Svojim uskrsnućem Krist nije iskorijenio patnju i zlo iz svijeta, ali ih je u korijenu pobijedio »obiljem svoje milosti«.
Sveti Otac je pozvao svećenike da iz svoga srca, iz svoje nutrine odbace sve protivštine, da ne budu samozadovoljni i da doista odjenu odjeću ljubavi kako bi bili »osobe svjetla«
| Nakon veličanstvenih slavlja Velikoga tjedna i blagdana Uskrsa otputovao je papa Benedikt XVI. u Castel Gandolfo. Već na Uskrsni ponedjeljak, 9. travnja, s vjernicima je molio »Kraljice neba« u dvorištu papinskoga ljetnikovca u Albanskim brdima, a u srijedu 11. travnja kratko se vratio u Vatikan, na opću audijenciju na Trgu sv. Petra. Nakon kratkoga odmora Vatikan je u velikome iščekivanju Bijele nedjelje i proslave 80. Papina rođendana. Na sam rođendan, 16. travnja (kada budete u rukama imali ovaj broj Glasa Koncil), u Vatikanu će štutgartski »Südwestrundfunk Orkestar« u dvorani pape Pavla VI. održati svečani koncert s Mozartovim, Gabriellijevim i Dvořakovim djelima. |
Tomina nevjera vjernicima je korisna i dragocjena, jer im pomaže otkriti pravo Božje lice: lice Boga koji je u Kristu preuzeo rane ranjenoga čovječanstva. »Toma je od Gospodina primio i prenio Crkvi dar vjere iskušane patnjom i smrću Isusovom i potvrđene susretom s njime uskrslim. Vjera koja je bila gotovo mrtva ponovno se rodila zahvaljujući dodiru s Kristovim ranama, s ranama koje Uskrsli nije sakrio, već ih je pokazao i pokazuje ih u mukama i patnjama svakoga ljudskog bića«, poručio je Sveti Otac.
Samo Bog koji je na sebe preuzeo »rane i patnju« ljudi može biti vjerodostojan, rekao je Papa i podsjetio na brojne rane koje podnose nebrojene žrtve u svijetu danas. Papa je podsjetio na dramatične prilike na Bliskom istoku i u Africi, na Irak i Libanon, na Somaliju, Zimbabve, Kongo-Kinšasu i Sudan. Isto tako je spomenuo azijske krize: Afganistan, Šri Lanku, Istočni Timor kojima haraju građanski ratovi. »Mislim na ranu gladi, na neizlječive bolesti, na terorizam i otmice ljudi, na tisuće lica nasilja koje se ponekad opravdava u ime religije, na nepoštivanje života i kršenje ljudskih prava, na iskorištavanje ljudi«, snažno je poručio Papa pred gotovo 200 tisuća ljudi na misi na Trgu sv. Petra na uskrsno prijepodne. Kršćane je, unatoč krizama, pozvao na nadu. Svojim uskrsnućem Krist nije iskorijenio patnju i zlo iz svijeta, ali ih je u korijenu pobijedio »obiljem svoje milosti«.
Svoj tradicionalni blagoslov »gradu i svijetu« Papa je podijelio i u izravnome televizijskome prijenosu, čestitavši Uskrs na 63 jezika, među kojima i na hrvatskom.
Na svečanome misnom slavlju na Veliku subotu navečer krstio je Sveti Otac šest odraslih žena i dvoje djece, a u propovijedi je podsjetio na Kristov silazak u »carstvo mrtvih« i povratak u svijet živih. »Po Isusovu se uskrsnuću ljubav pokazala jačom od smrti i zla. Gospodine, pokaži i danas da je ljubav jača od mržnje, da je jača od smrti. Siđi i u tame i podzemlja ovoga našega modernoga doba i uzmi one koji čekaju za ruku. Vodi ih k svjetlu«, izrekao je u propovijedi Sveti Otac. Krštenje su primile dvije Kineskinje sa svojom djecom, dvije Japanke te jedna Kubanka i jedna Kamerunka.
Nijedna žena nije osudila Isusa
Rimski Kolosej - upečatljivo mjesto mučeništva kršćana i brojnih drugih nevinih ljudi - i ove je godine bio mjesto molitve Križnoga puta s papom Benediktom XVI. Njemu se pridružilo više desetaka tisuća vjernika iz cijeloga svijeta koji su sa svijećama u rukama i sabranom molitvom prošli Isusovim križnim putem, kao i gledatelji 67 televizijskih postaja diljem svijeta, među kojima i gledatelji Hrvatske televizije. Meditacije je ove godine napisao poznati talijanski bibličar Gianfranco Ravasi, pročelnik Milanske biblioteke i Ambrozijeve pinakoteke. U svojim je tekstovima Ravasi podsjetio na Isusovu muku i predanje, ali i na muku mnogih ljudi, prozivajući pri tome ravnodušnost pred tuđom mukom. Tako su znatiželjni promatrači razapinjanja odražavali i današnje stanje, »uživanje u senzaciji« koje treba brutalnost »gotovo kao drogu«. A biti kršćanin danas, podsjetio je Benedikt XVI, znači biti osjetljiv »za patnje drugih«. »Slijedeći Isusa na putu njegove muke, ne vidimo samo Isusovu patnju, već vidimo sve patnike svijeta, i to je duboka nakana molitve Križnoga puta: da nam otvori naša srca i da nam pomogne da vidimo srcem«, rekao je na kraju u kratkome obraćanju Sveti Otac. Crkveni su oci kao najteži grijeh poganskoga svijeta osudili »tvrdoću srca«. Zato »postati kršćanin« znači primiti »srce od mesa«, srce osjetljivo za muku i patnje drugih. »Naš Bog nije daleki Bog, nedodirljiv u svome blaženstvu: naš Bog ima srce«, poručio je Papa koji je križ nosio na prvoj i posljednjoj postaji, dok su ga na ostalima nosili kardinal Camillo Ruini, mladić iz Konga, obitelj iz Rima, mladić iz Čilea, djevojka iz Koreje, pa potom djevojka iz Kine, dva franjevca iz Svete Zemlje i djevojka iz Angole.
U tekstovima, posebno onom za devetu postaju, Gianfranco Ravasi podsjetio je na patnje žena, osobito na patnje »obeshrabrenih i silovanih žena«, na »žene koje su odbačene i izložene nedostojnim postupcima, žene koje proživljavaju krizu svoga majčinstva i koje su napuštene, izraelske i palestinske majke i one u svim zemljama u kojima je rat, udovice i stare žene koje su zaboravila njihova djeca«.
Tihim i ozbiljnošću prožetim obredom proslavio je Benedikt XVI. obred Velikoga petka. U tijeku dvosatnoga obreda u do posljednjega mjesta ispunjenoj bazilici sv. Petra molio je Sveti Otac s ostalim vjernicima na velike nakane Crkve i svijeta. Prema tradiciji, homiliju je održao propovjednik Papinskoga doma, kapucin o. Raniero Cantalamessa. U njoj je podsjetio da su za Kristovu smrt odgovorni samo muškarci. Niti jedna žena nije bila - ni neizravno - uključena u presudu Isusu, premda je on umro i za grijehe žena. No, povijesno »žene su nevine«; one nisu slijedile Isusa jer im je on obećao neka posebna mjesta u nebeskome kraljevstvu, nego zato što su bolje prihvatile duh evanđelja. »One su slijedile razloge srca, i oni ih nisu prevarili«, rekao je o. Cantalamessa i nastavio: »Ako želimo izbjeći da dođe do duhovnoga ledenog doba, moramo dati više mjesta razlozima srca.« Samo ljubav spašava i otkupljuje, dok »žeđ za pukim znanjem« može odvesti u propast, rekao je propovjednik usprotivivši se na taj način »služenju božanstvu puke inteligencije«. Istodobno je istaknuo da je nužno »ženama dati više prostora«. I žene trebaju otkupljenje. No, kada ih se oslobodi starih ugnjetavanja i podčinjenosti, one mogu pridonijeti oslobađanju društva od nasilja, samovolje, duhovne suhoće i nepoštivanja života. Nasljednice i baštinice »pobožnih žena« iz evanđelja danas su one žene koje su na strani siromašnih, oboljelih od AIDS-a, zatočenika, odbačenih iz društva. »Njima - vjernicama ili nevjernicama - Krist ponavlja: 'Meni ste to učinile.'« Začuđujuće je, nastavio je o. Cantalamessa, da se o Mariji Magdaleni na temelju pogreške govori samo kao o »biblijskoj grešnici«. Ona je zapravo bila prva svjedokinja uskrsnuća, »apostolica apostola«.
Krist se žrtvovao za sve ljude
Kasno poslije podne, na Veliki četvrtak 5. travnja, papa Benedikt XVI. slavio je misu »večere Gospodnje« u bazilici sv. Ivana Lateranskoga. Na misi je, prema Isusovu primjeru, oprao noge dvanaestorici odabranih vjernika. U propovijedi je istaknuo povezanost židovskoga blagdana Pashe i Isusove posljednje večere. U središtu novoga blagdana stoji križ, na kojemu se Krist žrtvovao za sve ljude, istaknuo je Sveti Otac. Kao što to čini od početka svoga pontifikata, Benedikt XVI. teološki mudro i jednostavno tumači prijepore ili pitanja povezana uz određena slavlja i blagdane. Ovaj put tumačio je pitanja što ih biblijski tumači - egzegeti - postavljaju uz proslavu Pashe: je li Isus posljednju večeru slavio kao »klasičnu židovsku gozbu uz Pesah«, te je istaknuo što piše evanđelist Ivan: Isus je umro na križu točno u onaj trenutak u kojemu su se u hramu žrtvovali janjci. »Njegova smrt i žrtvovanje janjaca su se podudarili«, rekao je Sveti Otac, dodajući da spisi iz Kumrana - s kojima se svi ne slažu još uvijek - potvrđuju da je Pashu sa svojim učenicima Isus slavio prema »kumranskom kalendaru«, a zajednica iz Kumrana nije prihvaćala Herodov hram niti je žrtvovala janje. »Isus je, dakle, slavio Pashu bez jaganjca; ne - ne bez jaganjca: umjesto jaganjca darovao je sebe samoga, svoje tijelo i svoju krv«, rekao je Sveti Otac: »On je darovao svoj život. Samo je tako stara Pasha dobila svoj pravi smisao.« Jaganjac, životinja, svojom krvlju nije mogao - kao piše sv. Ivan Zlatousti - »oprati čovjeka«, spasiti ljude od grijeha. Zato je Isus bio i hram i jaganjac; i zato je u središtu novoga Uskrsa, nove Pashe - križ. »Iz križa Kristova dolazi dar«: njegov život koji je sam darovao za sve ljude, a Papa je na kraju pozvao sve vjernike da i oni svoj život daruju Isusu i da djeluju s njime kako bi svi ljudi našli pravi život u njemu.
Papa svećenicima: Trebamo više ljubavi
Teško da je moguće zamisliti ljepše susrete od onih rimskih prvosvećenika s njihovim biskupijskim klerom. Tako je bilo i ove godine, na Veliki četvrtak prije podne 5. travnja na misi posvete ulja u bazilici sv. Petra u Rimu. U svojoj je propovijedi papa Benedikt XVI. svoje prve suradnike, svećenike koji su ga okruživali, pozvao da se još više potrude oko duha ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. »Osoba bez ljubavi ima tamu u nutrini«, rekao je Sveti Otac.
Ruski pisac Lav Tolstoj, započeo je svoju propovijed Papa, u kratkoj pripovijesti govori o strogome vladaru koji je od svojih svećenika i mudraca tražio da mu pokažu Boga da ga može vidjeti. Mudraci nisu mogli udovoljiti njegovoj želji. A onda je neki pastir koji se baš vraćao s polja ponudio da će on preuzeti zadaću svećenika i mudraca. Upravo je od njega kralj saznao da njegove oči nisu dovoljne da bi vidio Boga. No, on je htio onda barem znati što Bog radi. »Da bih mogao odgovoriti na to tvoje pitanje« - rekao je pastir vladaru - »moramo zamijeniti odjeću.« Oklijevajući, ali gonjen znatiželjom, vladar je pristao: darovao je svoju odjeću pastiru i odjenuo se jednostavnom odjećom siromašnoga čovjeka. I dobio je odgovor: »To je ono što čini Bog!« I doista, nastavio je propovijed Papa, Božji Sin - pravi Bog od pravoga Boga - napustio je svoj božanski sjaj, »ogolio je sebe samoga«, postao je sluga sličan ljudima te se ponizio do smrti na križu. Bog je napravio »svetu razmjenu«: prihvatio je ono što je ljudsko da bi ljudi mogli primiti što je bilo njegovo, da bi mogli postati slični Bogu. Isto se to događa i u krštenju, rekao je Benedikt XVI, kao i u svećeničkome ređenju, s time da nakon ređenja svećenik djeluje »in persona Christi«: u svetim otajstvima sakramenta ne predstavlja sebe i ne govori u svoje ime, već u ime Drugoga - za Krista. »Tu sam, da bi ti raspolagao sa mnom«, rekao je svaki svećenik Kristu na ređenju, podsjetio je Sveti Otac, ističući da su svećenici primili to »novo ruho«, pa i na izvanjski način jer su odjeveni liturgijskom odjećom.
Alba i štola podsjećaju na svečanu odjeću što ju je otac darovao rasipnome sinu koji se u kuću vratio dronjav i prljav. »Kada pristupamo liturgiji da bismo djelovali u Kristovo ime, otkrivamo koliko smo daleko od njega; koliko je prljavštine u našem životu. Samo nam on može darovati blagdansko odijelo, učiniti nas dostojnima da predsjedamo njegovu stolu, da budemo u njegovoj službi«, podsjetio je Papa i rekao: »Odijevajući albu, moramo se sjetiti: On je trpio i za mene. I samo zato što je njegova ljubav veća od svih mojih grijeha, mogu ga predstavljati i biti svjedokom njegova svjetla.« Nakon toga, govoreći o evanđeoskoj prispodobi o gozbi na koju je pozvao kralj, Papa je pozvao sve svećenike da »odjenu odjeću ljubavi«; odjeću dvostruke grimizne boje - boje ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. »Osoba bez ljubavi mračna je iznutra. Vanjski mrak, o kojemu govori evanđelje, samo je odraz unutarnje sljepoće srca«, istaknuo je Sveti Otac i pozvao svećenike da iz svoga srca, iz svoje nutrine odbace sve protivštine, da ne budu samozadovoljni i da doista odjenu odjeću ljubavi kako bi bili »osobe svjetla i ne bi pripadali tami«.
Na kraju je rastumačio kazulu - misnicu, koja je prema tradicionalnoj molitvi »jaram što ga je svećenicima dao Gospodin«. No Isus uči da je njegov jaram sladak, i breme lako, poručio je Papa. Nositi Isusovo breme znači ponajprije učiti od njega; biti uvijek spremni ići u njegovu školu. Od njega svećenici moraju naučiti blagost i poniznost, poniznost Boga koji je postao čovjekom. »Isusov je jaram: ljubiti s njime. I što ga više ljubimo, s njime postajemo osobe koje ljube, te lakšim za nas postaje njegov jaram koji je naizgled težak.« Na misi u prepunoj bazilici sv. Petra kardinali, biskupi i svećenici iz cijeloga svijeta obnovili su svoja svećenička obećanja da će biti vjerni i Kristu i Crkvi.
