Predsjednik Vijeća za katehizaciju pri HBK biskup Hranić kazao je da vjeronaučni sadržaji pružaju ključ za razumijevanje tema iz hrvatskoga jezika te povijesnih razdoblja i istina. Također, povijest i književnost pružaju mogućnost očitovanja trajnoga Božjega djelovanja u povijesti. »Ljudska je povijest uklopljena u povijest spasenja. Književnost i povijest nam omogućavaju prepoznavanje trajnoga i vječnoga u povijesti. Povijesni nas i književni sadržaji uvode u duhovnost i kontemplaciju te obogaćuju vjeronauk, pa je HNOS velik doprinos za kvalitetnu provedbu vjeronaučne nastave«, kazao je biskup Hranić, koji je prvoga dana škole predvodio euharistijsko slavlje u crkvi Bezgrešnoga Srca Marijina na Jordanovcu.

Radni dio programa prvoga dana simpozija započeo je izlaganjem »Bog u novijoj hrvatskoj književnosti« dr. Drage Šimundže, pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije. Predavač je na početku podsjetio da hrvatska književnost započinje s »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga«, te da je hrvatska književnost sve do kraja 19. stoljeća prihvaćala biblijski svjetonazor. Primjerima autora i djela iz novije hrvatske književnosti pokazao je predavač da je prisutan teistički naglasak te se kroz školske programe može uočiti panorama Božje prisutnosti. Iako književna djela poslije Drugoga svjetskog rata nastaju u okrilju ateizma kao društveno povlaštene ideologije, dr. Šimundža je kazao da i u tome razdoblju književnici u svojim djelima zalaze u religiozna područja, a o Bogu govore kroz asocijacije i refleksije. Predavač se osvrnuo i na razdoblje nakon pada komunističkih režima, u kojem su u književnim djelima često zastupljene religiozne teme i sadržaji, ali istodobno nedostaje kvalitetnih i snažnih djela koja bi u društvu vršila kršćansku inkulturaciju. Govoreći o suvremenim autorima koji u svojim djelima o Bogu govore s puno skepticizma, liberalizma ili indiferentizma, dr. Šimundža je istaknuo da su pisci literarni reflektori koji osvjetljuju konkretnu stvarnost religioznoga kruga u ljudskoj svijesti i praksi.

O hrvatskome jeziku te hrvatskoj književnosti i vjeronauku, praktične pouke i prijedloge sudionicima seminara predstavile su dr. Zrinka Jelaska s Hrvatskih studija i prof. Nada Babić s Katehetskoga instituta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. One su iznijele konkretne načine suodnosa vjeronauka s hrvatskim jezikom kroz interpretaciju i analizu određenih tekstova, kao što su primjerice biblijski. U poslijepodnevnome dijelu programa Jasmina Rašković i Ksenija Kolobarić pokazale su na konkretnom primjeru oblik rada u nastavi o biblijskoj temi »Oluja na moru«, dok je dramski umjetnik Joško Ševo imao monodramu »Govorite li hrvatski?« u kojoj je iznio tematski povezane zapisi iz hrvatske književnosti.

O posebnostima hrvatske povijesti govorio je, drugoga dana škole dr. Dragutin Pavličević, umirovljeni sveučilišni profesor. U predavanju naslovljenim »Pouke, poruke i posebnosti hrvatske povijesti«, u vedrom tonu, dr. Pavličević je napravio presjek hrvatske povijesti i pokazao kako izlaganje važnih datuma iz hrvatske povijesti može biti zanimljivo i dinamično prikazano ako se spoji sa životnim iskustvom. Izlagač je kazao kako male stvari, sitnice koje objelodanimo, mogu postati i upozoravati na važne činjenice za velike događaje koji su se dogodili hrvatskom narodu kroz povijest. »U čemu je veličina malih naroda?« pitao se predavač i nastavio: »Pesimist bi rekao da smo izgubili svoj teritorij, narodne mase..., takav malen narod bolje da se nije ni održao. Optimist bi rekao što smo sve morali preživjeti i pretrpjeti i usprkos svemu zadržali smo svoj jezik, svoje ime, dio svog teritorija i opet se vratili na geopolitičku kartu Europe«, kazao je dr. Pavličević. Osim o važnosti geopolitičkog položaja Hrvatske koja se nalazi na granici triju vjera, svjetonazora i kultura, dr. Pavličević se osvrnuo i na važnost koju jezik ima u hrvatskoj povijesti, te je ustvrdio da nema naroda koji je poput hrvatskog imao tri pisma i tri književnosti. Izlagač je govorio i o počecima hrvatskog naroda te je kazao kako je Hrvatska, uz Bugarsku, jedna od najstarijih kneževina u ovom dijelu Europe, a da je u Habsburškoj Monarhiji bila najstarija kraljevina. Na osnovi tih datosti izlagač je napravio suodnos sa susjednim narodima i civilizacijama te kazao kako je hrvatska kultura, jezik i vjeroispovijest pravo bogatstvo. Pavličević je izlaganje završio izloživši »hrvatski križni put« koji je hrvatski narod prošao do ostvarivanja ideje o slobodnoj Hrvatskoj 1990. godine. Koristeći riječi Ante Starčevića, zaključio je: »Budućnost hrvatskoga naroda ne može se graditi bez dobra poznavanja njegove prošlosti.«

O suodnosu vjeronauka i povijesti, s religijsko-pedagoškoga aspekta, govorio je dr. Josip Šimunović, profesor pastoralne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavač je kazao kako je, prije svakoga mogućega suodnosa, potrebno upoznati temeljne vrijednosti na kojima počiva suvremeno društvo i razvijati kritičko razmišljanje o svijetu u kojemu živimo. Potrebno je poznavati naglaske koje u odgoju i obrazovanju donosi vjeronauk, a koje donosi povijest te na osnovi toga stvarati suodnose i poveznice između ta dva predmeta. Pravilno shvaćanje i prihvaćanje osobe Isusa Krista i njegova djela, kroz događaje Pedesetnice i djelovanje Crkve, omogućava cjelovitije iščitavanje i prosudbu povijesti i događaje u povijesti, kazao je dr. Šimunović, a time se povijest povezuje s osobnom životnom poviješću. Crkvena povijest nalazi se u povijesti svijeta te je sastavni dio povijesti, ali Crkva je ljudska i božanska te se ta dva elementa moraju poštivati i uzimati ozbiljno kako bi se shvatila povijest Crkve. Na kraju izlaganja predavač je, preko školskog plana i programa, upozorio na dodirne točke gdje se vjeronauk i povijest od 5. do 8. razreda mogu dovoditi u suodnos.

U poslijepodnevnome radnom dijelu programa slijedio je praktični prikaz rada u nastavi s temom »Život u Europi u ranom srednjem vijeku«, koji je predstavila Nevenka Ivković, profesorica povijesti i zemljopisa u Osnovnoj školi »Višnjevac« u istoimenom osječkom prigradskom naselju. Temom je prof. Ivković pokušala prikazati primjer moguće međupredmetne korelacije nastave vjeronauka i povijesti. Govoreći o ostvarivanju korelacije kroz temu u kojoj se obrađuje Europa i Sredozemlje nakon seobe naroda, feudalno društvo i život ljudi u to vrijeme, posebno je naglasila vrlo dobru suradnju s vjeroučiteljicama u svojoj školi. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su vjeroučitelji iznijeli svoje viđenje prikazane korelacije i postavljali pitanja.

Trećeg dana Katehetske zimske škole bilo je mogućnosti za raspravu, a vjeroučiteljima je bio predstavljen program zdravstvenoga odgoja udruge »GROZD« i program Vjeronaučne olimpijade za osnovne i srednje škole.