Isključivo majčinstvo ne samo da veže dijete uz majku tijekom čitavoga njezina života nego također odvaja majku od oca, što se nastavlja i u »trećoj dobi« roditelja. U svojoj poodmakloj dobi otac, na taj način, ostaje u stanovitom smislu bez djeteta, ali i bez žene. Na emocionalnom i psihološkom planu on je sam sa svojom mirovinom ili eventualno i nekakvim hobijem. Majka nastavlja vezu s djetetom, a on kraj njih živi kao stranac, podstanar ili sustanar o kojemu oni brinu, ali ništa više. Ne znaju što bi s njim razgovarali, ne znaju dijeliti s njim svoje unutrašnje radosti i žalosti, ne znaju s njim zadovoljavati svoje međuljudske potrebe. Da se to ne bi dogodilo, očevi moraju mnogo ranije voditi bitku za svoje očinstvo, za svoje mjesto unutar roditeljstva, za svoju djecu, a ne prepustiti ih isključivo majkama. Ako to ne učine, djeca će ostati samo majčina, a ne i majčina i očeva.
Divno je vidjeti ostarjele očeve i majke kako pod ruku šeću parkom! Nažalost, tih prizora nema mnogo! Nedavno sam se vozio vlakom u Rijeku i kraj mene u kupeu dvoje je staraca razgovaralo o svojoj djeci i unucima. Bilo ih je divno promatrati, koliko pažnje jedan drugome posvećuju, od točenja kave iz zajedničke termosice pa sve do zajedničkog komentiranja novinskih članaka. Išli su na 14-dnevni odmor u Opatiju. Pričali su mi o bazenu u kojem će se kupati, o šetnjama uz obalu, o sobi koju će im dati. Rekli su i da će zamoliti recepcionara da im da onu istu u kojoj su bili i prošle godine. Imao sam dojam da kraj mene sjedi dvoje zaljubljenih kojima je to prva prilika da budu nekoliko dana sami u hotelu. Mnogo sam o njima razmišljao. Ne znam njihovu pretpovijest. Znam samo da su oboje umirovljeni ugledni znanstvenici i sveučilišni profesori. Iz onoga što sam doznao od njih, mogao sam zaključiti da su bili, uza sve svoje ostale dužnosti i obveze, suodgovorni i partnerski roditelji, partneri i u funkcijama bake i djeda, i da su sada također ravnopravni partneri u uživanju svoje duboke starosti i u očekivanju završetka svoga zajedničkog životnog puta. Nažalost, doživio sam to kao iznimku i ne baš čest slučaj. Navodim ga kao primjer i dokaz da je emancipacija očinstva moguća, suodgovorno i partnersko roditeljstvo ostvarivo, a rezultati koji se time postižu vrijedni svakog truda i napora.
Uz ulogu oca i djeda treba sačuvati i ulogu muža i ljubavnika. I u trećoj dobi ljudi imaju pravo na ljubav općenito, a bračnu posebno. Uz djecu i unuke treba sačuvati i pravo na ženu, a ne samo na majku i baku kraj sebe. Brak treba održati živim, kako u fazi očinstva i majčinstva, tako i uz uloge bake i djeda. I oni imaju dalje pravo na svoj bračni krevet. To će itekako pomoći ne samo njima nego i njihovoj unučadi!
