U najnovijem broju znanstvenog časopisa »Plos Medicine« Sergio Sismondo, profesor sa kanadskog sveučilišta »Queen's« u Kingstonu analizira sve učestaliji oblik manipulacije sa znanstvenim publikacijama u području medicine - takozvani »ghost writing«, odnosno lažno potpisivanje autora (Plos Medicine 2007, 4, 1429). Lažni autori su ugledni znanstvenici, profesori ili liječnici koji za novac »posuđuju« svoje ime i status, te lažno potpisuju znanstvene radove koje nisu pisali, niti su sudjelovali u istraživanjima. Takve »pisce-duhove« plaćaju farmaceutske kompanije koje koriste ugled i autoritet znanstvenika kako bi njihove naručene studije o lijekovima bile uvjerljive i dobile znanstveni kredibilitet.

Namjera je farmaceutske industrije prodati lijek u što boljoj ambalaži. Pritom je znanstvena publikacija najbolje marketinško sredstvo za promociju lijeka u medicinskim ustanovama, sveučilištima, mjerodavnim institucijama, među pacijentima...

Prema analizi prikazanoj ove godine, više od 75% znanstvenih radova objavljenih uz potporu farmaceutske industrije potpisano je lažnim imenima (PloS Medicine 2007, 4, c 19). Te radove, dakle, nisu napisali oni ljudi koji ih potpisuju. Te radove su napisali zaposlenici industrije ili njihovi plaćeni konzultanti, a potpisuju ih znanstvenici, profesori ili liječnici koji svojim akademskim ugledom daju takvim radovima vjerodostojnost i uvjerljivost. Ti akademski uglednici, takozvani »lažni pisci« (»ghost writeri«), zapravo, prodaju svoje ime (ponekad i za samo 1000 dolara), kojim farmaceutska industrija potpisuje vrijednost svojeg budućeg proizvoda-lijeka na tržištu zdravlja. Kupujući znanstveno pokriće za svoje lijekove, farmaceutska industrija pokušava uvjeriti javnost da se radi o vrhunskim proizvodima.

Međutim, ukoliko je informacija o autoru znanstvenoga teksta lažna, zbog čega bi trebalo vjerovati rezultatima o svojstvima lijeka prikazanima u tome istom tekstu?

Farmaceutska industrija ne zadovoljava se samo jednim lažiranim potpisivanjem. Čest je slučaj da ista (ili vrlo slična) publikacija o nekome lijeku, pripremljena u industrijskoj radionici, bude objavljena u različitim časopisima koju potpisuju različiti ugledni znanstvenici. Na taj se način klonira poželjna informacija o lijeku, ali svaki pojedini identičan primjerak potpisuje drugi autor. Time se stvara dojam, i u znanstvenim krugovima i u javnosti, da o istome lijeku postoji velik broj istraživanja čiji se rezultati međusobno preklapaju. Namjera farmaceutske industrije je da se tako konstruiranim »suglasjem« rezultata dodatno potvrdi vrijednost ispitivanog preparata.

»Školski primjer« takve dvostruke manipulacije razotkrili su znanstvenici Healy i Cattell, koji su u svojoj »detektivskoj« studiji pokazali kako je u razdoblju od 1998. do 2000. godine objavljeno čak 85 znanstvenih radova o lijeku sertralinu, koje su za farmaceutsku kompaniju »Pfizer« napisale konzultantske tvrtke i potpisali akademski uglednici (Br. J. Psychiatry 2003, 183, 22). Ti takozvani »radovi-blizanci«, iza kojih stoji kompanija »Pfizer2 sa svojom »vojskom ghost-writera«, čine oko 40% ukupnog broja znanstvenih radova o sertralinu objavljenih u periodu od 1998. do 2000. godine. To predstavlja značajan, vjerojatno i presudan, udio u stvaranju pozitivnog mišljenja o tome lijeku. Zahvaljujući takvoj marketinškoj kampanji kroz nasilje nad znanstvenim publikacijama, danas je sertralin jedan od najpropisivanijih antidepresiva na svijetu. Samo u Sjedinjenim Državama izdano je 2006. godine više od 28 milijuna recepata! U Hrvatskoj se prodaje pod zaštićenim imenima Zoloft (Pfizer), Halea (Belupo) ili Luxeta (Pliva).

»Ghost-writing« je dio strukturnoga nasilja nad znanstvenom informacijom u kojem ona poprima oblik koji odgovara naručitelju studije, odnosno farmaceutskoj kompaniji. U tom se nasilju preuveličavaju pozitivna svojstva nekoga lijeka, zanemaruju se negativna svojstva, ne poštuju se osnovne etičke norme znanstvenog publiciranja. S takvim je mehanizmom farmaceutska industrija u stanju otrov prodati pod lijek. I to ne u prenesenom značenju, već doslovno. Dokaz tomu su mnogi lijekovi koji su se nakon sumnjivih znanstvenih studija pojavili na tržištu zdravlja, ostvarili promet od nekoliko milijarda dolara (takozvani »block-busteri«), da bi potom bili povučeni s istog tržišta, jer je zbog njihove primjene stradalo više ljudi no što ih je izliječeno. U »klubu« takvih neslavnih primjera nalaze se patentirani lijekovi: Vioxx, Baycol, Lotronex, Duract, Serzone...

Profesor Sergio Sismondo smatra da je infiltracija farmaceutske industrije u prostor znanosti, uključujući i prijevare lažnog autorstva, teško rješiv problem. No, prvi korak je potrebno učiniti: postati svjestan sadržaja i posljedica takvih manipulacija.