Mi kršćani, osim po međusobnoj ljubavi, trebali bismo biti prepoznatljivi i po jedinstvu, a tu bih odmah dodao i zajedništvu. Naime, istinsko jedinstvo i zajedništvo, provjera je i potvrda autentične ljubavi. Upravo za to jedinstvo, Isus je molio u svojoj velikosvećeničkoj molitvi na rastanku s apostolima.
Danas se koji put čini da što se više govori o tom jedinstvu, dijalogu, zajedništvu i ljubavi, kao da ih ima sve manje. U čemu je problem? Jednostavno: lakše je pričati, spekulirati, negoli to isto živjeti. Problem često nastaje i zbog toga što te vrednote svatko može shvaćati na svoj način, ovisno o duhovnom ozračju u kojem se čovjek nalazi. Što je više čovjek u Bogu, to će i njegovo poimanje tih vrednota biti ispravnije. No, biti u Bogu, iziskuje napor, rad na sebi, koji zovemo obraćenje, a to ne ide uvijek tako lako.
Nadalje, ono što najprije potkopava jedinstvo i zajedništvo, a ne čini nam se tako strašno, jest ogovaranje. Pogledajmo društvo u kojem živimo. Pogledajmo svoje zajednice. Od one obiteljske, radne, interesne, župne, pa i redovničke, do one kulturne i političke... Toliko se priča o drugima i »brine za druge« zapravo kritizira, da nam to postaje glavna preokupacija života. Da bismo sebe opravdali, zamaskirali, upiremo prst na druge. Ljudi se ranjavaju, stvara se nepovjerenje, zagorčuje se život. Nismo iskreni ni s Bogom ni sa samim sobom, a još manje s drugima. Biti iskren zahtijeva pak i hrabrost i poniznost. To znači nositi se sa strahom od razotkrivenosti, odbacivanja i mogućnosti da nas opet povrijede. Zašto bi se itko tome izlagao? No, upravo je to put do Istine, do duhovne zrelosti i emocionalnog zdravlja; do radosti i ljepote života u jedinstvu i zajedništvu. U Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi osjećamo, upravo tu brigu i želju da - kako kaže sam Isus - svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Ne bojmo se stoga danas biti iskreni i ponizni. Pomozimo i svojim bližnjima prihvaćajući ih u iskrenosti i ljubavi da mogu biti slobodni pred nama, bez potrebe za maskiranjem; da se osjete voljenima i vrijednima. Otvorit ćemo tako vrata Božjem duhu u ovaj svijet te će moći snažnije djelovati i tako ostvarivati i konkretizirati Isusovu molitvu.
