Ovih dana u hrvatskoj javnosti, čitaj hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja, lome se koplja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatske državne škole. Dobro organizirana i sve više agresivna manjina, podupirana od određenih medija i nezadovoljna prijedlogom zdravstvenog odgoja u školama - koji je donijela skupina stručnjaka MZOŠ-a RH - pokušava u javnosti stvarati uvjerenje kako su oni »znanstveni« i »napredni«, a oni drugi su »neznanstveni« i »nazadni«. Jasno treba reći da ovdje nije riječ o znanosti nego o vrijednosnim i religijskim stavovima o životu. Veoma je opasno »znanost« upregnuti u dokazivanje vlastitih vrijednosnih stavova. Tako, nažalost, ponovno na površinu hrvatske društvene zbilje izbija odviše ideološkog, nedemokratskog, pa i nekorektnog. Umjetne, namjerne i isforsirane podjele na liberalno-progresivne i na vjernički konzervativne imaju samo jedan cilj, a to je prve proglasiti znanstvenima i za budućnost odlučujućima, a druge neznanstvenima i za budućnost opterećujućima. To, jednostavno nije točno.

Pozivanje na činjenice nije dovoljno

Trajno pozivanje da se u Hrvatskoj 87,8% pučanstva izjasnilo pripadnicima Katoličke Crkve i da se više od 93% smatra kršćanima, samo po sebi nema odviše odjeka u društvu: ako ta većina samu sebe ne uzima ozbiljno, ako je drugi ne uzimaju ozbiljno; ako se u toj vjerničkoj većini ne trgnu inteligentni i odgovorni, entuzijasti i školovani; ako ta većina ne shvati da je osobno-privatno neodjeljivo od javnog; ako ta većina ne prihvati da osobna svetost i osobni grijeh imaju svoju eklezijalnu i društvenu dimenziju odnosno težinu. Jednom riječju, hrvatski vjernici moraju napustiti stoljetni mentalitet podaničke i slijepe poslušnosti na društvenoj razini, kada im se sve nametalo odozgora. Krajnje je vrijeme sve više suradnički i odgovorno angažirati se na društvenoj razini radi sebe samih, radi svojih obitelji, radi svoje djece te radi svoje i njihove sigurnije i perspektivnije budućnosti.

Hrvatima je obitelj važna

Hrvatski vjernik i hrvatski građanin u društvu osjeća sve više raskorak između evanđeoskog ideala i konkretnog života. Živi u Europi u kojoj se nastoji redefinirati brak s obzirom na njegov oblik, na njegovo trajanje, štoviše s obzirom na njegovu spolnu strukturu. Hrvatski vjernik živi u zemlji proturječnosti u odnosu na sustav vrednota. Na jednoj strani, više od 90% djece u Hrvatskoj rađa se u braku; za 85,3% građana brak nije zastarjela ustanova, za 98,8% građana obitelj je važna u njihovu životu. Riječ je o visokopozicioniranim i ujedno nezastarjelim vrednotama, usprkos svim teškoćama i transformacija. Na drugoj strani, proturječna ambivalentnost prepoznatljiva je u tome kada 65,9% hrvatskih građana odobrava ženi imati dijete bez stabilne veze s muškarcem, a istodobno 81,95% tih istih ispitanika tvrdi da dijete treba imati oca i majku za sretno odrastanje i stasanje. Ili, kada 80,6% pučanstva drži da je abortus ubojstvo, budući da se prekida ljudski život, a 64,4% ispitanika daje mogućnost ženi da odlučuje o pobačaju.

Hrvatima je obitelj važna, kako u deklarativnom tako i u stvarnom pogledu. U njoj prepoznaju zajednicu za osmišljanje vlastite egzistencije, ali i egzistencije obiteljskih članova. Stoga hrvatski građani s pravom traže da se obitelj stavi u političke, obrazovne, socijalne i druge prioritete.

Spolni odgoj je pravo roditelja

Rezultati istraživanja uvijek naznačuju određene trendove koje nije dobro ignorirati. No, istodobno, nijedno istraživanje nije uputno apsolutizirati i pretvoriti ga u privremenu ili trajnu dogmu. Najmanje u ideološku dogmu.

Za Hrvate djeca su jedna od temeljnih vrednota. Dakako da su roditelji veoma osjetljivi za obiteljski, a još više za izvanobiteljski odgoj svoje djece. U taj krug zanimanja spada zdravstveni i spolni odgoj. Zasad, očito velik dio roditelja ne informira odviše i pravodobno svoju djecu o spolnosti, tom sastavnom dijelu čovjekove osobnosti. Ako oni svjesno ili nesvjesno taj dio delikatne roditeljske odgovornosti prenose na školu, onda tim roditeljima ne može i ne smije biti svejedno, osobito vjernicima, na koji će se način i u kojem vrijednosnom i religijskom sustavu odvijati taj odgoj. Oni imaju građansko pravo i građansku dužnost zahtijevati da se zdravstveni i spolni odgoj odvija prema programu koji je sukladan njihovim vjerničkim uvjerenjima i njihovim vjerničkim savjestima. Kao što s povjerenjem povjeravaju svoju djecu vjeroučiteljima u školi, tako isto imaju pravo s povjerenjem povjeriti djecu školi i u odnosu na zdravstveni i spolni odgoj.

Oprez s rezultatima različitih anketa

U kontekstu raskoraka između proklamiranog (naviještanog) evanđeoskog (religijskog) ideala i konkretne životne zbilje treba pastoralno-teološki gledati i na pojedine ankete i dobivene rezultate, primjerice o masturbaciji i spolnim odnosima prije braka. Ovdje se radi o dvije stvari. Prva, svakom kršćaninu življeno kršćanstvo sukladno Isusu i njegovu evanđelju ostaje cjeloživotni ideal prema kojem se teži s padovima (grijesima i propustima) i usponima. Ovdje se ne radi o znanstvenosti ili neznanstvenosti, ne radi se o samovolji jedne vjerske zajednice, nego je riječ o temeljnoj opredijeljenosti za svoj životni ideal u svojem konkretnom životu, tj. za životni model utemeljen na Nazarećaninu i njegovoj povijesnoj Crkvi. Kršćanstvo je izazov, obveza i dobitak. Druga stvar govori nam da se svako empirijsko istraživanje uvijek mora uzeti kao dobronamjerna analiza postojećeg stanja. Istraživanje se mora uzeti kao svojevrsna opomena, korektiv i dobronamjerna kritika postojećeg stanja u društvu, Crkvi, pojedinoj ustanovi i poduzeću. Rezultati istraživanja uvijek naznačuju određene trendove koje nije dobro ignorirati. No, istodobno nijedno istraživanje nije uputno apsolutizirati i pretvoriti ga u privremenu ili trajnu dogmu. Najmanje u ideološku dogmu. Vrijedno je napomenuti da najbolje rezultate, iako opet u svojoj relativnosti, može dati samo dubinski intervju. Takvih istraživanja, nažalost, u Hrvatskoj jedva da ima.

Prodrmati uspavanu većinu

Naposljetku, zanimljivo i indikativno je kako su hrvatski mediji jako zainteresirani za moralno-etičke grijehe, primjerice za grijeh struktura, socijalne grijehe, političke grijehe, promašaje i propuste, dok su istodobno natprosječno neosjetljivi za moralne grijehe na osobnoj razini, na razini dijade, na razini obitelji. A jedno i drugo međusobno je veoma povezano, isprepleteno i suuvjetovano. Vjernost, svojevrsna suzdržljivost (askeza), neotkrivanje tajnâ te poštivanje i prihvaćanje drugoga zbog njegove drugačijosti, a ne zbog svoje nerijetko sebične pragmatičnosti, morale bi biti temeljna značajka moralno-etičkog ponašanja i djelovanja u osobnom, prijateljskom, bračnom i obiteljskom životu. Ali istodobno u gospodarstvenom, političkom i znanstvenom području. U pravoj demokraciji većina štiti manjinu, ali istodobno ne dopušta manipulaciju u temeljnim životnim usmjerenjima. Loše se piše demokraciji koja ne poštuje izvore i korijene, kao što su obitelj, zavičaj, narod, kulturno okruženje.

U trenucima kada bučna manjina, bez obzira na to o kojim se ciljevima radilo, nameće svoje vrijednosne stavove većini, potrebno je prodrmati uspavanu većinu.