Već duže vrijeme vam se želim javiti i pisati vam o jednoj temi. Naime, kao vjernika pogađa me kada se u raznim medijima, od tiska do televizije, ružno piše i govori o Crkvi, a osobito o onima koji Crkvu vode - svećenicima.
Kao da se koristi svaka prilika da se papu, biskupe i svećenike oblati i optuži čak i za najbedastije sitnice. Te Crkva ne smije ovo, te svećenik napravio ono, pa im se »miješaju« u politiku, pa su poduprli ove ili one, pa su optuženi za ovo i ono... I nije važno što: važno je da se piše ružno, a sve drugo kao da nije uopće važno. Kada se piše o Crkvi, isto tako. Recimo, medijima je »draga« tema Caritas i kao da se tamo traži »dlaka u jajetu«. Sve dobro što je u Crkvi - preko svećenika i u Caritasu - napravljeno dobro u onome režimu i današnjoj takozvanoj demokraciji - kao da ništa ne vrijedi i često se izvrgava ruglu. Isto tako, vrlo rijetki su mediji koji napišu da se nešto dobroga događa u našim župama. Razni komentatori stalno trube o »deklarativnim« vjernicima, a vi ste u jednome komentaru i pisali o tome da se u javnosti procjenjuje samo o »kvaliteti vjernika«.
I mogu reći da sam u takvim rabotama na strani Crkve i svećenika i da ih branim kako god znam. Nekada mi bude i neugodno, jer napadi znaju biti bahati i neargumentirani, a mene se želi obezvrijediti kao onoga tko »liže oltare«. No, ja se ne doživljavam osobito pobožnim vjernikom. Istina je da sam aktivan u svojoj župi, onoliko koliko mogu. Nije to nešto puno, ali činim barem nešto, premda bi možda koji psiholog rekao da tako umirujem svoju »vjerničku savjest«. Ipak, iz te perspektive vjernika koji je malo »bliže oltaru« neke stvari onda doživljavam i drukčije. Da me krivo ne shvatite, ponavljam da mi smeta kada se ružno piše o svećenicima. Ipak se s nekim odlukama svećenika ne slažem i htio bih o njima negdje nešto napisati ili reći. No, moje je pitanje kome se mogu obratiti? Vi, kroz rubriku »Naši razgovori« nekada nešto i napišete, ali je sve to »daleko od prave kritike«. Oprostite što mi se ponekad čini da čak »ublažite« ispravnu, možda »malo jaču« kritiku. Možda mislite da nije napisana dobronamjerno, no po mome sudu vjernici koji vide što se događa u svakodnevnom župnom radu vide bolje od vas i dobro bi bilo da im pružite priliku da nešto o tome i kažu. Nije svaka kritika upućena jer netko ne voli svoga župnika ili nekoga drugoga, nego zato što mu je stalo do dobra župne zajednice. Ja sam vam pisao već puno ranije i postavio pitanja u vezi s pastoralnim župnim vijećem, ali vi mi niste uopće odgovorili. Zapravo sam samo htio znati tko i kako bira, jer kod nas u župi to baš i nije »transparentno«, ali ste moje pismo ignorirali.
Vaš čitatelj
Pisma poput Vašega i nisu rijetkost u našoj redakciji, i ne možemo se složiti s Vašom tvrdnjom da smo Vaše »pismo ignorirali«. Jedino se možemo ispričati što ga nismo objavili, jer nam je nemoguće odgovoriti na sva pristigla pisma - kako redovitom, tako i elektroničkom poštom i na druge načine. Kako smo o župnim pastoralnim vijećima više puta pisali i pojašnjavali i kriterije i način izbora, smatrali smo da je to barem za sada dovoljno, što ne znači da i ubuduće nećemo toj temi posvećivati određenu pozornost. Nekada si dopustimo, zbog velikoga broja pisama, sve »ujediniti« oko određene teme, pa odgovarajući na jedno pismo zapravo nastojimo pružiti odgovor i na sva slična. Neki nam zato i prigovaraju, te pišu da »odgovaramo i na ono što nas nitko ne pita«. Jasno da se na takva pisma ne ljutimo, jer pošiljatelji takvih pisama zapravo ne znaju »cijelu pozadinu« naših odgovora.
U prvome dijelu Vašega pitanja govorite o svojevrsnoj »poplavi« neutemeljenih, izmišljenih, neprovjerenih, a ponekad čak i lažnih potvaranja Katoličke Crkve, njezina nauka, njezinih pastira, pa i samih vjernika. Bio je to slučaj o kojemu smo i mi pisali u komentaru koji spominjete, a htjeli smo upozoriti da se samo vjernicima - pače katolicima - »mjeri« jesu li ili nisu »dovoljno« vjernici. To je već uhodana, rekli bismo preživjela shema iz doba komunizma (premda će na ovu ocjenu opet neki »graknuti«!), kada se javno o vjernicima nije niti smjelo niti htjelo govoriti u pozitivnom kontekstu.
Dakako, Crkva ne bježi od kritike: ni od kritike vjernika, ni od kritike onoga što u njoj nije dobro učinjeno ili ostvareno. Crkva ne bježi ni od kritike svećenika. No, mi u našem tjedniku kritiku možemo i iznosimo samo ako je povezana s javnim djelovanjem, s nečim što je provjerljivo i dokazivo, i što ne zalazi u pitanje određene osobnosti. Ne objavljujemo pisma koja nisu potpisana, niti iznosimo kritike za koje naše uredničko vijeće prosudi da su zapravo - provokacija, klevetanje ili ogovaranje. A, u javnome prostoru ima i toga i s time se moramo suočavati.
No, kako ispravno primjećujete upravo kroz ovu rubriku, kao i kroz pisma čitatelja i neke druge novinarske oblike, dajemo svima mogućnost da i kritički progovore i osvrnu se na ono što u javnom svećeničkom djelovanju smatraju neprihvatljivim. Jer, svaki čovjek - kao i svećenik - Božje je stvorenje koje može i pogriješiti. Anonimna pisma ne uzimamo u obzir, ali - prema novinarskim etičkim uzusima i zakonu - koristimo pravo da ne objavimo puno ime i prezime, kada i ukoliko to naši čitatelji zatraže. No, to ne znači da uredništvo ne zna čije je pismo objavljeno.
