Vjeri u život, vjeri u Boga i vjeri u sebe otišla je ovogodišnja »Zlatna uljanica«. Nagrada je to što je ocjenjivački sud našega tjednika svake godine, od prvih Dana hrvatskog filma, dodjeljuje za promicanje etičkih vrijednosti na filmu. Ove godine dobio ju je redatelj i snimatelj Davor Borić za svoj dokumentarni film »Tragom sjećanja«. Jasne scenarističke priče Nike Kostanića, izvrsne fotografije i režije, pričajući tešku priču hrvatskoga domoljuba i branitelja Marijana Almaša, »Tragom sjećanja« gledatelje vodi od njegove intimne priče o teškome stradanju u minskome polju kod Bogdanovaca, kada je prijateljima vikao da ga ubiju, preko puta dugoga oporavka i vraćanja u život do vojničkoga, dubokom vjerom proživljenoga hodočašća u Lurdu. »Tragom sjećanja« zapravo istodobno prati dvije radnje koje se tijekom filma spajaju u jednu: 48. međunarodno hodočašće vojska i policija svijeta i životnu (ratnu) priču hodočasnika Marijana Almaša, ratnoga vojnog invalida. »Kroz Marijanov lik film progovara o sudbinama i križnom putu ratnih invalida iz Domovinskoga rata, te o vjeri koja im je pomogla da izdrže sve nedaće rata i poraća«, ističe se u samome opisu filma.

Cijelim svojim sadržajem, intonacijom snimljenoga materijala, glazbom koju je odabrao Emilio Kutleša i posebno osobitim, hrabrim svjedočenjem domoljuba koji je ostao bez obje noge i jedne ruke, film je poruka vjere, nade i ljubavi: vjere u sebe, u Boga, u život; nade u budućnost koju glavni protagonist prihvaća; ljubavi za domovinu i za druge. Da ta ljubav ide daleko, sve do granica onog gotovo neostvarivoga evanđeoskog Isusova zahtjeva, svjedoči sam Marijan: on govori da u njemu nema mržnje, pa ni prema protivniku i neprijatelju. Oko njega su dobri ljudi, prijatelji i svećenik Ivan Šešo kojega izravno spominje, oko njega je njegova obitelj i svi oni kojima, iz invalidskih kolica, svjedoči da svaki, ama baš svaki život ima svoj duboki smisao, da je svaki život upisan u Božji naum. U duhu gesla 14. hrvatskoga vojničkog hodočašća u Lurd, na kojemu je i filmska građa nastala, Marijan svjedoči da nitko nema pravo »trnuti svjetla«. Marijan, poistovjećen s geslom hodočašća - »Sačuvajte upaljene svjetiljke!« - svjetiljku drži visoko, »na gori«, upaljenom i ona sjaji - istinom i vjerom.

Konačno, može se reći: o Domovinskom ratu istinu svjedoče oni koji o njemu istinu i znaju. A to svakako nisu različiti politički i drugi spletkari, već oni koji su rat na svojim leđima iznijeli: pošteni, u obitelj i domovinu zaljubljeni hrvatski branitelji. No, rijetko su u hrvatskoj javnosti. Rijetko su u hrvatskim medijima i na hrvatskim filmovima, osim u negativnome kontekstu. Njihovih istinitih priča, ma koliko bile tragične, hrvatski mediji - koji su glavni prenositelji informacija u našemu, hrvatskome društvu - kao da se boje. Njima ne otvaraju prostor, osim prostor crnih kronika. No, zato ga ima za sve one koji, malo-pomalo, bacaju ljagu na čestitost i ispravnost, kao i moralnu opravdanost obrambenoga rata. Baš zato svaki takav film vrijedi vidjeti, i o njemu raspravljati u javnosti. Jer, on se za razliku od mnogih dokumentarnih filmova prikazanih ove godine na Danima hrvatskoga filma razlikuje po - unutarnjoj vrijednosti i snazi. Naime, mnogi su se mlađi autori ove godine usredotočili na snimanje priča o svojim prijateljima, mladim ljudima koji se drogiraju i prekomjerno piju, želeći se »približiti stvarnosti«, no intimne i tragične priče više sliče zloporabi drugih koji naivno u javnosti govore o svojim porocima misleći valjda da će tako postati ono što u stvarnosti ne uspijevaju.

»Dobrom jutru« Velika nagrada

Dokumentarac »Dobro jutro« Ante Babaje dobitnik je »velike nagrade« 16. dana hrvatskog filma, a osvojio je i nagradu »oktavijan« Hrvatskog društva filmskih kritičara. Babaja je film snimio u jednom zagrebačkom domu za stare i nemoćne osobe, u kojem i sam živi kao korisnik. Autor, koji je na otvorenju ovogodišnjih Dana hrvatskog filma primio »Oktavijana« za životno djelo, dokumentirao je svakidašnjicu - kako svoju, tako i velikoga dijela drugih štićenika, uspoređujući je s materijalom iz svojih ranijih i uspješnih filmova.

Nagradu za najbolju režiju ocjenjivački je sud dodijelio Petru Krelji za dokumentarni film »Moja susjeda Tanja«, dok je Branko Schmidt dobio nagradu za najbolji scenarij za - isto tako dokumentarni film - »Panj pun olova« o hrvatskom branitelju i svim hrvatskim braniteljima koji imaju problema sa socijalizacijom u današnje hrvatsko društvo »zato što ono nije na pravi način vrednovalo i nagradilo njihovu ulogu u domovinskom ratu i stvaranju neovisne Republike hrvatske«, ističe se u opisu filma. Hrvoje Mršić dobio je nagradu za najbolju montažu za glazbeni spot grupe »Delyricum«, a Arsen Dedić za glazbu u filmovima »Zakaj sam pevca razapel« i »Dragi Vincent«. Nagradu za najbolju kameru ocjenjivački žiri dodijelio je Želimiru Guberoviću za dokumentarni film »Dragi Vincent«. Ovogodišnji »najbolji debitant« je Nikola Staršek s dokumentarnim filmom »Ubil bum te!«, a najbolji je producent »Fade in«.

Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodijelilo je »Oktavijane«. Tako su »Oktavijene« dobili dokumentarac »Dobro jutro« Ante Babaje, igrani film Snježane Tribuson »Tri ljubavne priče«, animirani film Stjepana Mihaljevića »Unplugged«, eksperimentalni »Mala smrt« Damira Čučića i »They« Galeba Vekića, namjenski »Oscar City« »trojca« Kristijana Petrovića, Renata Grgića i Alena Petkovića, dok je »Oktavijana« za glazbeni spot dobio Radislav Jovanov Gonzo za »Rundek Co: put u sumrak«.

Nagradu »Jelena Rajković« Hrvatskog društva filmskih redatelja za najboljeg autora do 30 godina starosti dobio je Nikola Strašek za režiju dokumentarnog filma »Ubil bum te!«, dok je nagrada ocjenjivačkog suda »Salona odbijenih« za najbolji film koji nije uvršten u konkurenciju pripao dokumentarnome filmu »Odabrani od Boga«.

Na ovogodišnjim ponovno vrlo dobro organiziranim i uspješnim Danima hrvatskog filma, od 14. do 20. travnja u konkurenciji je bilo prikazano 118 filmova, a bio je priređen i bogati popratni program. Za Dane hrvatskog filma prijavilo se više od 260 filmskih naslova koji su bili podijeljeni u šest kategorija: prvi put dokumentarni su filmovi podijeljeni na dokumentarni film i televizijski dokumentarac, a tu su još bili i igrani filmovi, animirani, eksperimentalni, te namjenski filmovi i glazbeni spotovi. I sam broj prijavljenih svjedoči da selektorima posao nije bio jednostavan, ali raduje što su među prijavljenima bila i vrlo ugledna imena hrvatskoga filma. Upravo ona svjedoče da je taj festival, unatoč uvijek prisutnim »sumnjičavim« tonovima kojima se »nacionalne smotre« ne sviđaju, itekako potreban kako bi se domaći autori - »na jednom mjestu« - mogli pogledati »u ogledalo drugih«, vidjeti što su protekle godine u tom važnome segmentu hrvatske kulture kao što je filmska umjetnost radili kolege »filmaši« i unaprijediti svoj rad. I, dakako, uživati u (dobrim) filmovima u kojima je i ove godine - dijelom - uživala i ne baš (uvijek) brojna publika u kinu Studentskoga centra u Zagrebu.