Početkom 20. stoljeća u Slanom je živjelo 500 osoba, 1971. bilo ih je 465 u 146 obitelji, a prema popisu stanovnika iz 2001, u 141 obitelji živjelo je 552 stanovnika. Prema župnim maticama, sada u župi živi 441 stanovnik. Od toga je 5 nekatolika. U župi je u prošloj godini bilo 4 krštenja te 7 sprovoda. U maticama su zabilježena 2 vjenčanja. U prošloj godini bilo je 12 prvopričesnika. Na području Slanoga je 64 mladih između 15 i 21 godine. U preciznoj župnoj statistici 13 je kanonski nesređenih brakova, od kojih se 2 mogu riješiti.
| »Nastojimo djecu odgajati na kršćanskim vrednotama, ali današnji mediji oduzimaju ulogu roditeljima jer su djeca na neki način podređena medijima. Isto tako smatram da je zajednica poslije rata jednim djelom zakazala u pružanju psihološke pomoći. Oni koji su proživjeli rat nisu dobili određenu psihološku pomoć. Može se župnik truditi, ali nije to dovoljno. Šira zajednica mora se više uključiti. Tako i kad je briga o djeci i mladima. Treba ih okupiti u mjestu i s njima stalno raditi«, kaže vijećnik Kežić. »Manji broj mladih otišao je iz mjesta. Naša je želja zaustaviti odljev mladih, a nastojimo vratiti ponekoga. Isto tako čini mi se da ćemo biti prisiljeni dovesti ljude sa strane. Sada dovršavamo hotel koji će svojim kapacitetima zapošljavati veći broj osoba. Tako ćemo osigurati nova radna mjesta i praktički kad se završi hotel neće biti nezaposlenih. Što se tiče kulturnih objekata među kojima je veći broj sakralnih, većina je obnovljena. Imamo vrijednih objekata koje je teško obnoviti zbog imovinskopravnih odnosa, primjerice kao što je Knežev dvor«, ističe načelnik Dobroslavić. |
Sakralni objekti - izraz žive vjere
Župnik o. Dragićević ističe da je zanimljiv podatak što se tiče broja stanovnika. Tako je početkom 20. stoljeća u Slanom živjelo 500 osoba, 1971. bilo ih je 465 u 146 obitelji, a prema popisu stanovnika iz 2001, u 141 obitelji živjelo je 552 stanovnika. Prema župnim maticama, sada u župi živi 441 stanovnik. Od toga je 5 nekatolika. U župi je u prošloj godini bilo 4 krštenja te 7 sprovoda. U maticama su zabilježena 2 vjenčanja. U prošloj godini bilo je 12 prvopričesnika. Na području Slanoga je 64 mladih između 15 i 21 godine. U preciznoj župnoj statistici 13 je kanonskih nesređenih brakova, od kojih se 2 mogu riješiti.
Kad je u pitanju redovito pohađanje nedjeljnih misnih slavlja, o. Dragićević ističe da statistika pokazuje da 37% župljana redovito dolazi u crkvu s time da bi mladi mogli malo u većem broju dolaziti u crkvu. Redovito dolazi manja skupina vjernika na svagdanju misu. Župnik o. Dragićević ističe da devedeset posto mještana daje redovito prilog za crkvu. Župnik ističe da narod ondje pretežno živi od turizma. »Hotel 'Osmine' radi od Uskrsa do Svih svetih i u tom je periodu rasprodan preko turističkih agencija. U njemu je zaposlen dio mještana. Također nakon obnove, odnosno otvaranje novoga hotela koji je bio srušen u ratu, privući će puno turista jer će imati 450 ležajeva uz dva bazena. Taj bi hotel radio cijelu godinu i sigurno bi zadržao mlade ljude da ostanu u župi. Dio stanovnika u Slanom radi u državnim službama.
U Slanom je osmogodišnja škola koju pohađa 52 učenika s područja župe, dok ih je ukupno 82. Ostali su iz susjednih sela. Uz osnovnu školu, u kojoj djeluju dva vjeroučitelja na području župe, nalazi se dječji vrtić s dvadesetak djece. U srednju školu svi idu dalje, većina u Dubrovnik. Malo ih ide na studij«, ističe župnik i gvardijan o. Dragićević. Posebno napominje da su župljani poduzetni kad je u pitanju obnova sakralnih objekata. »Tu je jaka vjernička tradicija što se vidi i iz gradnje i obnove sakralnih objekata. Tu su podignute brojne zavjetne crkvice i kapelice. Vrijedne su i kao kulturni objekti, jer pojedine datiraju iz 15. odnosno 16. stoljeća. Mještani vode brigu o svojim sakralnim objektima i vole uređivati svoje crkve. U svojim mogućnostima obnavljaju, vode brigu o svojim sakralnim objektima.«
S mladima je potrebno puno razgovarati
Uz franjevce u samostanu djeluju i tri redovnice franjevke Hercegovačke provincije: s. Vladimira Vučić, s. Klementina Spajić i s. Ivanka Marijanović. S. Vladimira Vučić radi kao vjeroučiteljica, katehistica i voditeljica zbora. »Imam osam sati vjeronauka u nižim razredima osnovne škole«, ističe vjeroučiteljica s. Vladimira.
»Ugodno me iznenadilo da sam našla mušku klapu pjevanja, te žensku klapu. To smo ujedinili i napravili zbor koji okuplja 23 člana. Pored redovitog pjevanja na župnim misama, gostovali smo u okolnim župama. Kad je u pitanju rad s djecom, već dugo sam radila s mladima. Nastojim u djeci buditi stvaralaštvo. Pokušavam ih aktivirati na zaštiti okoliša, zatim uključujem ih u razne radionice u župu. Pokušavam uključiti cijele obitelji, majke, očeve, djecu. Nastojim sve prilagoditi liturgijskoj godini.
Mislim da je danas potrebno više ljubavi za djecu i mlade nego ikada dosada. Potrebno je s njima razgovarati, puno raspravljati o problemima. Ovdje je lijepo raditi. Nije materijalizam zahvatio u onoj mjeri da iskorijeni duh. Kao da su imali stanoviti pročišćivač pa su uzimali ono materijalno koliko im je trebalo, a nisu srljali samo za materijalnim. Njegovali su i onu duhovnu dimenziju«, ističe s. Vladimira Vučić.
Pjevanje okuplja, razmjenjuje iskustva
U vođenju zbora i pjevačke klape te svojim aktivnosti rada u župi ističe se Pero Dobroslavić. Kaže da se župa u svom pjevanju kroz povijest najviše oslanjala na promicanje pučkog pjevanja. Uz zvuk orgulja njegovalo se pučko pjevanje u župi. »Današnji župni zbor osnovan je 1998. kao muški zbor, a od 2000. pristupile su mu i pjevačice pa je tako nastao mješoviti župni zbor«, kaže Dobroslavić. »Ovdje su se rodile klapske pjesme po povratku u Slano iz kojeg smo bili protjerani u vrijeme srpske agresije na hrvatski narod. Vođeni smo optimizmom i želja nam je bila obnoviti duh Slanjana kroz obnovu pjesme i onoga što je bilo naša tradicija.
Kad su u napadu agresori željeli presjeći Hrvatsku baš u Slanom, mi smo se u jednoj noći u mraku, u nadi da nas neće pogoditi hici sa zavežljajima, ostavljajući sve, povukli prema Stonu. Odatle smo otišli dalje i bili raspršeni po cijeloj Hrvatskoj. Nakon oslobođenja Slanoga vratili smo se, a g. 1998. osnovali smo mušku pjevačku klapu. Postupno se razvijala i napredovala pa je tako već 2003. klapa sudjelovala na dočeku Svetoga Oca u Dubrovniku. Pored toga nastupila je na brojnim klapskim susretima. Tri godine kasnije, 2001, osnovana je i ženska klapa Slanjke. Svi skupa čine mješoviti župni zbor. U našim crkvama pjevalo se dvoglasno, a više od dvoglasja se nije moglo pjevati. Poslije rata procijenili smo da bismo mogli pokušati uraditi više i, hvala Bogu, osnovali smo zbor«, ističe Dobroslavić. Pored pjevanja kroz zbor se župljani druže, obilaze druge župe, razmjenjuju iskustva i stječu nova poznanstva.
Mjesto koje nema nezaposlenih
Nikola Dobroslavić, načelnik općine Slano, aktivan je u župi. Pjeva u klapi i u crkvenom zboru. »Slano je središnji dio općine dubrovačkog primorja koja se proteže od naselja Majkovi do granice s Bosnom i Hercegovinom u Neumu«, ističe načelnik Dobroslavić. »Općina je prostorno velika, ali demografski je opustošena. Tako u 20 naselja živi oko 2300 stanovnika, a samo Slano ima ih petstotinjak. Do danas je općina izgubila više od polovice stanovnika. Samo mjesto najviše je okrenuto turizmu, od čega je prije rata živjela većina stanovnika. To se postupno oživljava i vraća u normalno stanje. Pored hotela 'Osmine', koji je u funkciji, u središtu Slanoga dovršava se hotel koji je bio razrušen za vrijeme rata. Novi hotel pridonijet će da se postignu kapaciteti malo više nego što je bilo prije rata. Tražimo svoju priliku u turizmu, zapravo u onome od čega ovaj kraj može živjeti.
U zaleđu ima kamena pa se mnogi bave klesarstvom i drugim proizvodima od kamena. Dio stanovnika bavi se uzgojem kamenice mušule. Usputno se pojedinci bave poljoprivredom, jer je škrta zemlja i od nje se ne može živjeti. Tu je nekoliko malih kraških polja, ali nema vode pa se ne mogu uzgajati kulture koje zahtijevaju vodu. Prije se na području Slanog prikupljalo ljekovito bilje, koje se čak izvozilo. Uz to postoji i nešto pčelarstva«, kaže načelnik Dobroslavić.
Kao i u drugim manjim mjestima, problem je odseljavanja mladih u veća središta. »Manji broj mladih je otišao iz mjesta. Naša je želja zaustaviti odljev mladih, a nastojimo vratiti ponekoga. Isto tako čini mi se da ćemo biti prisiljeni dovesti ljude sa strane. Sada dovršavamo hotel koji će svojim kapacitetima zapošljavati veći broj osoba. Tako ćemo osigurati nova radna mjesta i praktički kad se završi hotel neće biti nezaposlenih.
Što se tiče kulturnih objekata među kojima je veći broj sakralnih, većina je obnovljena. Imamo vrijednih objekata koje je teško obnoviti zbog imovinskopravnih odnosa, primjerice kao što je Knežev dvor.«
Govoreći o ponudama mladima izvan crkve, Dobroslavić ističe da na području općine djeluju tri kulturno-umjetnička društva. »Štoviše, imamo više kulturnih i sportskih sadržaja nego što je bilo prije rata. Odnedavno djeluje i džudaški klub 'Slano' koji okuplja veći broj dječaka i djevojčica, zatim boćarski klub«.
Nikad nije bilo klasičnoga ateizma
Najstariji župni vijećnik Ante Milić ističe da je u Slanom tradicijski dobro organiziran vjerski život. »Kad se govori o ateizmu, mogu reći da ga ovdje nije nikada bilo. Tu su jaki korijeni vjere. Bilo je utjecaja komunističkoga sustava, ali klasičnoga ateizma nije bilo. Tu smo tradicijski jaki pa smo štitili jedan drugoga. Slanom i primorjem nije ni mogao zavladati ateizam. Bilo je onih koji su se pisali kao komunisti, ali ne iz uvjerenja. Snaga naše zajednice može se vidjeti sada kada se može slobodno ići u crkvu. Redovito se dolazi na nedjeljne mise«, ističe Milić. Kaže da posebno treba zahvaliti franjevcima koji tu djeluju. I pri povratku oni su dobro organizirali pomoć preko Caritasa i drugih svojih veza i poznanstava. Tako su franjevci organizirali pomoć dovoza građe brodovima koja se dijelila pri obnovi. Istodobno hercegovački franjevci iz Švicarske pomagali su novčanim prilozima u obnovi crkve i samostana.
U župnom pastoralnom i ekonomskom vijeću je Ivan Matić. »Župno pastoralno i ekonomsko vijeće redovito se sastaju jednom mjesečno, a sada malo češće u ovoj jubilarnoj godini za našu župu«, kaže vijećnik Matić. »Na neki način u ovoj godini više smo okupirani materijalnim stvarima, obnovama i popravcima nego brigom o pastoralnim problemima. Zapravo, pastoral nekako teče sam po sebi.
|
Sarkofag iz 5. stoljeća U dvorištu franjevačkog samostana sv. Jeronima nalazi se lapidarij u kojem se čuvaju kamene iskopine, sarkofazi, grobovi, nadgrobne ploče, krstionica te svi veći i manji predmeti koji svjedoče povijest toga kraja. Tako se među njima nalazi dobro očuvan sarkofag iz 5. stoljeća, te niz eksponata koji ukratko prikazuju povijest toga kraja i života u njemu. |
Nakon povratka i obnove sve se na neki način samo posložilo. Premda je u župi solidarnost vrlo dobro razvijena, ovdje nema potrebnih. Tu i tamo znade poneko zapasti u krizu, ali onda mu se pomogne i to se brzo nadiđe. Na neki način nastojimo promicati i odgovornost te tako učiti da svatko treba ispuniti svoje ljudsko i Božje poslanje. Mlađi se trebaju brinuti o starijima, a stariji o svojoj djeci dok im je to potrebno. Kad su u pitanju mladi, spas je što je to mala sredina i svi se međusobno poznaju. Tako se na neki način međusobno štite. Stoga, koliko je meni poznato, u našoj sredini nema među mladima poroka kao što to biva u većim sredinama.
Djeluju i dvije bratovštine: sv. Roka i sv. Fabijana i Sebastijana. Nisu to više one stare bratovštine u onom negdašnjem izvornom obliku. Danas su bratovštine najviše aktivne prilikom ukopa. Tu se članovi bratovštine brinu za ukop, za hranu«, kaže vijećnik Matić. Među vijećnicima pojedini se brinu sami za održavanje sakralnih objekata. Tako Ivan Matić vodi brigu o kapeli sv. Roka. Ističe da je to dobrovoljni doprinos za crkvu.
Zakazala je šira zajednica u pomoći stradalima
Član pastoralnoga vijeća Marko Knežić proveo je u srpskom logoru 213 dana u Bileći. Radi na carini. U Slanom živi sa suprugom i troje djece. Ističe da su se on i supruga za vrijeme logorovanja zavjetovali Blaženoj Djevici Mariji da će im treće dijete, kćer, biti Marija koja je rođena po povratku iz zatočeništva. »Danas je teško odgajati djecu«, ističe vijećnik Knežić. »Nastojimo ih odgajati na kršćanskim vrednotama, ali današnji mediji oduzimaju ulogu roditeljima jer su djeca na neki način podređena medijima. Isto tako smatram da je zajednica poslije rata jednim djelom zakazala u pružanju psihološke pomoći. Oni koji su proživjeli rat, nisu dobili određenu psihološku pomoć. Može se župnik truditi, ali nije to dovoljno. Šira zajednica mora se više uključiti. Tako i kad je riječ o brizi o djeci i mladima. Treba ih okupiti u mjestu i s njima stalno raditi. Nije dovoljno jednom organizirati koncert ili nešto drugo u jednom danu i s time misliti kako je sve gotovo. Osim sportskog dijela treba mladima biti ponuđen duhovni i zabavni dio. Ne može se uspoređivati mlade s našim vremenima kad smo mi bili u toj fazi. Tada je bilo drukčije, a mi smo bili zadovoljniji i sretniji. Danas su različiti pristupi, sve je dostupno putem medija. Mladi puno toga čuju i prije roditelja, ali ne ide to uvijek u najboljem pravcu«, kaže vijećnik Knežić.
|
Sakralno blago male zajednice Župna crkva sv. Vlaha započeta je s gradnjom 1407. Više puta je postupno obnavljana. Zub vremena i srpska agresija te kasnije potres uništili su crkvu i župnu kuću. Obnova je u tijeku, a župnu crkvu zamjenjuje crkva sv. Jeronima koja se nalazi uz franjevački samostan. Crkva sv. Jeronima i samostan sagrađeni su 1420. Kroz povijest franjevci su opremali samostan i crkvu brojnim umjetninama. Tako je crkva uređena sa sedam oltara i vrijednim umjetničkim slikama. Napadom na hrvatski narod 1991, kada je devastiran i opljačkan samostan, odnesene su dvije vrijedne slike, Gospino uznesenje i Sveta obitelj, koje su rađene krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Iako je župna zajednica mala, na području župe nalazi se kapela na Banji koja je građena od 1560. do 1596. Crkva sv. Petra sagrađena je 1923, a sv. Roka 1527. Crkvica sv. Ivana Krstitelja u Slađenovićama podignuta je 1555. kao zavjetna crkva. Na području župe nalaze se još kapela Gospe od Karmena, zatim sv. Orsule i kapela sv. Roka. Zauzimanjem franjevaca i župljana većina sakralnih objekata je obnovljena. |
