Hrvatski katolički radio prve je valove u eter pustio 17. svibnja 1997. godine. Danas pokriva 95% ozemlja Hrvatske i do 40% BiH. U realizaciji programa svakodnevno sudjeluje tridesetak ljudi i nekoliko desetaka suradnika koji imaju tjedne ili mjesečne emisije. Tjedno radio posluša oko 100.000 slušatelja, mjesečno do pola milijuna. Odnedavno ga mogu pratiti i hrvatski vjernici u dijaspori, preko satelita Hot Bird 6, 13E na frekvenciji 12520 MHz.
»Svoj vjerski program pokušavamo uz sve ostale sadržaje ponuditi kao dodanu vrijednost u odnosu na neke druge postaje. Pod pretpostavkom da su vjernici ljudi koje zanima život kao takav. Ne želimo se zatvoriti u sakristiju.«
91,3 Dubrovnik |
Započeo zvonima i pjesmom »Kraljice neba«
Tim se riječima - o čemu svjedoči već pomalo požutjela naslovnica Glasa Koncila iz onoga vremena - uime osnivača Hrvatske biskupske konferencije, prvi put preko valova HKR-a obratio ondašnji predsjednik HBK kardinal Franjo Kuharić. Prije toga kardinal je blagoslovio radio, a program je započeo zvonjavom zvona i pjesmom »Kraljice neba«. Slušatelje i goste u prostorijama radija u zgradi Dječačkog sjemeništa na Šalati, gdje se HKR i sada nalazi, kratko je pozdravio prvi ravnatelj i urednik fra Mirko Mataušić. Bilo je to prije deset godina. A kako je sada?
»Imamo tridesetak ljudi koji sudjeluju u svakodnevnoj realizaciji programa i nekoliko desetaka povremenih suradnika koji imaju emisije tjedno ili mjesečno. U ovih desetak godina surađivalo je nekoliko tisuća ljudi«, kaže predstavljajući svoju kuću - a to su ponajprije ljudi - ravnatelj HKR-a Zvonimir Ancić. Taj vjernik laik (trenutno na radiju nije zaposlen nijedan svećenik), inače pročelnik Tiskovnog ureda HBK i otac troje djece, djelatnik je radija od prvih njegovih dana. Na ravnateljskom je mjestu naslijedio četiri svećenika: fra Mirka Mataušića, fra Iliju Živkovića, v. d. ravnatelja mons. Vjekoslava Huzjaka i Roberta Šretera.
Na šestom mjestu slušanosti
Prema prošlogodišnjim istraživanjima, koja HKR nije ni provodio ni naručio, program HKR-a dnevno čuje oko 100.000 ljudi, a na tjednoj razini ta brojka doseže pola milijuna. To svrstava HKR na 6. poziciju od ukupno 150 postaja, kaže Ancić. Takav je rezultat zadovoljavajući, s obzirom na to da najveću slušanost redovito imaju radiopostaje koje pretežno »vrte« glazbu.
Radijska i informatička oprema je, kaže ravnatelj, dobra od samog početka. Štoviše, HKR je bio prva radijska postaja u Hrvatskoj koja je počela emitirati svoj signal putem satelita, a ne kabelski od jednoga odašiljača do drugoga. Sa satelita se signal emitira na zemaljske odašiljače kojih trenutno ima sedamnaest (u početku ih je bilo pet glavnih). Zahvaljujući njima, signal HKR-a pokriva oko 95% hrvatskog ozemlja i do 40% ozemlja BiH. Radio ima svoju web-stranicu (www.hkr.hr) koja se dnevno ažurira, a na njoj se mogu preslušati i važnije emisije iz arhive. Posebno je ravnatelju drago što se radio o desetoj obljetnici može pohvaliti još jednom novinom koju će, vjeruje, osobito drago prihvatiti hrvatski vjernici u inozemstvu. Naime odnedavno se HKR može pratiti preko satelita Hot Bird 6, 13E na frekvenciji 12520 MHz.
Okupiti slušatelje kao obitelj
S obzirom na povijest radija, njegov ravnatelj ponosan je što je upravo HKR »stvorio« brojne mlade novinare i tako sa svoje strane bitno pridonio popunjavanju velike »rupe« koju je osjećala Crkva u Hrvatskoj po izlazu iz komunizma. Neki su ostali na radiju, neki otišli u druge crkvene medije, a mnogi su se afirmirali u drugim hrvatskim medijima, rekao je ravnatelj nabrojivši nekoliko uistinu uglednih novinarskih imena. »I to je jedan od oblika služenja hrvatskome društvu.« Osobitu je zahvalnost uz 10. rođendan HKR-a izrazio svim svojim »prijateljima«, koji i financijski potpomažu radio. Inače ističe kako HKR tu obljetnicu želi proslaviti, ali skromno, bez velike marketinške pompe. Tako je, osim toga, nastao i dosada djelovao. U proslavu spada i projekt »Deset godina zajedno«. U jubilejskoj godini radio želi gostovati u jednoj od župa u 10 gradova, 9 u Hrvatskoj te u Banjoj Luci i na taj način doći u izravni dodir sa slušateljima. U Splitu i u Osijeku već su bili.
Ovako je Ancić izrazio svoju temeljnu viziju HKR-a: »Neki suvremeni komunikolozi govore o radiju kao mediju komunikacije i onoga što zovemo 'communio'. On je dakle medij koji informira a s druge strane stvara određeno zajedništvo, okuplja ljude oko sebe i ti se ljudi prepoznaju kao dio obitelji slušatelja. To mi želimo biti. Želi to sugerirati i naše geslo koje egzistira svih ovih deset godina: 'Dobar radio za dobre ljude.'«
Dinamika dana i široko katolištvo
Emitiranje HKR-a podijeljeno je na pet programa: vjerski, informativni, glazbeni, dječji (koji zapravo zahvaća cjelokupnu obiteljsku problematiku) i kultura. O njihovoj koordinaciji brine glavni urednik HKR-a Anto Mikić. Započeo je raditi u Informativnoj katoličkoj agenciji, ali za potrebe HKR-a. Naime, u početku je IKA preuzela čitav informativni servis radija i u tu svrhu okupila posebni tim djelatnika. Ono što je u počecima bilo jedino moguće, kasnije se pokazalo neprimjerenim. Tako je radio dobio informativni program i Mikića kao djelatnika. »Dva su ključna pitanja«, kaže, »na koja pokušavamo odgovoriti i o kojima razmišljamo kad stvaramo program. Jedno od njih je odnos govornog i glazbenog programa, pri čemu uzimamo u obzir i pojedina doba dana. Drugo je pitanje udio striktno vjerskoga programa u programu HKR-a, dakle na koji način biti 'katolički'.
|
Najvažnije ulagati u ljude
|
Imajući u vidu i jedno i drugo pitanje, pokušavamo pratiti dinamiku radnoga dana i biti katolički u širokom smislu riječi. Tako u jutarnjem dijelu programa, kad se ljudi oblače, spremaju na posao..., pokušavamo imati više glazbe a manje govora, a i taj govor pokušamo osmisliti da ljudima u tom trenutku bude koristan: da im da servisne informacije, a u vijestima - koje inače idu svaki sat cijeloga dana - želimo informirati slušatelje što im taj dan donosi, što će se događati u društvu, u Crkvi. Kad se ljudi malo srede, dajemo im mogućnost da poslušaju glazbu po vlastitom izboru. Od 11 pa do ranih popodnevnih sati pokušavamo osmisliti mozaični program u kojemu ima dosta govora, ali ne s tako zahtjevnim sadržajima. Tu su obiteljske teme, dječji program, zdravlje, kuhanje, bonton... Tek zapravo nakon središnjih informativnih emisija - u 15,45 'Vijesti iz života Crkve' te 'Dnevnika' u 16,45 - od 17,30 svakoga dana imamo dulje govorne emisije s vjerskim ili društvenim sadržajem, ovisno o danu i terminima. Imamo čak nešto i za 'noćobdije' u emisiji 'Svjetiljka u noći' svake srijede.«
»Naše dionice nisu na prodaju«
»Taj je okvir kroz cijeli dan isprepleten s nekim kraćim sadržajima, djelomično u ritmu časoslova. Tako ujutro u 6 imamo 'Angelus', u 9 razmatranja dnevnih biblijskih čitanja, malo prije podne 'Riječ za tebe' pa onda opet 'Angelus', u tri popodne 'Psalme'... Dakle svaka tri sata pozivamo naše slušatelje da malo zastanu i saberu se.
Glede informativnoga programa, naravno da i u svim vijestima ravnopravno pratimo i vijesti iz Crkve te da vjerski život nimalo nije zanemaren u programu HKR-a. Bilo bi apsurdno da jest, s obzirom na naše poslanje i na našega osnivača. No što to nije nametljivo, to je - po mojemu sudu - prednost a ne nedostatak. Svoj vjerski program pokušavamo uz sve ostale sadržaje ponuditi kao dodanu vrijednost u odnosu na neke druge postaje. Pod pretpostavkom da su vjernici ljudi koje zanima život kao takav. Ne želimo se zatvoriti u sakristiju.« Glavni urednik također ističe kako radio nije »ni na čijoj strani«, osim na strani svojih slušatelja i na strani poslanja Crkve. Stoga jamči da nijedna interesna skupina ili pojedinačni interes nema utjecaja na program. »Naše dionice nisu na prodaju. Nas nitko ne može kupiti.«
Sve više događaja - sve više posla
Katolička »duša« HKR-a ipak je - vjerski program. On čini najveći dio govornog programa. »S jedne strane, prije svega prenosimo glas učiteljstva, od pape do naših biskupa, pri čemu mislim i na biskupe BiH, a s druge strane osluškujemo glas naših vjernika. Do toga nam je silno stalo«, kaže urednica vjerskog programa mr. Tanja Popec. Prva radijska iskustva urednica je stekla na Radiju Đurđevac još od 1992. godine. Dolazak na studij teologije u Zagreb »poklopio« se s počecima HKR-a, pa se je odmah uključila u rad na tom radiju. Osobito je HKR-u stalo, kaže mr. Popec, u crkvenu komunikaciju uključiti što više vjernika laika, osobito mladih, kako bi radio bio mjesto uzajamne razmjene iskustava i poticanja. »U svojim emisijama«, kaže, »zato često izvlačimo različite inicijative, ne bi li tako potaknuli i druge. U tom smislu imamo jako lijepu suradnju bilo s različitim katoličkim udrugama, bilo s (nad)biskupijskim povjerenstvima za pastoral mladih... A budući da je sve više događaja u našoj Crkvi, tako i mi sve više i više imamo posla. I to je dobro. Svjesna je da su u takvoj komunikaciji na radiju u nepovoljnijem položaju zajednice i vjernici koji žive daleko od Zagreba. Zato je posebno »hvala« uputila dopisnicima iz čitave Hrvatske koji se, uz pomoć opreme koju su im kupili biskupi ili oni sami, trude kako bi se u eteru HKR-a čuo glas vjernika iz svih krajeva »Lijepe naše«. Zahvalila je i Radiju Mir Međugorje i novinarima Katoličkog tjednika koji isto to omogućuju vjernicima iz BiH.
Velika pozornost odgoju glazbom
Glazba je presudan čimbenik za uspjeh bilo kojeg radija. No kod »katoličkog« radija nije samo riječ o uspjehu. »Naš radio«, kaže glazbeni urednik Slavko Nedić, »po svojoj funkciji i imenu, kao jedan od svojih važnih ciljeva ima i promicanje duhovnih i moralnih vrednota. Stoga HKR nastoji posvetiti veliku pozornost glazbenom dijelu svojega programa, svjesni da naš zadatak nije samo zabaviti slušatelje nego ih i duhovno obogatiti te educirati. Poseban se naglasak stavlja na tekstualnu analizu, budući da se nastoje izbjeći pjesme koje sadržajem, porukom ili kvalitetom ne odgovaraju kršćanskome duhu. Posebnu pozornost HKR posvećuje promociji domaće i inozemne duhovne glazbe, vodeći računa o glazbenoj, tekstualnoj, produkcijskoj te izvedbenoj kvaliteti.«
No duhovnu glazbu radio promiče i na druge načine. To su nakladništvo (dosada pedesetak albuma koji su osvojili tri »Porina«, uz više nominacija) te pokroviteljstvo i praćenje festivala duhovne glazbe, bilo popularne bilo sakralne. Od g. 2002. radio je preuzeo suorganizaciju Uskrs-festa, čime je taj naš najveći festival bitno dobio na težini.
»Trenutno imamo 22.402 'prijatelja'«
Posebno mjesto među slušateljima HKR-a zauzimaju već spomenuti »Prijatelji HKR-a«. Riječ je o ljudima koji ne samo da posebno »simpatiziraju« radio nego ga i financijski podupiru s najmanje 10 kn mjesečno. O sustavu je govorila njegova voditeljica Ivana Lelas: »Sustav prijatelja krenuo je neposredno nakon pokretanja radija. Osmišljen je po uzoru na slične sustave drugih katoličkih postaje u Europi i svijetu. Trenutno imamo 22.402 'prijatelja' i polako napredujemo. Posebno bih istaknula da je sustav osmislio i pokrenuo gospodin Jerko Šišić, koji sada radi u Glasu Koncila. Ja sam nastavila. Inače s prijateljima redovito kontaktiramo, a za njih postoji dnevna emisija u 9,15 sati, u kojoj se sjećamo i proslavljamo njihove rođendane. Podupiru nas i crkvene ustanove i župe, u Zagrebačkoj nadbiskupiji trećina župa, u drugima nešto manje, ovisno o biskupiji. Naglasila bih i to kako 'prijatelji' ne pomažu samo radio, nego i siromašnije studente, i to već punih sedam godina. Naime svake godine Hrvatski Caritas odredi pet studenata kojima je pomoć potrebna, a mi im preko sustava 'Prijatelji HKR-a' pomažemo sa 700 kn mjesečno.«
»Sve što radim, prožeto je vjerom«
Jedan od najmlađih voditeljskih glasova u eteru HKR-a je glas Tihane Jurić. Tihana je profesorica talijanskoga jezika i etnologije, na radiju je više od tri godine, a obnaša i dužnost »voditeljice voditelja«. Voditelja ima sedam, no svi uz voditeljski posao imaju i pokoju emisiju ili su članovi jednoga od programa. O svojemu poslu kaže: »Mi smo ti koji izravno sudjelujemo u realizaciji programa, pa moramo biti upućeni u samu temu. Zato sudjelujemo na uredskim sastancima. Kad sam počela raditi, bez ikakvog radijskog iskustva, bilo mi je teško jer sam svemu pristupala jako odgovorno, čak i bojažljivo. Danas je lakše, ali ne mogu reći da je lako, tj. da ne nastojim učiniti sve kako me situacija ne bi zatekla.« Jer voditelj često ne zna što ga taj dan očekuje u programu. A o tome što joj kao vjernici znači rad na HKR-u kaže: »I prije sam bila vjernica, no ovdje je na neki način sve što radim prožeto vjerom. Imam tu sreću da se i tih osam sati radnoga vremena mogu posvetiti vjeri.«
»Bili smo na raspolaganju«
I za kraj - povratak na početak, vođeni sjećanjima voditelja i novinara Domagoja Pejića, jednoga od onih koji su stasali zajedno s HKR-om. Sjeća se on listopada 1996. i govornih vježba budućih djelatnika, blagoslova i poruke blagopokojnoga kardinala Kuharića, sjeća se kasnije stotina događaja, lica, sjeća se i svojega hodočašća pješice u Rim i javljanja ujutro i popodne s puta, sjeća se emisija koje je u tih deset godina uređivao... Žao mu je što su mnogi kolege otišli s radija. »No i to je«, kaže, »pokazatelj kako bismo ponekad trebali malo više poštivati sami sebe, jer mnogi od njih su kasnije postali ugledni novinari u raznim drugim medijima.« No najviše se sjeća onoga početnog oduševljenja skupine mladih vjernika: »Nije bilo pitanje koliko treba ostati, treba li ujutro doći na radio, potom cijeli dan provesti na terenu pa se onda vratiti natrag i postaviti reportažu. Bili smo na raspolaganju.«
Ponuda vjerskoga programa Izravno vjerskog sadržaja u programu HKR-a jesu dnevne emisije »Vijesti iz života Crkve« (15,45), »Kava s Doricom« (8 i 16,30 sati), »Svetac dana« (6,30 i 12,05), duhovna misao »Riječ za tebe« (11,55) te osvrt na liturgijska čitanja »U svjetlu Božje riječi« (9,00). U ovoj sezoni na radiju se mogu poslušati važnije tjedne emisije: »Sutra je dan Gospodnji« (subota 17,30) u kojoj skupina vjernika iz jedne župe razgovara o nedjeljnim čitanjima te predstavlja svoju župu, »Gospodine, nauči nas moliti« dr. Tomislava Ivančića (utorak 20,30), ljudi iz javnoga života govore o svojoj vjeri u »Zašto vjerujem« (subota 14,00), aktualna društvena zbivanja promišljaju se u svjetlu kršćanskoga nauka u »Znakovima vremena« (srijeda 17,30), a mladima je posvećena emisija »Budimo mladi« (petak 17,30). Osim toga, svakoga drugog petka u mjesecu u 20,30 emitira se »Moguća misija« o našim misionarima u svijetu, dok se odnosom vjere, teologije i prirodnih znanosti bavi »Limes kozmosa« svakoga trećeg petka u isto vrijeme. Svake nedjelje u 11 sati prenosi se misa. |
O osnivanju katoličkoga radija odlučeno je na Trećem redovitom saboru HBK održanom u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 1994. godine. Operativni dio toga zahtjevnog projekta povjeren je fra Mirku Mataušiću, kasnijem ravnatelju i glavnom uredniku HKR-a. Prisjećajući se tih vremena, o. Mataušić kaže kako su priprave išle u dva smjera. Prvi se ticao osiguranja prostora, zakonske regulative, opreme i nadasve - novca. »Paralelno s time počeo sam okupljati ekipu, mlade ljude, studente, apsolvente.« Napravljena je audicija, govorne vježbe, a ljudi su odabirani »po dosta strogim kriterijima«, kako bi budući zaposlenici bili i osposobljeni novinari i spikeri, jer si radio u načelu nije mogao financijski dopustiti da zasebno zaposli dva profila ljudi. »Možda je to za mene najvredniji dio svega toga posla. Stvorila se ekipa mladih ljudi koja se uključila u djelovanje Crkve, a u posao je važno da su uključeni na profesionalan način. Do novca se već nekako dođe. Ali skupiti ljude, oduševljene ljude koji će taj program učiniti slušljivim, to je puno teže i puno važnije«, kaže o. Mataušić. Bilo je u svemu tome dosta poteškoća, osobito s novcem. »Ponekad sam bio pred tim da predložim odustajanje od projekta. No kardinal Kuharić i biskup Culej, koji je bio odgovoran uime HBK, nisu nikad ni pomišljali na to jer su smatrali da prigodu koja se pružila treba iskoristiti. S pravom su mislili: tko zna kakve će prilike biti poslije.« O. Mataušić smatra da bi i danas trebalo napraviti sličan iskorak i »ići u smjeru televizije«, koja zbog digitalne tehnologije više nije skupa kao nekad, i u smjeru snažnije prisutnosti na internetu.
