Problem odnosa dviju temeljnih komponenata nastavnog procesa, a to su odgoj i obrazovanje, nije moguće ostaviti po strani i pretpostaviti da su to poznate, riješene ili uglavnom jasne odrednice nastavnoga procesa.
Važnost odgojnoga djelovanja škole
U suvremenim razmišljanjima o školi, osobito u razmišljanjima praktičara, često se ističe problem odgoja kao jednog od najvažnijih i najtežih zadataka s kojim se učitelji svakodnevno suočavaju. Istodobno, u školama se sve više potiskuje odgojni aspekt na račun obrazovnog. Istina je da se mnogi nastavnici trude u svojemu radu odgojno djelovati na djecu i mlade, međutim diktat prenatrpanih nastavnih programa kao i golemi nedostatak jasnoće oko odgojnih ciljeva naše škole ne daje im dovoljno mogućnosti i usmjerenja za sustavno i usklađeno odgojno djelovanje.
| Moderno društvo precjenjuje nadmoć znanstvenoga znanja. Gotovo da se precjenjivanjem znanja žele nadomjestiti brojni problemi s kojima se susreće suvremeni čovjek i ljudska zajednica. Znanje, naime, samo po sebi, ne mora nužno utjecati na vrijednosti sustav i ponašanje pojedinca. Kod odraslih primjećujemo veliku prazninu odgojne odlučnosti i djelotvornosti. Mehanizmi prenošenja vrednota u tradicionalnim odgojnim posredništvima gube svoju rječitost i učinkovitost. Tradicionalne odgojne ustanove kao što su obitelj, škola i Crkva imaju sve manje stvarnoga utjecaja na našu djecu i mlade. Sve veću važnost i utjecaj ima kultura pojedine sredine i sredstva društvene komunikacije. Škola ima zadaću razvijati sposobnosti prosuđivanja, razmišljanja, promatranja i samostalnoga djelovanja, osobito sposobnosti kritičke prosudbe različitih ponuda suvremenoga svijeta. Bez razvijenoga kritičkog duha mladi će sve više postajati žrtvama različitih modernih totalitarizama koji se skrivaju iza velikih suvremenih mitova bezgranične slobode, ljudskih prava, demokracije i napretka. |
Nalazimo se pred posebnim slučajem opće krize, krize procesa odgojne socijalizacije općenito. Kod odraslih primjećujemo veliku prazninu odgojne odlučnosti i djelotvornosti. Mehanizmi prenošenja vrednota u tradicionalnim odgojnim posredništvima gube svoju rječitost i učinkovitost. Tradicionalne odgojne ustanove, kao što su obitelj, škola i Crkva, imaju sve manje stvarnoga utjecaja na našu djecu i mlade. Sve veću važnost i utjecaj ima kultura pojedine sredine i sredstva društvene komunikacije.
Ne treba zaboraviti ili namjerno prešućivati utjecaj televizije i računala s kojima djeca dolaze u dodir. Nikome u pedagogiji, politici ili školi nije dovoljno jasno kakve sve posljedice programa koji djeca redovito prate na televiziji (nasilje, pornografija, bigbrotherovska vrijeđanja ljudskoga razuma i dobrog ukusa...) proizlaze na razvoj pojedinca. Mogu li se takve negativne posljedice prešutjeti ili je potrebno neodgodivo poduzeti barem ono što je većina razvijenih zemalja poduzela za zaštitu djece i mladeži, kao što je, naprimjer, ograničavanje distribucije pornografskih materijala za pojedine dobne skupine, označavanje filmova i videomaterijala i sl.
H. von Hentig je napisao da »najmoćniji odgojitelj naše djece nije televizija, nije svijet konzuma i oni koji navode na taj put, nisu ideologije, niti ravnodušnost koja seže od sporta do diska, nego su to životne laži odraslih«. Nasilje i druge negativne pojave koje primjećujemo kod današnjih mladi nisu pale niotkuda. Djeca i mladi plod su svih naših odnosa, nedostataka i nedosljednosti u obitelji, Crkvi i društvu.
Sve je važnije pitanje duhovnoga i moralnoga razvoja
Za koje vrijednosti želimo odgajati današnju djecu i mlade? Unatoč očitoj krizi i slabljenju vjerodostojnosti tradicionalnih vrijednosti, kao i različitim koncepcijama odgojno-obrazovnoga sustava danas prisutnih u suvremenom društvu, potreba za odgojem i za vrijednostima osjeća se u svim europskim školskim sustavima. O toj potrebi jasno nam govori i naša školska svakidašnjica, koja je nerijetko prožeta mnogim problemima u ponašanju djece i mladih koji su rezultat nedovoljne odgojne jasnoće, odlučnosti i djelotvornosti odraslih te nedovoljne jasnoće s obzirom na vrijednosti koje želimo promicati i predodžbu budućnosti koju želimo graditi. Vrijednosti na kojima se temelji odgojna i socijalizirajuća uloga hrvatske škole valja promatrati kao nove povijesne mogućnosti našega nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa. Pitanje identiteta i vrijednosti, naime, u aktualnim integracijskim i globalizacijskim procesima postaje sve hitnije, ozbiljnije i sudbonosnije.
U definiranju ciljeva odgojno-obrazovne djelatnosti ne možemo apstrahirati od analize svijeta u kojemu živimo, osobito njegovih negativnih aspekata. Budući da odgojno-obrazovni sustav nije izolirano područje i djelatnost, valja voditi računa o »slabim točkama« koje proizlaze iz društva i svijeta u kojemu živimo. Škola je, naime, sastavni dio društvene sredine, u njoj i na njoj reflektiraju se zbivanja u društvu i utječu na njezino funkcioniranje. Neke značajke, koje bi trebale doći do izražaja u promjenama odgojno-obrazovnog sustava, jesu znanja i spoznaje povezane uz kvalitetu života i ravnotežu duhovne i materijalne kulture. Pitanje duhovnog i moralnog razvoja postaje sve važnijim, kako u bogatim tako i u siromašnim društvima.
»Društvo znanja«
Danas se na međunarodnome planu kao i u hrvatskome društvu puno govori o »društvu koje uči«, »društvu znanja« i slično. Nije upitna potreba da se djecu mora pripremiti za život u novom, na znanju utemeljenom i tehnološki pokretanom gospodarstvu. Ipak, potrebno je voditi računa o nekontroliranom razvoju tehnologije koja stvara kulturu bez moralnog temelja. Tehnologija može biti i prijatelj i neprijatelj ljudskog roda. Njezini darovi nisu bez cijene: »Ona stvara kulturu bez moralnog temelja te podriva određene mentalne procese i društvene odnose koji čine ljudski život vrijednim« (N. Postman).
Čini se da moderno društvo precjenjuje nadmoć znanstvenoga znanja. Gotovo da se precjenjivanjem znanja žele nadomjestiti brojni problemi s kojima se susreće suvremeni čovjek i ljudska zajednica. Znanje, naime, samo po sebi, ne mora nužno utjecati na vrijednosti sustav i ponašanje pojedinca. Znanje se danas, osobito pod snažnim utjecajem računala, sve više izjednačava s »informacijom«, znanje se sve više kvantificira. Sve se manje povezuje s razmišljanjem i razumijevanjem, s moralnim vrednotama. Takvo pak znanje, koje nije povezano, promeditirano i interiorizirano, više nije nešto što može mijenjati osobu i okolinu. U svijetu koji obiluje lošim vijestima postojeći oblik obrazovanja neće pomoći da se loše vijesti počinju pretvarati u dobre ili barem u manje loše. Znanje ima vrijednost samo ako nam pomaže u našoj čovječnosti, ako nam pomaže u ostvarivanju kvalitetnoga osobnog i zajedničkog života. Bez te čovječnosti, naime, upitnom postaje naša budućnost.
Današnji sustav obrazovanja stavlja naglasak na usvajanje znanja na štetu drugih tipova učenja. Nužno je stoga osmisliti obrazovanje na sveobuhvatniji način. Znati činiti, a osobito znati biti te znati živjeti zajedno - kako ističe izvješće Uneskova međunarodnog povjerenstva - nedovoljno se ciljano promiču unutar našega školskog sustava. To se uglavnom prepušta slučaju ili se pak jednostavno pretpostavlja da će se ti ciljevi/vrijednosti razviti kao logična posljedica usvojena znanja. Poznato nam je, međutim, iz našega iskustva kako znati još uvijek ne znači i ponašati se u skladu s tim znanjem.
Stručnjaci za moral i pedagogiju jasno su istaknuli da slobodno djelovanje za dobro ne dolazi samo po sebi. Zahtijeva informacije, ali traži i moralni angažman i sposobnost donošenja odluka. Kao što ističe sv. Pavao, dobro se može vidjeti i htjeti, ali istodobno ne i nasljedovati (usp. Rim 7, 15-19).
Neki ciljevi odgoja u suvremenoj školi
Pod odgojnim djelovanjem škole ne misli se na usputne pozitivne učinke obrazovnoga djelovanja, nego na osmišljen dio svakodnevnoga djelovanja radi socijalizacije, usvajanja pozitivnih stavova, općih moralnih i demokratskih vrijednosti. Odgoj - shvaćen kao pomoć pojedincu i zajednici za razvoj temeljnih stavova/sposobnosti važnih za dostojanstven razvoj i život za sve i svakoga, kao što su savjest, sloboda, istinoljubivost, odgovornost, solidarnost - ne može ostvariti svoje ciljeve u nekome kratkoročnom razdoblju. Odgoj djeluje na mentalitet. Ne može stoga imati direktne i neposredne učinke, odmah uočljive i lako mjerljive.
Odgojno djelovanje suvremene škole donosi mnoga pitanja, kao što su: Kako, tko i na koji način može odrediti odgojne zadaće škole u suvremenom društvu? Kako one mogu biti usklađene s obiteljskim idejama o odgoju djece i slično? Odgojno djelovanje škole nije moguće jednostavno ostvariti čak ni kada bi o tome postojala većinska društvena suglasnost.
U traženju elemenata odgovora na pitanje o odgojnim zadaćama škole nastojat ćemo definirati neke odgojne smjerove koje bi valjalo slijediti.
Razvoj kritičkoga duha
U naše vrijeme postaje sve važnije pitanje kako razmišljamo. Kao što izjavljuje Statut Uneska, ratovi počinju u glavama ljudi, stoga u glavama ljudi treba izgraditi obrane mira.
Kritičko nam mišljenje omogućuje da izbjegnemo opasnost da postanemo zarobljeni vlastitim subjektivizmom, društvenim predrasudama, trenutačnim modama i slično. Škola ima zadaću razvijati sposobnosti prosuđivanja, razmišljanja, promatranja i samostalnoga djelovanja, osobito sposobnosti kritičke prosudbe različitih ponuda suvremenoga svijeta. Bez razvijenoga kritičkog duha mladi će sve više postajati žrtvama različitih modernih totalitarizama koji se skrivaju iza velikih suvremenih mitova bezgranične slobode, ljudskih prava, demokracije i napretka.
Pred kršćane izranja velika zadaća. Njihova je zadaća da odbace svođenje razuma samo na područje prirodnih znanosti, tehnologije i materijalnoga napretka svijeta. Potrebno je učiniti da razum, kako to ističe J. Ratzinger, funkcionira u potpunosti, osobito »što se tiče njegove sposobnosti dokučiti istinu i prepoznati dobro, što je uvjet prava i pretpostavka mira u svijetu«.
Otkriti nevidljive životne niti
Važno je i što mislimo. Mnoge poteškoće koje nam dolaze iz složenosti suvremenoga života pojačavaju se zbog određenih kulturnih uvjerenja koja su moderna i koja se odnose na način kako shvaćamo slobodu i život. Takva shvaćanja, koliko god propagirana kao napredna, poželjna i oslobađajuća, mogla bi imati suprotne učinke: Ako se ljudskom srcu umjesto ograničenja sugerira svemoć; umjesto solidarnosti i otvorenosti drugome individualizam; umjesto sudjelovanja i zajedničke suodgovornosti za društvo i svijet privatnost i egoizam; umjesto života koji uključuje otvorenost transcendenciji i duhovnosti život koji se temelji isključivo na materijalnosti.
Ističe jedan talijanski dokument kako čovjek današnjice treba otkriti »nevidljive niti života« (Comunicare il Vangelo in un modno che cambia, 2001). Bez prihvaćanja tih nevidljivih životnih niti život se pretvara o nakupinu nepovezanih osjećaja, potreba i želja koji nema drugog cilja doli njihova neposrednog i izoliranog ispunjavanja.
Svršetak u sljedećem broju
