskom društvu liječiti

Takvom krajnje tendencioznom interpretacijom Bozanićeve božićne poruke, s jedne strane, izbjegava se rasprava o ocjenama o određenim negativnim pojavama u suvremenom hrvatskom društvu iznesenim u poruci a, s druge strane, nastavlja se sustavno »grickanje« ugleda Crkve u suvremenom hrvatskom društvu. Doista je paradoksalno da mediji koji svim raspoloživim snagama iznose negativnosti i ocrnjuju hrvatsko društvo - postupajući pritom redovito veoma selektivno, tj. iznoseći negativnosti samo o onima koji nisu s njima u istom taboru ili s kojima ih ne veže neki materijalni interes - ne dopuštaju Crkvi da dobronamjerno upozorava na pojave koje treba u hrvatskom društvu liječiti ili ispravljati već to proglašavaju širenjem depresije. Niti jedan medij ili medijski djelatnik nije ni pokušao argumentirano osporiti nijednu ocjenu o pojedinim lošim pojavama u hrvatskom društvu - ta kako će osporiti istinu! - ali se više njih odlučilo dijeliti lekcije i kardinalu i Crkvi postupajući pritom ispod svake razine uljuđenoga komuniciranja. Pojedini medijski djelatnici, jer su svjesni da imaju osigurano zaleđe i javni prostor za širenje svojih ili zadanih pa i posve proizvoljnih i neetičnih umotvorina, dopuštaju si pravo pokazivanja mišica a da i ne primjećuju kako gube vjerodostojnost te se osipa i broj onih koji su im nekada vjerovali. Ti medijski djelatnici i njihovi nalogodavci zaboravljaju da nakon tolikih njihovih promašaja i pokušaja podvala njihove interpretacije među vjernicima više ne prolaze.

Neke u Crkvi iznenađuju stavovi Večernjakova kolumnista koji u maniri, pa gotovo i rječnikom službenih novinara nekadašnje komunističke i udbaške Komisije za vjerske zajednice drži lekciju crkvenim službenicima o njihovu tobožnjem razmetanju materijalnim dobrima, istodobno im podmećući da ti crkveni službenici žele da narod Božić slavi umjesto u tradicionalnom obilju - u skromnosti. Taj kolumnist, kad tako piše, očito ne želi vidjeti kako se u suvremenom svijetu sve agresivnijim reklamama stvara umjetna potreba, upravo nameće potrošnja, da bi bogati bili još bogatiji a siromašni još siromašniji, pogotovo kad su prisiljeni ići u tzv. minus na svojim karticama i računima ili kad su prisiljeni dizati lihvarske kredite koji u hrvatskom društvu i dalje cvjetaju. Crkveni službenici ne bi izvršili svoje specifično vjersko poslanje kad ne bi upozoravali vjernike i sve ljude na suvremenu zabludu kako se kupovanjem, trošenjem, posjedovanjem, visokim standardom može osmisliti ljudski život, a istina je da se život osmišljava samo pravim trajnim vrijednostima i zdravim odnosima - na što upravo podsjeća i autentični Božić. Istina je također da na potpuno jednak način - jedino prihvaćanjem i ostvarivanjem pravih vrijednosti i izgrađivanjem autentičnih odnosa - svoj život mogu osmisliti i crkveni službenici i svi ljudi.

Uoči samoga Božića, u subotu 23. prosinca, Večernji list, objavio je rezultate i veoma čudnu interpretaciju ankete koju je telefonski proveo među župnicima u Hrvatskoj. Kako piše sam list, u telefonskoj anketi je sudjelovalo 280 župnika a da se ne zna je li to samo ili pretežno u jednom dijelu Hrvatske pa to nije niti može biti reprezentativni uzorak. Iznenađenje je što je takvu »anketu« pristao komentirati sociolog iz Instituta »Ivo Pilar«, a još je veće iznenađenje - ako je novinar Večernjega lista točno prenio sociologove riječi - što ta analiza pokazuje nepoznavanje elementarne matematike. Prema prikazu u listu, na pitanje »Kada bi sutra bili izbori za Sabor, za koju biste stranku glasovali?« 66,8% svećenika odgovorilo je da ne zna, 23,6% dalo bi glas HDZ-u, 4,3% HSP-u, a ostalim u anketnom pitanju navedenim strankama manje od 2%. Premda je iz navedenih podataka svakome očito da nešto više od dvije trećine svećenika ne zna kojoj bi stranci dalo glas, Večernji list stavlja u usta sociologu izjavu »kako su odgovori potvrdili više nego dvotrećinsku privrženost katoličkog klera HDZ-u i njegovu vodstvu«. Na temelju te očite matematičke neistine list stavlja i naslov: »Većina podupire HDZ...« Može li se takvo falsificiranje matematičke istine, koja je egzaktna, protumačiti ikako drugačije osim najgrubljom manipulacijom katoličkim svećenicima?