Roditelji mogu biti uzajamno otvoreni ili zatvoreni za komuniciranje, dogovaranje, sporazumijevanje, djelovanje, planiranje u vezi s brigom, njegom i odgojem djece. U toku svojih roditeljskih odnosa i komunikacije granice njihovih ličnosti ne smiju biti nepropusne niti potpuno propusne, već selektivno propusne. Oni mogu i moraju zadržati svoju samostalnu, različitu i autohtonu ličnost, ali u svom odnosu prema djetetu izmjenjuju informacije, međusobno se dopunjavaju, dogovaraju i zajednički djeluju. Na razini roditeljskog ponašanja oni izgrađuju i razvijaju zajedničku paradigmu, stav, pristup. Ne nastupaju s pozicija oca ili majke, nego oca i majke kroz zajedničko roditeljstvo.
Analogno stručnom timu, oni ne nastupaju samo interdisciplinarno (različite discipline jedna uz drugu) nego i transdisciplinarno (različite discipline jedna s drugom preko zajedničke paradigme, zajedničkog kuta gledanja i stava). U našem slučaju navedene discipline možemo usporediti s očinstvom i majčinstvom, a paradigmu sa zajedničkim roditeljskim stavom. To je nemoguće postići bez stanovitog minimuma međusobne otvorenosti za protok informacija i svakodnevno dogovaranje između oca i majke o njihovim roditeljskim funkcijama i djelovanju.
Djeca ne traže da se otac i majka u svemu slažu i na svim razinama savršeno dopunjuju. Ona trebaju takvo slaganje i harmonično dopunjavanje barem na razini njihovog roditeljstva.
Naime, roditelji kao individue mogu i moraju biti samostalne i samoorganizirane ličnosti, ali kao roditelji svog djeteta moraju imati minimum mogućnosti i međusobnog, recipročnog organizacijskog utjecaja. Da bi mogli zajednički djelovati, moraju se i zajednički organizirati. To je preduvjet zajedničkog utjecaja na dijete i njegov razvoj. Kao roditeljski tim moraju djelovati organizirano, a to je nemoguće bez recipročne organiziranosti svog ponašanja prema djetetu. Oni moraju utjecati jedno na drugo da bi mogli zajedno utjecati na razvoj djeteta. Stupanj organiziranosti djetetove ličnosti jednim dijelom ovisi i o stupnju organiziranosti oca i majke unutar roditeljstva.
Samo međusobno otvoreni i zajedno organizirani roditelji mogu danas odgovoriti visokim zahtjevima brige za djecu i njihov odgoj. Nažalost, to je nemoguće ako nisu u stanju odvojiti i razgraničiti svoje bračne i roditeljske odnose, probleme, konflikte i prijepore. Ne smiju svoje bračne probleme rješavati preko djece niti roditeljske preko braka. Bračni problemi pripadaju braku a roditeljski roditeljstvu. Niti smiju u bračne probleme uvlačiti djecu, ali niti odraslu bračnu problematiku unositi u svoje odnose prema djeci. Djeca ne smiju postati žrtve bračnih razmirica svojih roditelja a niti brak roditelja talac njihova roditeljstva.
