Nedavno proslavljeni Dan neovisnosti - 8. listopada - potaknuo nas je na razmišljanje kakav odnos mladi imaju prema domoljublju, koliko poštuju stare, tradicionalne običaje te srame li se u ovom »globalnom selu« reći da dolaze iz male Hrvatske.

Zastave u rukama mladih, pjevanje domoljubnih pjesama - slika je koju često gledamo pri dočeku naših sportaša koji ostvaruju zapažene svjetske rezultate. Tada se svi poistovjećujemo s njima, ponosni na naše podrijetlo ističemo snagu naše domovine, nosimo majice s natpisom »Proud to be Croat«. No koliko traje ta »zaluđenost« na hrvatstvo, je li to iskreno izražavanje domoljubnih osjećaja ili tek prolazni trend koji će izblijedjeti nakon nekoliko dana?

Stoga smo iz primjera drugih zemalja proučili kako oni razvijaju svoju nacionalnu svijest, kako gajiti nacionalne osjećaje i odgajati mlade da postanu pronositelji ispravnog nacionalnog identiteta. Saznali smo i koji se uvjeti moraju zadovoljiti za stvaranje države te što o tome govori Isus i crkveni nauk.

Može se reći da je slavljenje nacionalnih blagdana odraz narodnoga raspoloženja: što stariji to »vjerniji«, iako mladi ponekad ne razumiju o čemu se radi. Njima je glavni izvor informacija činjenica »da se o tome priča na javnoj sceni«.

Politički vrh Dan neovisnosti definira kao: »Dan kada se prepoznaje dosegnuti stupanj političke zrelosti nacije, njezina tradicija, kultura i samopoštovanje« ali mladima je to komplicirano pa definicija glasi: »Nema nastave, besplatna hrana i piće na gradskim trgovima, besplatan koncert Miroslava Škore, Prljavog kazališta i (ako nađe slobodnoga vremena) Thompsona.«

Što se dogodilo s nacionalnom sviješću i ponosom kojim se sve čini za dom i domovinu i zašto se određenim postupcima nastoji iritirati pojedine skupine? Iako u svijetu takav nacionalni blagdan uživa veliko poštovanje, u Hrvatskoj je riječ o još jednom neradnom danu, polaganju vijenaca, čestitkama i čekanju prave prilike da se suprotne ideologije »obruše« jedna na drugu. A nacionalni blagdani trebaju čuvati, njegovati i prenositi kulturne, vjerske i jezične posebnosti koje će mladima predstavljati sve što jesmo. Ali ako se prikažu kao svaki drugi dan, među mladima se dovodi do stava: »Kamo svi tu i ja«, odnosno započinje »furka na domoljublje«.

Mudru narodnu izreku »tko ne cijeni svoje, ne poštuje ni tuđe« ne treba uvijek doslovno tumači a da su mladi ciljana skupina kojom se lako manipulira ne treba posebno dokazivati. Neodgovoran odnos prema državnim blagdanima i pretjerano isticanje simbola i obilježja može dovesti do negativne poruke mladima i time baciti loše svjetlo na povijest i tradiciju zemlje. Povijest je najbolja učiteljica, kako za mlade tako i za stare, stoga je važno postupno učiti, a ne slijepo slijediti zanesenu masu.