Dok je čovjek zdrav, čini se da premalo razmišlja o vrijednosti zdravlja, izuzevši profesionalce, posebno one koji su svaki dan uz pacijente, kao što su medicinske sestre. Povremeno, najmanje jednom godišnje o Danu bolesnika, koji je 11. veljače, i Papa uputi svoju poruku u kojoj potiče na vrijednosti zdravlja, a istodobno ohrabruje kako bolesne, one u patnji tako i zdravstveno osoblje da ne klone duhom. Najmlađa komora u Hrvatskoj, Hrvatska medicinska komora, okuplja više od 27.000 članova. Predsjednica joj je Dragica Šimunec, viša medicinska sestra koja ima više od 30 godina iskustva u struci i profesiji sestrinstva. Radila je u Ujedinjenom Kraljevstvu, zatim Australiji, te 20 godina na KBC-u »Zagreb«. Više od 10 godina djelovala je u Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, a 10 godina vodila je Hrvatsku udrugu medicinskih sestara. Sudjelovala je u njezinu osnivanju i vodila je od njezinih početaka od 1992. Bila je glavna urednica »Sestrinskog glasnika«, informativno-stručnog glasila HUMS-a od 1995. do 2003. godine. Od 1995. do 2000. godine mentor je studentima studija sestrinstva na visokoj zdravstvenoj školi. Autorica prvoga hrvatskog prijevoda »Međunarodna klasifikacija sestrinske prakse« na hrvatski jezik i velikog broja stručnih članaka i protokola vezanih uz rad medicinskih sestara. Autorica je mnogih stručnih i znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Držala je predavanja na više inozemnih konferencija i kongresa kao pozvani predavač, te aktivno sudjelovala na mnogim kongresima i stručnim skupovima.

ŠIMUNEC:Ne dvojim da mediji nekad nešto konstruiraju, ali u skladu sa svojom uređivačkom politikom mislim da oni prenose informacije koje im netko predoči. Što će reći, oni te informacije selektiraju i onda ih puštaju u javnost. Ponekad se čini da te informacije nisu provjerene. Ono što mediji moraju znati i o čemu moraju voditi računa, upravo je točnost informacije. Ako ništa drugo, onda to moraju činiti zbog vlastitog kredibiliteta. Na kraju svi oni koji daju kao i oni koji prosljeđuju informacije za njih i odgovaraju. Nažalost, činjenica je da ima puno dezinformacija, a to zbunjuje javnost, ne samo u sestrinstvu nego i u drugim segmentima kojima se nastoji manipulirati. Ponekad se čini da ne bi trebalo ništa drugo raditi nego demantirati dezinformacije, jer sve podliježe provjeri. Tako i one informacije koje nisu istinite. Velika je odgovornost onih koji ih plasiraju, mislim i na medije i na izvore. Ali kako znamo da su u »laži kratke noge«, tako istina uvijek nađe put do javnosti.

Kad je u pitanju školovanje, i tu se širi panika koja je očito nekome u interesu unijeti pobunu. Sve medicinske sestre koje su stekle bilo koju vrstu dokaza o stečenoj stručnoj spremi i nalazi se u radnom odnosu, ostvaruju sva prava temeljena na Zakonu o radu. To njihovo pravo im se ne može oduzeti zbog promjene sustava školovanja ili političkog sustava. To je Republika Hrvatska već dokazala trenutkom osamostaljenja priznajući sva prava stečena u bivšoj državi uključujući i stručnu spremu. Nema razloga vjerovati da bi Republika Hrvatska pridruživanjem EU poništila bilo koje stečeno pravo medicinskim sestrama. Pa to bi bio poraz hrvatske samostalnosti što se više ne može dogoditi.

Izdavanje Odobrenja za samostalan rad jedna je od tri ovlasti Hrvatske komore medicinskih sestra. Odobrenje, ili kako to često nazivamo licenca, javna je isprava kojom medicinska sestra dokazuje da je ispunila sve zakonske uvjete da provodi zdravstvenu njegu u okviru odgovornosti temeljene na razini obrazovanja. Odobrenje vrijedi šest godina i za uspješno obnavljanje medicinska sestra mora se trajno usavršavati sukladno općim aktima Komore. Komora je razvila sustav trajnog usavršavanja kroz zdravstvene ustanove u kojem su najvažniju zadaću odradile glavne sestre, zatim kroz sastavljanje godišnjih planova na razini ustanova kao i na razini njihovih djelatnosti. Postoji sustav trajnog usavršavanja u cijeloj zemlji, što procjenjujemo iznimno važnim. Treba istaknuti da je motiviranost medicinskih sestara za stjecanja znanja iznimno visoka.

- Nedavno je slučaj u Križevcima, a da ne ulazimo u komentiranje sudske odluke, doveo do toga da je medicinska sestra nepravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu. Kako je došlo do toga? Koliko su medicinske sestre žrtve zdravstvenoga sustava?

ŠIMUNEC: Iskreno suosjećamo s obitelji preminule djevojčice. Ali, taj slučaj dovoljno je dramatičan da potakne ozbiljnu analizu sustava hitne medicinske pomoći i sustava odgovornosti. Nažalost, i taj slučaj potvrđuje koliko je posao kojim se bave medicinske sestre odgovoran i prepun rizika. Odobrenjima za samostalan rad definirana je razina odgovornosti medicinskih sestara, ali sustav organizacije zdravstvene zaštite to nažalost - ne prati. Međutim i taj slučaj potvrđuje da kada dođe do utvrđivanja odgovornosti, taj isti sustav šuti. Neprijeporno je da su i medicinska sestra i liječnica u tom slučaju žrtve sustava.

Sustav zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj danas funkcionira s brojnim teškoćama. Zdravstvo je najskuplja djelatnost u svakoj zemlji, pa tako i u našoj. Formalna prava bolesnika su u stalnoj koliziji s nedostatnim sredstvima pa su zdravstvene ustanove u trajnim gubicima. Tako loša financijska situacija proizvodi nužnost mnogih štednja, koje se često primjenjuju na krivim mjestima. Jasno je da štednja na broju medicinskih sestara zasigurno porast troškova ukupnog liječenja, a to dokazuju mnoge studije iz različitih zemalja. U takvim okolnostima sestre se nalaze pod iznimnim pritiskom s jedne strane zbog zahtjevnosti bolesnika, s druge strane zbog zahtjeva poslodavca. Kod toga se mora naglasiti da je i broj liječnika jednako nedovoljan kao i broj medicinskih sestara. Razlika je ipak vrlo velika jer se u izobrazbu liječnika ulaže mnogo, za razliku od medicinskih sestara. Kako je u Hrvatskoj na snazi zabrana povećanja ukupnog broja djelatnika u zdravstvenim ustanovama, tako će već sada premali broj sestara vjerojatno biti još manji.

- Premda su najbrojnije u zdravstvenom sustavu i prve uz pacijenta, zašto medicinskih sestara nema u medijima po dobrim djelima koja neprestance čine?

ŠIMUNEC: Kao najbrojnija profesija u zdravstvu, zasigurno zaslužuju veću pozornost medija. Čini mi se da su medicinske sestre previše samozatajne, možda se i same nisu dovoljno trudile da javno govore o svom poslu, o dobrim i lošim stranama profesije. S druge strane razlog tomu je i to što nas nema u politici. Kako je danas u Hrvatskoj sve politika, pa zašto i sestrinstvo ne bi tražilo svoj prostor. Ako od ukupnog broja zdravstvenih djelatnika sestre čine više od 50%, to znači da je i naš utjecaj na uspješnost sustava proporcionalan tom postotku. Problem je i u tome što su dosad sve odluke o nama donošene tamo gdje nas nije bilo. To više zasigurno nije slučaj i držim da su danas medicinske sestre stekle razinu profesionalne samostalnosti i svijesti koja će, nadam se, pridonijeti i boljoj zastupljenosti u medijima.

ŠIMUNEC: Od te teške teme danas ne treba bježati. Mislim da je korupcija rak-rana svakoga društva, pa tako i našega, i do kraja je treba istražiti, i to cijeli lanac bez obzira na koga se ona odnosila. To je najveće zlo društva. Ako se ona ne istraži do kraja, onda smo svi sumnjivi i krivi. Neprijeporno postoje instrumenti za otkrivanje korupcije, ali nisam sigurna koliko je sustav spreman na inventuru. Što se medicinskih sestara tiče, Komora će se spremno nositi s tim problemom i poduzet će sve akcije u našem djelokrugu u slučajevima koji budu prijavljeni našoj Komori.

- Kako izgraditi u društvu dostojanstvo medicinske sestre, zapravo općenito humanističkog zanimanja u Hrvatskoj? Jesu li ta zanimanja danas dovoljno vrednovana za svoj posao, posebno medicinske sestre?

ŠIMUNEC: Medicinske sestre moraju razviti visoku razinu samopoštovanja, koje će rezultirati i poštovanjem onih za koje profesionalno skrbe. U prvom redu kao i svi drugi profesionalci moraju se stalno obrazovati i time stjecati vlastitu sigurnost i poštovanje svojih pacijenata, suradnika i poslodavaca. Medicinska sestra je dio medicinskog tima u kojem može ravnopravno sudjelovati samo ako dobro zna svoj posao. Svaka nesigurnost ruši samopoštovanje. Znanje je naše najjače oružje, a pacijenti su naši odvjetnici. Visoko obrazovanje imperativ je sestrinske profesije danas u Hrvatskoj. Ne želimo biti drugorazredne sestre sutra kao građani Europske unije, ne želimo biti na nižoj razini od češke, rumunjske, poljske ili engleske sestre. Držim da nam je naša država dužna osigurati ustavom zagarantiranu mogućnost obrazovanja. Bilo kakva kratkoročna palijativna rješenja za nas su neprihvatljiva. Bolonjski proces otvorio je mogućnosti školovanja medicinskih sestara do najviše razine, ali ako je prolaz do tog obrazovanja tako uzak da može proći samo mali postotak medicinskih sestara godišnje, onda to jednostavno nije dobro.

Uvjerena sam da je sustav obrazovanja prepoznao taj problem i da će se on riješiti u bliskoj budućnosti, poglavito za sve one medicinske sestre koje se žele školovati. A takvih je mnogo.

Što se tiče plaće, medicinske sestre, naravno, nisu dobro plaćene za posao koji rade. Od 2000. godine ozbiljno je narušen dotad relativno dobro riješen sustav vrednovanja sestrinskoga rada. Loše razrađene posebnosti radnih mjesta dovele su do bizarnih situacija. Kod toga su sramotno zakinute više medicinske sestre koje preuzimaju najveći dio profesionalne odgovornosti. Najveću degradaciju doživjele su glavne sestre zdravstvenih ustanova pa i bolnica u kojima bi sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti trebale biti dio uprave. Uz časne iznimke, njihova je plaća ispod svake razine. Držim da smo upravo na ovom području doživjeli najviše poniženja. Ali tu je Komora nemoćna. O plaćama odlučuju sindikati i ovlaštena ministarstva. Komora nikada nije pozvana ni dati svoje mišljenje.

- Što će raditi visokoobrazovane medicinske sestre? Koliko će ulaziti u liječničke kompetencije?

ŠIMUNEC: Zahtjevnost za zdravstvenom njegom zdravih i bolesnih u 21. stoljeću traži visoku profesionalnu razinu medicinskih sestara u smislu znanja i odgovornosti. Kompleksnost zahtjeva u Republici Hrvatskoj u odnosu na druge europske zemlje je ista. Držim da je nužno pratiti pokazatelje i dobru praksu drugih zemalja i na temelju tih saznanja pokušati riješiti i našu situaciju, razumljivo sukladno realnim mogućnostima naše zemlje. Ovdje rado navodim primjer Rumunjske, Mađarske, Češke. Mi imamo dugu tradiciju u školovanju medicinskih sestara, ali imamo kratku tradiciju u izgradnji profesionalnog statusa medicinske sestre. Činjenica da danas u RH najveći dio zdravstvene njege na svojim leđima nose medicinske sestre sa srednjim obrazovanjem. Njihova je zadaća iznimno teška u stručnom i formalno pravnom smislu. U situaciji golemog nedostatka visokoobrazovanih sestara, vrlo često sva kompleksnost zahtjeva završi na njihovoj odgovornosti. Kod toga se često zaboravlja na činjenicu odgovornosti u slučaju po pacijenta nepovoljnih događaja. Pitanje je je li sestra pogriješila u situaciji kada je u najboljoj namjeri htjela pomoći bolesniku kad nije bilo nikoga drugog u blizini, a ona je prešla svoje ovlasti. Kako na to gleda zakon? Ako dođe do iskakanja iz svojih ovlasti, tko će na sudu braniti tu sestru i tko će preuzeti odgovornost? To su pitanja koja nitko javno ne želi postaviti. Stavljaju li se sustav i institucije u obranu bolesnika ili sestre?

- S kojim se problemima najviše susreću medicinske sestre u Hrvatskoj?

ŠIMUNEC: Paleta problema doista je velika, ali bih izdvojila evidentni problem nedostatnog broja medicinskih sestara u bolničkoj službi kroz 24 sata. Često imamo slučajeve gdje na teškim odjelima s visokom razinom zahtjevnosti za zdravstvenom njegom ima tako mali broj sestara da je fizički nemoguće kvalitetno provesti sve potrebne postupke. Također je velik problem već uhodana praksa da medicinske sestre trebaju i mogu baš i sve ono što nitko ne zna tko bi trebao raditi. Primjena terapije, uključujući parenteralne, najčešće je u potpunosti u obvezi medicinskih sestara, terapije koja se često ordinira telefonski i sl. Naglašavam to je jednostavno praksa i medicinska sestra nije najčešće u poziciji da to mijenja, poglavito mislim na mlade sestre. Upravo zbog toga upućujem na nužnost podizanja svijesti medicinskih sestara i njihovim pravima i obavezama, kao i nužnosti dodatnog i trajnog obrazovanja.