Još se uvijek u mnogim brakovima mužu ostavlja inicijativa na društvenom, profesionalnom i seksualnom području, a žena preuzima inicijativu na intimnom i emocionalnom području. Radi se o dubljoj, finijoj psihološkoj pozadini »patrijarhalno-matrijarhalnih« bračnih odnosa, o svjesnoj ili nesvjesnoj podjeli »interesnih sfera«, što ima velik odjek na roditeljstvo i položaj oca u njemu. Razvoj takve situacije olakšava prisutan različit odgoj muške i ženske djece i usmjeravanje prve prema potiskivanju i prikrivanju, a druge prema oslobađanju i dopuštenom izražavanju emocija.
Tako odgojen i u braku u tome učvršćen, muškarac postaje otac djeteta. Sada se otac i majka nalaze u neravnopravnom položaju. Majci se priznaju veće mogućnosti i veće sposobnosti njege i odgoja djeteta negoli ocu. Ona ima više onoga što djetetu treba, tj. emocija, negoli otac. Ona je u stanju više tih emocija dati i pokazati negoli otac. Zanimljivo je da to ne postaje samo opći stav okoline, nego to priznaju i sami očevi. Majka postaje za dijete emocionalno važnija negoli otac. Muškarac se na taj način sve više gura na periferiju roditeljskih događanja. Dijete sve manje biva direktni »proizvod« oca i majke, a sve više isključivi »produkt« samo majke.
Na um mi pada još jedna asocijacija u vezi s emocionalnom nejednakošću muškarca i žene. »Ženske« emocije su čvršća valuta negoli su »muška« inicijativa, profesionalna i ekonomska uspješnost, seksualna prodornost i aktivnost. Naime, emocije traju duže i ne ovise o biološkim i ekonomskim izvorima »muške snage«. One su doživotne, neiscrpne i mogu se uvijek, u svim »bankama« svijeta, mijenjati za »valutu« koja nam trenutno treba. Njihov »tečaj« je uvijek visok i ne pada. Prema tome, žene nisu baš tako podređene i u lošijem položaju od muškaraca. Možda upravo zbog toga ljubomorno čuvaju svoj emocionalni primat, rezervat, u koji od vremena do vremena puštaju muškarce, dobro pazeći da se tu dokraja ne udomaće i ne preuzmu vlast. Njima odgovara status emocionalno slabijeg muškarca i ne žele mu otkriti sve tajne »unosnog« korištenja emocija i spretnog baratanja njima.
Očevi se moraju emancipirati na emocionalnom planu. Jedini je izlaz zajednički i ravnopravan emocionalni udio u bračnim i roditeljskim odnosima. Brak mora postati emocionalno zajedništvo s jednakim emocionalnim udjelom i muža i žene, što važi i za jednaki emocionalni položaj i oca i majke. Na emocije imaju jednako pravo i očevi i majke. To ovisi o njihovoj emocionalnoj ravnopravnosti. To je jedini izlaz iz sadašnje neprirodne i neprimjerene maternalizacije roditeljstva.
