Još samo do kraja ove godine neke udovice (dakle ne sve) mogu ostvarivati pravo na obiteljske mirovine pod nešto povoljnijim uvjetima.

Brojnim udovicama zahtjevi za priznavanje prava na neovisnu obiteljsku mirovinu nakon 1. I. 1999. ili onima koje ih uopće nisu podnijele, obavještavane da nemaju pravo po novom zakonu, bili su odbijani zato što su od toga dana bili postroženi uvjeti potrebne starosti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu, i to od obvezne starosti 40 godina na 45 godina. Naime, prema bivšem mirovinskom zakonu udovici bez djece priznavalo se pravo na mirovinu, ali bez prava na isplatu, ako je u času smrti supruga imala doživljenih 40 godina života. U takvim slučajevima pravo na obiteljsku mirovinu se priznavalo, ali se isplata nije odobravala sve dok udovica ne doživi 45 godina života. Stupanjem na snagu novoga mirovinskog zakona, uvjeti za takve udovice bez djece bili su postroženi za 5 godina više starosti, što znači da se počevši od 1. I. 1999. udovicama bez djece, koje su u času smrti supruga imale manje od 45 godina života, uopće ne priznaje pravo na obiteljsku mirovinu, a niti naknadno pravo na isplatu. Naime, prema slovu novoga zakona pravo na obiteljsku mirovinu priznaje se udovici bez djece samo ako je u času smrti imala doživljenih 45 godina života. No i u tom slučaju pravo na isplatu takve mirovine može ostvariti samo ako doživi 50 godina života. Takvo ponašanje zakonodavca nedvosmisleno pokazuje negativan odnos prema braku kao kršćanskom temelju obitelji.

Neovisno o tim uvjetima starosti propisanim za udovice bez djece, valja podsjetiti da bez obzira na tu činjenicu (brak bez djece ili su djeca već odrasla) udovice mogu ostvarivati ako su u času smrti potpuno nesposobne za rad ili ako je ta nesposobnost nastala najkasnije nakon jedne godine od dana smrti supruga.

Ta je nepravda prema udovicama bez djece donekle ispravljana naknadnim izmjenama mirovinskog zakona prema kojima udovice koje nisu ispunjavale uvjete starosti za obiteljske mirovine po novom mirovinskom zakonu nakon 1. I. 1999. mogu od 18. XII. 2002. ostvariti zahtjeve za mirovine ako ponovno podnesu zahtjev za obiteljsku mirovinu i ispunjavaju nove blaže uvjete propisane prema tim najnovijim izmjenama i dopunama zakona. Naime, te izmjene uvele su neka ublažavanja uvjeta za stjecanje prava na obiteljske mirovine udovica bez djece (ili s odraslom djecom) i dopušteno je pravo na isplate. Tako je djelomice ispravljena velika nepravda učinjena udovicama stupanjem na snagu mirovinskog zakona od 1. I. 1999. Te nove pogodnosti lakšeg ispunjavanja uvjeta za obiteljske mirovine udovica primjenjuju se od 18. XII. 2002. No, i te će izmjene važiti samo do kraja ove godine.

Na koje se udovice odnosi ublažavanje uvjeta?

To su one koje su nakon smrti supruga poslije 1. I. 1999. postale udovice a nisu u tom momentu imale navršenih 40 godina života, ali nisu imale 45 godina niti su imale djecu uz koju bi stekle pravo na obiteljsku mirovinu, pa nisu mogle ostvariti pravo na svoju obiteljsku mirovinu. Isto se odnosi i na udovice koje su uz djecu stekle pravo, ali su djeca završila školovanje prije nego što su udovice navršile propisane godine života, pa su zbog toga izgubile pravo. Prema tome, glede uvjeta za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu, dopune zakona dijele udovice na dvije skupine, ovisno o tome kad je nastupila smrt supruga, tj. prije 1. I. 1999. ili poslije, i to:

I. skupina: Udovice koje su postale udovice prije 31. XII. 1998, ali na dan smrti supruga nisu imale 40 godina života, mogu sada steći pravo na obiteljsku mirovinu i isplatu te mirovine: ako su u 2002. godine navršile 47 godina života; kada u 2003. godini navrše 47 godina i 6 mjeseci života; kada u 2004. godini navrše 48 godina života; kada u 2005. godini navrše 48 godina i 6 mjeseci života; kada u 2006. godini navrše 49 godina života; kada u 2007. godini navrše 49 godina i 6 mjeseci života.

Počevši od 1. I. 2008. udovice te skupine stjecat će pravo na obiteljsku mirovinu opet samo ako imaju u času smrti supruga navršenih 50 godina života, a ako su mlađe, samo ako ostvaruju to pravo uz djecu ili su zbog invalidnosti nesposobne za rad.

II. skupina: Udovice koje nakon 1. I. 1999. nisu imale navršenih 50 godina u času smrti supruga, mogu steći pravo na obiteljsku mirovinu, i to:

- ako je smrt nastupila u 1999. godini a udovica je imala navršenih 40 godina i 6 mjeseci života, udovica stječe pravo kada navrši 45 godina i 6 mjeseci života;

- ako je smrt nastupila u 2000. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 41 godinu života, stječe pravo kada navrši 46 godina života;

- ako je smrt nastupila u 2001. g. i ako je udovica u času smrti supruga imala 46 g. i 6 mjeseci, stječe pravo kada navrši 46 g. i 6 mjeseci života,

- ako je smrt nastupila u 2002. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 42 godine života, stječe pravo kada navrši 47 godina života;

- ako je smrt nastupila u 2003. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 42 godine i 6 mjeseci života, stječe pravo kada navrši 47 godina i 6 mjeseci života;

- ako je smrt nastupi u 2004. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 43 godine života, stječe pravo kada navrši 48 godina života;

- ako je smrt nastupila u 2005. godini i ako je udovica u času smrti imala 43 godine i 6 mjeseci života, stječe pravo kada navrši 48 godine i 6 mjeseci života;

- ako je smrt nastupila u 2006. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 44 godini života, stječe pravo kada navrši 49 godina života;

- ako smrt nastupi u 2007. godini i ako udovica u času smrti supruga ima 44 godina i 6 mjeseci, stječe pravo kada navrši 49 godina i 6 mjeseci života;

- ako smrt nastupi u 2008. godini i ako je udovica u času smrti supruga imala 49 godina i 6 mjeseci;

- ako smrt nastupi u 2009. godini, udovica mora u času smrti supruga imati navršenih 50 godina života.

Dakle, sva ublažavanja uvjeta starosti za udovice bila su samo privremena i vrijede samo za prijelazno razdoblje.