U Hrvatskoj je brojnim stranačkim skupovima i manifestacijama neslužbeno započela predizborna kampanja, koja se tiče cjelokupnoga hrvatskog društva, pa je važno kako će se u sva ta događanja uključiti svi odlučujući čimbenici hrvatske političke scene od stranaka do svakoga pojedinačnog birača. U specifičnim okolnostima suvremenoga hrvatskog društva i mlade hrvatske države svaki su dosadašnji izbori bili veoma važni, a predstojeći su još važniji jer će se po svoj prilici u sljedećem mandatu događati mnogo toga dugoročno i strateški sudbonosno te je veoma važno tko će i kako u tom razdoblju voditi Hrvatsku.

Hrvatska pred parlamentarne izbore 2007. godine zemlja je s brojnim i teškim izazovima među kojima u prioritetne svakako spadaju: činjenica izumiranja hrvatske nacije, ekonomska ugroženost više od trećine stanovnika među koje spadaju nezaposleni i većina umirovljenika, birokratska omča koja uz blagoslov otuđenih ali često umreženih političkih centara moći trajno generira nezakonitost i korupciju i nepravdu, činjenica da nema konsenzusa o temeljnim hrvatskim nacionalnim interesima, činjenica da neraščišćena prošlost čuva stare i rađa nove podjele, činjenica da sadašnja hrvatska verzija kapitalizma ne oslobađa prostor za sposobne, stručne i kompetentne, činjenica da je uvoz pokriven tek s oko 41 posto izvoza, činjenica da sve više raste zaduživanje, činjenica da hrvatska javnost nije objektivno informirana... Suočena s navedenim problemima i izazovima, a katalog takvih problema i izazova još je znatno opsežniji, Hrvatska doista treba vodstvo koje će biti etički, stručno i politički doraslo za rješavanje tih teških problema.

Predstojeći izbori važniji su od svih dosadašnjih jer će se u sljedećem mandatu događati mnogo toga dugoročno i strateški sudbonosno

Stoga je iznimno velika odgovornost na političkim strankama i eventualnim neovisnim grupacijama koje će se pojaviti u natjecanju za osvajanje vlasti. Svima koji će se natjecati za vlast primarni cilj morao bi biti osposobljenost i odlučnost za rješavanje tih problema i izazova, a ne tek osvajanje mandata. Nažalost, dosadašnja predizborna kampanja pokazala je da je svim političkim strankama ipak prioritet osvajanje vlasti, a ne osposobljavanje kadrova i nuđenje razrađenih i ostvarivih programa za stvarni boljitak hrvatskoga naroda i cjelokupne hrvatske nacije. Ovo je čas kad bi si svi oni koji se žele natjecati za osvajanje vlasti trebali duboko posvijestiti da dobivanje mandata ne smije značiti stjecanje ikakvih privilegija ili prednosti, bilo stranačkih, grupnih ili pojedinačnih, nego da dobivanje mandata znači preuzimanje odgovornosti za stvarno služenje svim građanima hrvatskoga društva, čitavome hrvatskom narodu i konkretnoj hrvatskoj državi. A služenje ni na kojoj razini ne može se ostvarivati ako se primjenjuju obmane, lažna obećanja, ako se preferira ikoji centar političke, ideološke ili ekonomske moći, ako se pribjegava različitim oblicima manipulacije i instrumentalizacije.

Iznimno je velika odgovornost opozicijskih stranaka, da polazeći od činjeničnog stanja na svim područjima društvenoga života u današnjoj Hrvatskoj te od objektivnih i međunarodnopravno legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, istinito i objektivno informiraju hrvatske birače o pravom stanju mnogih procesa u (ne)rješavanju prioritetnih problema i izazova. Današnjoj Hrvatskoj nužno je potrebna objektivna istina iz stvarno vjerodostojnog izvora i o stanju u hrvatskom društvu i o izgledima da se nagomilani problemi i izazovi riješe, to više što je Hrvatska, premda premalo afirmirana u međunarodnoj zajednici, duboko zašla u jednosmjernu ulicu euro-atlantskih integracija, a da nije riješila svoje brojne prioritetne probleme.

U okolnostima kad su i opozicijske stranke - što su dosada vrlo jasno očitovale - u prvom redu zainteresirane za osvajanje vlasti, naivno je vjerovati da će baš one objektivno informirati hrvatske birače o pravom stanju u svim glavnim segmentima hrvatskoga društva, pa hrvatsko društvo vapi za stvarno neovisnim, vjerodostojnim i poštenim izvorom informacija. Naivno bi bilo također vjerovati da će tu ulogu izvršiti mediji. Neki su već jasno očitovali, pozivajući se na ponašanja pojedinih medija u zapadnom svijetu, da će se politički svrstavati uz pojedine političke opcije ili stranke, te su na taj način, može se reći, pošteno, najavili da ih se ne može uzimati kao objektivan izvor informacija. Javna pak televizija, koja je najpozvanija biti u stvarnoj službi općega dobra odnosno hrvatskih nacionalnih interesa, u dosadašnjoj svojoj povijesti nije uspjela ispuniti tu svoju bitnu zadaću. Budući da je HRT upravo dobio novo vodstvo, nove ključne ljude, trebalo bi ga jasno i glasno podsjetiti na dužnost stvarnoga služenja svim hrvatskim građanima, a ne ikojoj grupaciji, i na dužnost objektivnoga pristupa cjelokupnoj stvarnosti bez prešućivanja, napuhavanja ili minoriziranja objektivne istine, i to ne samo u informativnom programu nego u cjelokupnom programu. No može li se to realno očekivati od HRT-a u okolnostima kad u Hrvatskoj nema stvarne i dorasle konkurencije?

Usprkos svemu navedenom birači ne bi smjeli zanemariti svoju odgovornost pa ili odustati od sudjelovanja na izborima ili svoj glas dati olako, bez ozbiljnog promišljanja i trijeznog odlučivanja. Birače vjernike odgovornost - koju baš kao vjernici imaju za svijet odnosno za konkretno hrvatsko društvo - izaziva na dodatni napor za stjecanje vjerodostojnih i objektivnih informacija kako o stvarnom stanju u hrvatskom društvu tako i o programima, strankama i ljudima koji se natječu za vlast te na sudjelovanje na izborima koje će biti upravo izraz služenju, doprinosu boljitku hrvatskoga društva. Ne bi smjelo biti katoličkog vjernika koji ne bi preuzeo odgovornost i doista se pripremio za takvo sudjelovanje na izborima da to bude stvaran doprinos boljitku hrvatskoga naroda i čitave hrvatske nacije.