U najnovijem broju medicinskog časopisa za kliničku endokrinologiju i metabolizam objavljena je opsežna studija u kojoj je prikazan višegodišnji trend ubrzanog pada razine testosterona u serumu muške populacije (J. Clin. Endocrin. Metab. 2007, 92, 196). Thomas Travison i suradnici iz istraživačkog instituta »New England« u Massachusettsu dvadeset su godina mjerili koncentraciju toga »muškog« hormona u krvi 1532 muškaraca i uočili da se svake godine razina testosterona smanjuje za 1,2%. To čini ukupan »gubitak« hormona od 17% u vremenskom razdoblju mjerenja (od 1987. do 2004. godine).
Kemijska kontaminacija prirode
Tako su, naprimjer, prosječni šezdesetogodišnjaci krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća (1987-1989) imali 5000 nanograma testosterona na litru krvi, dok šezdesetogodišnjaci s početka 21. stoljeća imaju, u prosjeku, znatno manje: manje od 4500 nanograma testosterona. Taj deficit testosterona kod muškaraca zabrinjava znanstvenike jer je snižena razina muškog hormona povezana s razvojem bolesti poput depresije, šećerne bolesti i gojaznosti. Konačno, nedostatak testosterona direktno je povezan s poremećenom reprodukcijskom slikom muškaraca - smanjen broj spermija, povećana učestalost raka testisa i neplodnost.
Tražeći uzroke globalne kemijske feminizacije muškaraca, odnosno sve raširenije pojave nedostatka testosterona u muškoj populaciji, znanstvenici upozoravaju da je kemijska kontaminacija prirode svakako važan čimbenik u tim »modernim« procesima. Naime, već godinama je poznato da niz sintetskih i industrijskih kemikalija izaziva slične spolne poremećaje u životinjskom svijetu: hermafroditizam, malformacija muških i ženskih spolnih organa, poremećaj spolne orijentacije (homoseksualnost), sterilnost i hormonske inverzije: »muški« hormon testosteron transformira se u »ženski« estrogen. Čini se da je okoliš dovoljno impregniran kemikalijama da se slične posljedice počinju uočavati i kod čovjeka.
Praška deklaracija
Posebna skupina kemikalija koje izazivaju navedene spolne poremećaje, uključujući i pad testosterona, jesu takozvani endokrini disruptori, odnosno hormonski otrovi kojima pripadaju razni pesticidi (npr. atrazin), sastojci kozmetičkih i farmaceutskih preparata (ftalati), dioksini, poliklorirani bifenili, perfluorirani spojevi (teflon) te različiti aditivi u plastici (bisfenol A, polibromirani difenil-eteri). Zanimljivo je se prije dvije godine u Pragu okupilo više od stotinu europskih stručnjaka i znanstvenika gdje su prikazali rezultate istraživanja o otrovima koji narušavaju hormonske ravnoteže, izazivaju teške spolne poremećaje te uzrokuju pad imuniteta i rak spolnih organa (vidi GK 34/2005). Tada je objavljena »Praška deklaracija o endokrinim disruptorima« kako bi na taj važan problem upozorili europsku javnost, predstavnike vlasti u Europskom parlamentu i odgovorne za prioritete europskih znanstvenih istraživanja (http://www.edenresearch.info/declaration.html). Ta upozorenja temeljila su se na istraživanjima posljedica u životinjskom svijetu, a već ove godine objavljuju se rezultati s istim posljedicama kod ljudi!
Moralna komocija i kemijska kontaminacija
| »Objavljeni podaci vrlo su važni jer predstavljaju još jednu, nezavisnu potvrdu opravdanih upozorenja o narušenom reprodukcijskom zdravlju muškaraca.« |
Demografski trendovi i posljedice takve kemijske sterilizacije muške populacije (ubrzani deficit testosterona) podudaraju se s natalitetnim posljedicama komocije razvijenih zemalja, o kojoj govori i Kompendij socijalnoga nauka Crkve: »Na sjeveru planeta svjedočimo padu stope nataliteta što utječe na starosnu strukturu stanovništva, koje je nesposobno čak da se i biološki obnavlja« (Kompendij, X, 483). Kombinacija moralne komocije i kemijske kontaminacije, odnosno njihov sinergizam, stvarna je prijetnja sterilizaciji i odumiranju »zapada i sjevera«.
