Vjerujem da vam nije nepoznat tekst pisma koje je kardinal Francis Arinze, pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramente, polovicom studenoga 2006. uputio biskupskim konferencijama zemalja u kojima je latinski tekst »pro multis« u kanonu mise preveden kao i na hrvatski: »za sve«. Pretplatnik sam vašeg i našeg cijenjenog lista, čitam ga dakle redovito, ali kroz ova dva mjeseca nisam našao ni jedan jedini redak o spomenutom pismu, odnosno problemu u vezi s dotičnim prijevodom. Slobodan sam pitati vas, zašto?

U pravu ste: nismo pisali o temi prijevoda liturgijskih tekstova. To su učinile neke druge novine, tražeći i u tome svojevrsnu senzaciju, pa i pokušavajući u sumnju dovesti vjersku istinu da je Isus umro na križu i spasio »sve ljude«, a da otkupiteljskom smrću nije umro samo »pro multis« - »za mnoge«. Istina o cijeloj toj temi - a tema je zapravo prijevod liturgijskih tekstova na narodne jezike - može se naći na službenim internetskim stranicama Svete Stolice (www.vatican.va), pod Kongregacijom za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Kako je u tijeku novi prijevod liturgijskih tekstova Rimskoga misala i na hrvatski jezik, on će uvažiti nove propise o prijevodu liturgijskih tekstova.

Koncilski oci su na Drugome vatikanskom koncilu 4. prosinca 1963. odobrili konstituciju o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium«. U toj se konstituciji, u broju 36 govori o liturgijskom jeziku i ističe da se u latinskim obredima »treba sačuvati latinski jezik, osim gdje postoji posebna povlastica«, ali se dodaje »kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije, bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik; stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta, ponajprije u čitanjima, upozorenjima, u nekim molitvama i pjesmama«. Nakon te konstitucije, Sveta Stolica je kasnije objavila još pet različitih dokumenata od posebne važnosti, pod zajedničkim imenom »Upute za točnu primjenu konstitucije o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskog koncila«. Treći od njih bilo je apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. »Vicesimus quintus annus« iz 1988. godine kojim se proslavljala 25. obljetnica koncilskoga dokumenta, ali je i započela nova faza postupnoga vrednovanja svega učinjenoga na tome području. Osobito se to ticalo revizije liturgijskih tekstova i knjiga na latinskome jeziku i njihova prijevoda na različite moderne jezike koji se koriste u liturgiji.

Ivan Pavao II. u veljači 1997. od Kongregacije je zatražio da se »učini još jedan korak naprijed«, pa je 2001. objavljen i peti naputak - »Liturgiam authenticam«. U njemu se pozitivnim ocjenjuje liturgijska obnova provedena u cijelome svijetu, ali se istodobno poziva na stalnu budnost kako bi se očuvao i »zajamčio identitet rimskoga obreda na svjetskoj razini«. Ona zapravo i poziva da se iz faze prvotnih prijevoda liturgijskih knjiga i tekstova prijeđe na fazu »poboljšanja« tih prijevoda, te nudi nova načela za prijevode, zamjenjuje načela iznesena u prethodnim uputama, ali »sažima njihove sadržaje«. Ne bavi se tehničkom terminologijom lingvistike ili humanističkih znanosti, već se zaustavlja na pastoralnome planu. Prijevodi liturgijskih tekstova - što je središnja tema upute - moraju na pameti držati svetu narav liturgije. Važno je da prijevod bude vjeran i točan. Polazišna točka za prijevode mora biti moderni latinski tekst - »editio typica« - premda se prevoditelji mogu koristiti i drugim izvorima, pa i drevnim liturgijskim, kaže uputa. Riječi koje se biraju moraju biti lako shvatljive za običnoga vjernika, te moraju izražavati dostojanstvo i retorički ritam izvornika. To su samo neka od pravila koja su donesena za prijevode, a vrijede i za prijevode na engleski o kojima je u Vašem pismu riječ.

Kongregacija je objavila cijeli niz izjava za tisak s radnih sastanaka s odborom za prijevod »Vox clara«, koje se isto mogu naći na službenim vatikanskim internetskim stranicama. Tako je na susretu 5. prosinca 2006. riječi bilo i o odluci pape Benedikta XVI. da se u prijevod Reda mise mora uključiti točniji prijevod izraza »pro multis« (»za mnoge«). Latinski izvornik ima »pro multis«, a ne »pro omnibus« (»za sve«). Kardinal Francis Arinze, koji je pročelnik kongregacije, o tom je prijevodu pisao i ovlaštenim predsjednicima biskupskih konferencija engleskoga govornog područja 17. listopada 2006, ističući da je formula »pro multis« u upotrebi u rimskoj liturgiji na latinskome od prvih stoljeća, a neki su noviji prijevodi u posljednjih 30 godina jednostavno preveli s »for all« (engleski), »per tutti« (talijanski), »für alle« (njemački), »za sve« (hrvatski). Nema ni spomena da mise koje su slavljene tom formulom ne bi vrijedile, ističe kardinal Arinze, dodajući da je vjerska dogma da je Krist na križu umro za sve muškarce i žene. Ipak, više je argumenata u prilog da se »pro multis« prevede »za mnoge«, a rimski je obred na latinskom kod pretvorbe uvijek koristio »pro multis« (za mnoge), a ne »pro omnibus« (za sve). Zato bi »za mnoge« bio vjerni prijevod pojma »pro multis«, dok je »za sve« objašnjenje, koje više pripada vjeronauku, tj. katehezi i potrebi da se vjernicima rastumači da je Krist umro za sve ljude. Osim toga, iz izraza »za mnoge« vidi se da spasenje nije nešto što dolazi samo po sebi, »mehanički«, bez nečijega voljnog sudjelovanja. Dapače, »vjernik je pozvan da u vjeri prihvati dar što mu je ponuđen i primi nadnaravni život koji je dan onima koji sudjeluju u tom otajstvu, provodeći ga u život« kako bi bili ubrojeni među »mnoge« na koje se tekst odnosi. Na kraju kardinal Arinze poziva sve biskupske konferencije na čijem području postoji prijevod »za sve« (for all) da u sljedeće dvije godine o tome katehiziraju vjernike i pripreme ih za uvođenje točnoga prijevoda »za mnoge«. Dakako da to neće dovesti niti dovodi u pitanje istinu katoličke vjere da je Isus umro za svakoga pojedinoga čovjeka i za sve ljude, te svojom smrću i uskrsnućem omogućio spasenje svima.