Mnogo je razgovora danas - pa i među mladima - o materijalnom bogatstvu, debljini lisnice, bonusima na karticama, jednom riječju o novcu.

»Bez novca se ne može«, s pravom će reći mnogi. Oni, pak, koji će dodati da je »novac sve« žive u velikoj zabludi. I, željeli to oni ili ne željeli, u jednom će se životnom trenutku osvijestiti i shvatiti da su bili u krivu. Novac je svakako potrebno sredstvo, ali samo to.

Ima i onih koji kažu: »Novca nikad dosta.« Ti se, pak, vrlo rijetko osvrnu oko sebe. Jer mnogi su - pa i mladi - koji nemaju ni za najnužnije. Dok se jedni »razbacuju« na nekretnine i pokretnine, s pohlepom gledajući kako će ulaganje u nešto umnožiti već postojeće materijalno bogatstvo, drugi sa zebnjom čekaju novi dan strepeći pred činjenicom hoće li imati za kruh i mlijeko. Neki će reći: Sami su si krivi jer ne znaju gospodariti novcem. To, osim što je vrlo zlobno, to je i apsolutno netočno. Naime, mnogi su koji pošteno i mukotrpno rade očekujući da će time moći preživjeti i prehraniti obitelj u današnje vrijeme. Pa ipak, oni rade, ali njihov rad često nije vrednovan prikladno. Zapravo, nikako!

Govoriti - ali promišljeno - o novcu uvijek je opravdano i ne treba nekoga posebnog povoda. Ovaj put nismo mnogo govorili o siromaštvu, jednom od najvažnijih izazova sadašnjega povijesnog trenutka. Pa ipak, iz tekstova se jasno daje iščitati da je problema s odnosom prema novcu mnogo. Rješenja postoje, no postoji li želja?

»Kroz moje prazne džepove vjetrovi mi prolaze, a kroz cipele kiše jesenje« – stih je »Prljavog kazališta« koji možda najslikovitije opisuje svakodnevno financijsko stanje prosječnog mladog čovjeka posvuda u svijetu. Unatoč tomu, mladost je razdoblje ljudskoga života kada životnost i razina sreće dosežu najviše vrhunce.

Suvremeni svjetonazori, čovjeka i njegov život shvaćaju sve više tehnicistički, te snažan naglasak stavljaju na materijalnu stranu humanizma, a za jedini čovjekov cilj ističu potrebu za sve većim »imanjem«. Time se dobiva dojam da je »recept« za sreću imati novca. Osim toga, često se od starijih može čuti kako mladi danas žive samo za provode, dobro oblačenje i kako samo »žele imati puno novca«. Možda su takve primjedbe ponekad na mjestu, ali očituju samo površno gledanje na pojave koje zahvaćaju svijet mladih.

Mnogo je veći broj mladih koji dnevno žive s 5 ili 10 kuna u džepu, poput studenata, a njihovo »kako preživjeti« postaje pravo umijeće. Problem je što tu većinu koja u »džungli velegrada« mora naučiti iz dana u dan preživljavati nitko ne kvalificira kao »junake našega doba«, nego ih radije zanemaruje i prešućuje. Iako se prešućuje o tome da su tim junacima »džepovi prazni« i »cipele šuplje«, oni postaju junaci baš zato što se ne bune, nego strpljivo podnose takav život. To je na razini one riječi koju je izrekao kardinal Franc Rode: »biti i opstati«. Tako se istinska sreća javlja u riječi biti, a ne imati. Jasno, čovjek se ne može izuzeti od posjedovanja, ali njegov smisao mora obuhvatiti cijeli život jer tek tada može spoznati zašto sve ima. Iz toga će proizići i prava čovjekova sreća. Paul Claudel je jednom napisao: »Nema nikakve sumnje da smo rođeni za neograničenu sreću, za neopisive radosti. A ispunjenje te sreće nalazi se u Božjoj ljubavi.« Možda je upravo to, svjesno ili ne, izvor sreće i životnosti u mladosti.