O urbanim ekološkim problemima razgovaramo, vrlo otvoreno, s Verom Petrinjak-Šimek, umirovljenom urbanisticom i članom »Zelene akcije«, koja je upravo započela akciju potpisivanja peticije »Zaustavimo devastaciju Cvjetnoga trga i Donjega grada«.

Hoto-grupa organizirala je privatni anketni urbanističko-arhitektonski natječaj na temelju programa (50.000 metara kvadratnih stambeno-poslovno-garažnog prostora, 700 garažnih mjesta) koji želi realizirati u donjogradskom bloku između Cvjetnoga trga i Gundulićeve ulice. Realizacija toga programa na toj lokaciji donijela bi investitoru deseterostruko veće profite nego na nekoj perifernijoj lokaciji. Ovdje je na djelu eksploatacija povijesne baštine u svrhu stjecanja ekstraprofita. Međutim, zamišljeni se program Hoto-grupe po važećim propisima (Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba) ne može ondje izgraditi. Važeći propisi osiguravaju zaštitu i vitalnost povijesne jezgre u skladu s europskim načelima zaštite povijesne baštine (Amsterdamska deklaracija) i europskim načelima održive prometne politike u gradovima (favoriziranje javnog, a ne automobilskog prometa u središtima). Sada se beskrupulozno forsira izmjena propisa po mjeri i u interesu jednog investitora. U tome je do krajnosti angažiran gradski politički vrh i njemu poslušna »struka«.

Iako na prvi pogled izgleda da su zagovornici spornog projekta previše jaki i moćni, građanska Hrvatska se probudila i stala u obranu grada. Građanski pokret svakim danom je snažniji, pa izgleda da se neće zaustaviti dok se prijetnja definitivno ne ukloni. Mnogi se građani pitaju zašto Katolička Crkva ne stane uz njih i svojim autoritetom pomogne obrani grada, kao što je svojedobno pridonijela obrani Jadrana od Družbe Adria.

Nazivate sporne projekte eksperimentom, što bi se moglo prihvatiti ako pod tim podrazumijevamo da se eksperimentira, iskušava prag tolerancije građanske javnosti. U Zagrebu je izvršena dekonstrukcija zakonom propisanog sustava prostornog planiranja, razvlašten je Zavod za prostorno uređenje koji bi trebao odgovarati za integralno i stručno prostorno planiranje. Izmišljen je nekakav fantomski Ured za strategijsko planiranje, koji je nadređen Zavodu, i iz toga ureda se direktno i izvan sustava integralnoga prostornog planiranja naručuju idejni projekti za prometne objekte (tunel, prsten, tangenta) ili verificiraju programi građevinskih poduzetnika (npr. Hoto-grupe).

Naravno, iza svega toga stoji gradska vladajuća politička elita, koja svojevrsnim prečacem žuri servisirati kapital. Pri tome čak pokušavaju izigrati pravni sustav države i ignorirati stavove javnosti. Nažalost, u toj perfidnoj igri postoji uvijek i dio »struke« koja za novac (ili poneko iz vlastitih uvjerenja) elaborira i dizajnira sve što sprega kapital-politika želi.

Iako se momentalno najagilnije Zagrebu nameće investitor na Cvjetnome trgu, ne treba zaboraviti kako bi tzv. tangenta nepopravljivo devastirala zagrebački krajolik. Četverotračna prometna veza Sesveta i Zaprešića presjekla bi s 13 tunela i 15 vijadukata sve brežuljke zagrebačkoga podsljemenskog područja, da bi onuda provela tranzitni promet između varaždinske i zagorske autoceste.

Novi socijalni i ekološki standardi koje pokušavaju nametnuti korumpirani političari u službi bezobzirnog kapitala očituju se prije svega smanjivanjem ili ukidanjem javnih prostora koje mogu koristiti svi, pa i djeca i starci i siromašni. To su, naprimjer, parkovi i zelene površine koje se prenamjenjuju u građevinske parcele i nestaju iz gradskih kvartova. Stoga nije čudno da su takvi procesi izazvali žestoke pobune građana, u kojima su najaktivniju ulogu preuzele žene, negdje danonoćno dežurajući u građanskoj straži pred bagerima.

Ustupanje gradskih ulica automobilima, u kojima sjedi po jedna, najčešće muška osoba, znači da su zakinuti svi ostali koji se u pretrpanim tramvajima jedva probijaju zakrčenim gradskim ulicama. A mi zakinuti smo većina! Garaža na Cvjetnome trgu s izlazom u Gundulićevu ulicu i Ilicu dovela bi do još većeg usporavanja tramvaja, koji već sada vozi kroz Ilicu brzinom od 8 km/h. Ili, ukidanje pješačke zone, koju traži projekt Hoto-grupe, znači da bi nestao još jedan javni prostor kojim majke mogu bezbrižno šetati s djecom ili puštati djecu da se slobodno kreću i druže s drugima i na taj način socijalizirano odrastaju u uvjetima karakterističnim za urbane prostore. Gomilanje ekskluzivnih trgovina i stanova u sada vrlo dinamično i miješano socijalno okruženje značilo bi da će bogati postupno potiskivati one druge. Već danas vlasnik Hoto-grupe bahato vozi svoj crni Land Rover po pješačkoj zoni Cvjetnoga trga!