Zahvaljujući televizijskim emisijama poput »Milijunaša«, možemo, između ostaloga, vidjeti i razinu poznavanja najstarije knjige na svijetu, jer nerijetko su baš iz Biblije posuđena pitanja na koja se traže odgovori. Često se čudimo kako pojedinci slabo poznaju biblijske likove, događaje ili imena pojedinih biblijskih spisa, a da o njihovu sadržaju i njihovoj poruci i ne govorimo. Nije teško zaključiti kako se ta, još uvijek u svijetu najčešće prevođena i u najvećim nakladama prodavana knjiga, jako slabo čita. Neki su je sami kupili, drugi dobili kao dragi dar na krizmi, vjenčanju ili u nekoj drugoj prigodi, a ona se potom našla na polici prekrivena prašinom ili zatrpana drugim, zanimljivijim i privlačnijim knjigama. Čini se da većina ljudi za njom posegne tek prigodice, uglavnom kad treba nešto provjeriti ili usporediti, umjesto da im bude svakodnevnim štivom.

Zašto je to tako? Ako je Biblija za vjernike Sveto pismo, kako je zovu, zašto je premalo sveta u njihovoj svijesti? Jer čovjek se svetome klanja, iskreno ga štuje i ljubi. Navikli smo je zvati i knjigom života, jer je pisana iz života za život, ali to nema baš potvrdu u životu mnogih vjernika. Očito je naime da na donošenje njihovih životnih odluka ne utječe Biblija već nešto drugo. I nevjernici znaju da je Biblija temelj svekolike ljudske uljudbe, pismenosti i kulture, a ipak je slabo ili nikako čitaju. Zašto? Zato što je svi slabo poznaju ili čak imaju predrasude prema njoj. Nekima je - da se poslužimo njezinom vlastitom metaforom - knjiga sa sedam pečata (Otk 5, 1). Zato ovaj podlistak u Glasu Koncila! Njegov je cilj pozvati čitatelje da, korak po korak, Bibliju bolje upoznaju, da se oslobode krivih predodžaba o njoj, da je zavole i da je počnu čitati i s njome živjeti.

Dobro su nam poznate priče o zakopanom blagu koje je netko nekada davno zakopao u zemlju kako bi ga sačuvao od lopova, a onda je ono stjecajem okolnosti ostalo bez vlasnika i tako postalo mogućim bogatstvom za sve koji ga slučajno nađu. Govoreći slikovito o kraljevstvu Božjem koje je ponuđeno čovjeku, Isus ga uspoređuje sa zakopanim blagom koje orač nađe orući tuđu njivu, zatim hitro ode proda sve što ima, pogodi se s vlasnikom te njive i kupi je. S njivom pripalo mu je i u njoj zakopano blago, o kojem njezin dotadašnji vlasnik ništa nije znao. Za nj je to bio mrtvi kapital, ali ne i za onoga tko ga je slučajno našao (usp. Mt 13, 44). Za cijelu se Bibliju može reći da je za mnoge zakopano blago koje tek treba otkriti. A da bi se nešto otkrilo, treba početi tražiti. Da bi se počelo tražiti, potreban je neki poticaj. Neka to budu baš ovi réci koje upravo čitate.

To je poruka prekrasne priče iz zbirke mudrih priča Martina Bubera o poljskim Židovima, kojom je Rabi Bunam običavao započeti pouku svojim novim učenicima. Priča govori o Rabi Eisiku, sinu Rabi Jekela iz Krakova koji je u snu čuo glas da ide u Prag i da pokraj mosta što vodi prema kraljevu dvorcu iskopa zakopano blago. Nakon što se san triput ponovio, Rabi Eisik krenu na dalek put. No, stigavši u Prag, vidje kako taj most trajno čuva straža i kako mu nije lako pristupiti. Svaki dan je kružio oko mosta, ali se nije osudio početi kopati. Opazivši njegovo čudno ponašanje, stražar ga upita što traži. Nato mu Rabi Eisik ispriča svoj san koji ga je doveo ovamo, na što se stražar slatko nasmije i doda: »I ti si, siroti čovječe, potaknut običnim snom, stigao ovamo s poderanom obućom na nogama. Ma kad bih vjerovao snima, i ja bih morao krenuti na put u Krakov i tamo u sobi nekoga Židova Eisika, sina Jekelova ispod njegove peći tražiti zakopano blago. Mogu samo misliti kako tamo, gdje se pola Židova zove tim imenima, rušim sve kuće po redu.« I opet se nasmije. Rabi Eisik se nakloni, vrati se kući, iskopa blago i sagradi bogomolju. A Rabi Bunam je, nakon te priče, običavao dodati: »prihvati ono što ti kaže: ima nešto što ne možeš naći nigdje na svijetu, pa ni u pravednika i mudraca, a ipak ima jedno mjesto gdje to možeš naći.«

To mjesto za svakoga kršćanina je Biblija koja čeka da nam ponudi svoje zakopano blago. A umjesto sna, neka poticaj da krenete na put bude ovaj tekst koji upravo čitate. Posegnite za onim što su drugi napisali o Bibliji. Tako ćete lakše naći put do mjesta gdje jedino možete naći zakopano blago, do svoje Biblije. Poslušajte savjet S. Kierkegaarda. Nemojte tražiti teška mjesta. Čitajte laganija, i to po više puta. Tako će se vaš obzor polagano, ali sigurno širiti.