Mjesto Supetar ima oko 3000 stanovnika. Od toga je oko 2400 vjernika koji su kršteni i koji od vremena do vremena dođu u crkvu. »Ima oko 500 onih koji su indiferentni i nemaju veze s crkvom. Cijene i poštuju Crkvu i svećenika, ali nemaju kontakta. Za razliku od mnogih hrvatskih župa, u Supetru je još uvijek više krštenih nego umrlih. Tako je u 2000. od travnja do prosinca bilo 22 krštenja, 7 sprovoda, te je u maticu vjenčanih upisano 9 parova.
| »Sve je u nekoj žurbi i svako se zabavi svojim problemom. Zar i u druženju nije važno da se ljudi međusobno bliže upoznaju, zajednički dijele probleme i traže rješenja. Gledajući mlade obitelji, mislim da je sve teže odgajati djecu i biti roditelj. Posebno je na otoku teško odgajati djecu. Suprug i ja smo od malih nogu pokušali svoje osamostaliti. Nužno je s djecom pričati, sudjelovati u svagdanjem njihovu životu. Nije svejedno s kime se dijete druži, s kime izlazi. Treba o svemu voditi brigu«, kaže tajnica zbora Matusović. »Što se tiče dolaska u crkvu, to najviše ovisi o obitelji. Škola i Crkva u malom su u obitelji. Nedolazak djece u crkvu gledam kao obiteljski problem. Ne može se roditelj pravdati i reći 'ja sam poslao svoje dijete u crkvu', a on ne dolazi. Roditelj je prvi svjedok, odgojitelj, učitelj. Što on čini, to će činiti i dijete. U Supetru je od petog do osmog razreda više od 300 djece, a do četvrtoga razreda ima ih oko 200. U više razrede dolaze iz područnih škola. Većina djece ide na vjeronauk. Uz to nastojimo neprestance nešto organizirati, gdje uključujemo sve, cijelu obitelj. To činimo više puta tijekom godine: za Božić, Uskrs, Majčin dan i druge prigode«, ističe s. Zvjezdana Kovačević. |
Početkom 18. st. župna crkva stradala je u požaru, pa je 1773. praktički »iz pepela« podignuta nova barokna Vitaljićeva crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Kako je ta crkva bila mala, u drugoj polovici 19. st. dograđena je i produžena za polovicu. Tako je g. 1887. župna crkva dobila današnji izgled. Crkvu je posvetio biskup Carev 28. VI. 1892. Grad Supetar je dobio ime po prvoj crkvici bazilici Sv. Petar (Su-Petar). Zavjetni zaštitnik župe je sv. Viktor čije se relikvije nalaze ispod glavnog oltara.
Govoreći o povijesti župe, župnik don Andro Ursić ističe da je kroz povijest Supetra bilo niz istaknutih župnika: Pavao Brsatić (živio je od 1694. do 1762) koji je gradio crkvu, zatim Bartol Durlindan koji je umro na glasu svetosti. Župnici Luka Pappafava, Miho Pušić i Slobodan Štambuk postali su biskupi.
Uz brojne umjetničke vrijednosti uz crkvu nalazi se muzej koji je otvoren javnosti. U koru crkve nalaze se orgulje iz 18. st. koje su obnovljene g. 2003. Pored župne crkve u Supetru na mjesnom groblju nalazi se crkva sv. Nikole te dva sarfkofaga iz 6. st. U Supetru je i crkva sv. Martina iz 1797. Župa sv. Petra u Supetru proslavila je 2004. četiri stoljeća svoga osnutka i tom prigodom objavljena je monografija. Tom prigodom na portalu župne crkve postavljena su nova brončana vrata fra Joakima Gregova. Tada je napravljen i križni put u kali kod župne kuće.
Iz zatvora za župnika u Supetru
Predstavljajući župu, Ursić, koji je za župnika došao pred sam slom komunističke Jugoslavije, ističe da je u Supetar došao iz komunističkog zatvora. »Bio sam župnik u Nerežišćima kada sam osuđen na zatvor jer nisam kao svećenik želio ići u rezervni sastav vojske. Štoviše, tada sam prosvjedovao na trgu u Splitu i u zatvoru sam završio 1989. Po izlasku iz zatvora došao sam tu u ovo, nekoć jedno od komunističkijih mjesta na otoku Braču. Tu su bile sve strukture vlasti i bilo je tu vrlo teško raditi. Primjerice, nastavnica je skidala djeci križeve s lančića. Kad bi se u to vrijeme prošlo pored nastavnika, to je izgledalo kao da ste pošli pored voštane figure. A kad je došla demokracija, onda se sve okrenulo. Ljudi su neopterećeno pozdravljali svećenika, događala su se masovna krštenja. Od deset-petnaest posto onih koji su išli na vjeronauk u crkvi, danas ih je više od devedeset posto, skoro sto posto«, kaže župnik Ursić.
Samo mjesto Supetar ima oko 3000 stanovnika. Od toga je oko 2400 vjernika koji su kršteni i koji od vremena do vremena dođu u crkvu. »Ima oko 500 onih koji su indiferentni i nemaju veze s Crkvom. Cijene i poštuju Crkvu i svećenika, ali nemaju kontakta sa župom. Za razliku od mnogih hrvatskih župa u Supetru je još uvijek više krštenih nego umrlih. Tako je u 2000. od travnja do prosinca bilo 22 krštenja, 7 sprovoda, te je u maticu vjenčanih upisano 9 parova. Vjeronauk je u redovit u školi a kateheza u župi za one koji se pripremaju za sakramente.«
Aktivan na svim područjima
»Imamo svećenika Petra Eterovića u mirovini koji je jako vitalan i slavi misu ujutro. Ta misa je dobro posjećena, posebice u turističkoj sezoni. Zatim je župna misa na kojoj su svi, a najviše školska djeca. Na sve mise dođe redovito do pet stotina vjernika. Ljeti se ta brojka poveća, posebno uvečer kad je crkva u turističkoj sezoni prepuna. Premda imamo i vrijedan muzej, najviše razgledavaju crkvu. Primjerice, od stotinu onih koji dođu i pogledaju crkvu, do desetak ih uđe u muzej. U župi imamo redovita predavanja i tribine za odrasle, zatim predavanje i katehezu za one koji se spremaju za krštenje. U župi postoji glasilo župe 'Mozaik'. Nekoć sam uređivao glasilo 'Bračka crkva' koje je prestalo izlaziti«, kaže župnik Ursić.
Posebno ističe da je teško što ima puno htijenja i želje, a pomalo ga osvajaju godine. »Nekoć sam radio s mladima na Hvaru. Imao sam po pet-šest vjeronauka dnevno. Kad sam došao u Nerežišće, osnovao sam sastav. Kad sam došao u Supetar, osnovao sam sastav i sada sam osnovao jedan sastav s kojim pjevam i sviram. Tako ja skoro sa šezdeset godina pjevam i sviram s djecom iz osnovne i srednje škole. Teško je se danas približiti mladima na onaj način kad sam bio mlađi. Treba poći među te mlade i približiti im se, a ja sam za to prestar. Tu bi trebao biti i neki mladi svećenik koji je generacijski bliži mladima«, ističe župnik Ursić.
Tri četvrtine doseljenika u Supetru
Predstavljajući strukturu stanovništva, ističe da je u župi tri četvrtine doseljenika. Među njima doselili su mnogi s kopna i iz drugih mjesta s otoka. Tada nije bilo infrastrukture na otoku pa su mnogi doselili u Supetar jer je to veće središte. Župnik Ursić ističe da u župi Supetar nema siromašnih. Uz to što još svatko obrađuje pomalo poljoprivrede, većina se bave turizmom. Tu su izgrađeni mnogi hoteli, zatim apartmani i drugi turistički objekti. Supetar se i dalje izgrađuje.
U župi, koja je 2004. proslavila 400. obljetnicu utemeljenja, nalaze se dvije redovničke zajednice: samostan sestara kćeri Božje ljubavi i samostan milosrdnica. Na poseban način u pastoral su uključene redovnice s. Silvana Jukić i s. Zvjezdana Kovačević, članice Družbe kćeri Božje ljubavi. Uz to što predaju vjeronauk u školi vode zbor, drže župnu katehezu, rade s odraslima, uključene su u vođenje zaručničkih tečajeva, uređuju crkvu, župni dvor. »Tu je nas šest redovnica u Supetru«, ističe s. Zvjezdana. »Nas dvije smo aktivno uključene u župu dok su ostale sestre u kući. K tome imamo nekoliko umirovljenica. Nas dvije radimo u školi gdje je redovit školski vjeronauk, a u župi imamo katehezu priprave za sakramente. Sa župnikom smo uključene u priprave za vjenčanja, zatim vodimo zborove, brinemo za čišćenje i uređivanje crkve, župnog dvora. Kad je u pitanju dolazak na vjeronauk, manje-više sva djeca pohađaju vjeronauk. Što se tiče dolaska u crkvu, to najviše ovisi o obitelji. Škola i Crkva u malom su u obitelji. Nedolazak djece u crkvu gledam kao obiteljski problem. Ne može se roditelj pravdati i reći 'ja sam poslao svoje dijete u crkvu', a on ne dolazi. Roditelj je prvi svjedok, odgojitelj, učitelj. Što on čini, to će činiti i dijete. U Supetru je od petog do osmog razreda više od 300 djece, a do četvrtoga razreda ima oko ih 200. U više razrede dolaze iz područnih škola. Većina djece ide na vjeronauk. Uz to nastojimo neprestano nešto organizirati gdje uključujemo sve, cijelu obitelj. To činimo više puta tijekom godine: za Božić, Uskrs, Majčin dan i druge prigode«, ističe redovnica.
U župi je vrlo aktivna i s. Silvana Jukić. »Vodim zaručničke tečajeve na kojima bude po nekoliko parova«, ističe ona. »Kao i drugdje, i ovdje je problem neženja. Ako se ne ožene navrijeme, to će kasnije teže učiniti. Mladići koji ostanu tu, oni se zaposle i nešto tu rade. Djevojke često nisu u njihovu rangu. Većina djevojaka udaje se izvan mjesta a mladići ostaju neoženjeni.«
Glazbenice Gina i Zdravka Damjanović sudjeluju u crkvenom bendu već godinu dana. Ističu da ih u bendu ima šestero. Uz župnika koji svira i pjeva rado dolaze na probe. Vinka Bralić Dragičević pohađa srednju ekonomsku školu. Redovna je čitateljica u crkvi. Ističe da ih ima više. »Tu je neizvjesna budućnost mladih ako nisu uključeni u turizam i ugostiteljstvo«, kaže čitačica Dragičević. »Ja namjeravam studirati dalje, pa ćemo vidjeti kamo onda. Ovdje mi se čini da nema baš posla za nas mlade. I u izlascima tu se mladi sastaju po kafićima i u disku. Nažalost, kao i drugdje, ima droge i alkohola. Mnoge mlade ne zanima crkva poslije krizme. Nekako se postupno hlade. U mojoj generaciji bilo nas je dvadesetak krizmanika, od toga malo ih dolazi redovito u crkvu.«
Gitarist u »mladenačkom« bendu
Neda Dragičević studentica je pravnog fakulteta u Splitu. Pjeva u crkvenom zboru od drugog srednje. »Mladi su danas nezainteresirani za mnoge vrijednosti«, kaže zborašica Dragičević. »Mnogi dolaze u crkvu samo o Uskrsu, Božiću i Svetom Petru. U generaciji nas je bilo dvadesetak, od čega većina studira. Kad završim studij, željela bih naći posao u Supetru. Zimi je ovdje malo teško. Nema aktivnosti. Tada nema izlazaka. Ljeti je drukčije. Mladi dolaze u crkvu do drugog razreda srednje škole, a onda opada interes za dolaske u crkvu. Roditelji tih mladih ne idu u crkvu. Nije ih briga, ne potiču mlade. Današnji problem je velika nezainteresiranost mladih za crkvu i da naprave nešto za sebe. Teško ih je zainteresirati. Sve je u tome kako izići van, napiti se, provesti se dobro. Nažalost, taj val koji je zahvatio Hrvatsku nije zaobišao ni Supetar. Tako smo u crkvenom zboru iz moje generacije samo nas dvije. Teško je mlade aktivirati i teško se uklapaju sa starijima. Problem je i onih koji odu dalje studirati, posebice u Zagreb. Malo se tko od njih vraća, pretežno tamo i ostanu raditi i živjeti.«
Gita Matusović je umirovljena medicinska sestra. Tajnica je župnoga crkvenog zbora. »Počela sam u crkvi pjevati još od malih nogu i učiti sviranje kod redovnica«, kaže ona. »Redovnice su na neki način u meni razvijale ljubav prema pjevanju. Već sam osamnaest godina u crkvenom zboru u Supetru. Išla sam također na tamburaški orkestar i na zbor. Volim glazbu i tu ljubav prema glazbi nastojim promicati i među mlađima. Glazba odmara i opušta. I kad sam najumornija, pjevanje me opušta, ispunjava me na neki način. Glazba na neki način u osobi potiče kreativnost i tjera na dalji rad. Danas su na neki način ljudi otuđeni, udaljeni jedni od drugih. Sve je u nekoj žurbi i svatko se zabavi svojim problemom. Zar i u druženju nije važno da se ljudi međusobno bliže upoznaju, zajednički dijele probleme i traže rješenja. Gledajući mlade obitelji, mislim da je sve teže odgajati djecu i biti roditelj. Posebno je na otoku teško odgajati djecu. Suprug i ja smo od malih nogu pokušali svoje osamostaliti. Nužno je s djecom pričati, sudjelovati u svagdanjem njihovu životu. Nije svejedno s kime se dijete druži, s kime izlazi. Treba o svemu voditi brigu«, kaže tajnica zbora Matusović. Ističe da su je u vrijeme komunizma vrbovali da se uključi u komunističku pariju. »Kad sam rekla da hoću ako mogu ići u crkvu, oni su odustali.
Neumorni župnik obnavlja sve
U mom timu bilo je puno vjernika, posebno su se isticali pojedini liječnici koji se nisu ustručavali javno svjedočiti svoju vjeru. Hvala Bogu, i ja sam prošla neokrznuta kroz sve te teškoće pa sam uvijek nastojala pomagati drugima koliko sam mogla. Kao umirovljenica, danas imam puno vremena, pa rado dolazim u župu, na probe zbora i drugo što treba učiniti za zajednicu«, svjedoči tajnica Matusović.
Voditeljica i dirigentica zbora je Marija Kelava, umirovljena nastavnica glazbene kulture i hrvatskoga jezika. Veći dio provela je u Splitu. »Po povratku u Supetar preuzela sam zbor. Voditeljica sam zbora već trinaest godina«, navodi voditeljica zbora Kelava. »Tu, u Supetar, vratila mi se cijela obitelj. Jedan je sin profesor glazbe a drugi restaurator konzervator. Imaju svoju tvrtku i može se živjeti. K tome, bavimo se malo i poljoprivredom. Što se tiče pjevanja, postoji jaka tradicija pjevanja. Tu je Crkva nositelj zbornog pjevanja. U crkvi se uvijek promicalo pjevanje. Radila sam u Solinu i djeca koja su u crkvi bila aktivni pjevači bili su dobri pjevački u školi. Dakle, to se moglo uočiti u nastavi glazbene kulture i odgoja. U Supetru do 1990. nije bilo zbora. Pjevalo je nekoliko žena koje su održavale pjevanje i promicale njegov kontinuitet. Sada imamo srednju generaciju pjevača. Problem je bio što škola nije imala nastavnika glazbe punih šesnaest godina. Kad sam ja počela voditi zbor, bio je velik interes mladih. Kako koja generacija odrasta, tako odlazi. Danas imamo petnaest-šesnaest stalnih pjevača koji čine kostur zbora, a ostali se povremeno priključuju. Često i oni koji su nekoć pjevali priključuju su na svečanostima.«
Član župnoga ekonomskog vijeća crkovinar Jozo Omerović predsjednik je obnovljene bratovštine sv. Roka. »Bratovština se obnovila 2004. zahvaljujući župniku don Andri koji je neumoran i neiscrpan pokretač brojnih akcija«, ističe Omerović. »Prije obnove bratovštine sv. Roka pripremali smo se deset godina. Želja nam je bila da imamo čvrste temelje. Prije drugoga svjetskog rata djelovalo je sedam bratovština u Supetru. Župnik je inicijator brojnih projekata i teško ga je pratiti. Kad je u pitanju obnova, on je sve pokrenuo, sve obnovio. Isto tako i u pastoralu vješto spaja mentalitete i generacije. Kad bi ga se više materijalno moglo pratiti, sve bi dosada bilo obnovljeno«, kaže Omerović.
