»Želimo da slobodu uživaju svi«

»Danas je ovdje u Vukovaru cijela Hrvatska, danas su Vukovar i Hrvatska jedno! Ovdje smo da obnovimo spomen na stradanja Vukovara, a uz njega i na stradanja Sotina i Lovasa, Tovarnika i Berka, i svih mjesta stradanja s nakanom i molitvom da se Vukovar nikada ne ponovi.

U Vukovar nas je dovela ljubav prema ovom našem zajedničkom gradu, i to ljubav koja se ne zaustavlja na horizontu našega roda i doma. I s ovogodišnjim hodočašćem htjeli bismo pokazati da smo mirotvorci, tvorci mira koji počiva na istini i pravdi«, poručio je u homiliji biskup Srakić.

Govoreći o ovogodišnjem geslu hodočašća u Vukovar »U Vukovar za istinu i pravdu«, biskup Srakić je rekao: »Vukovar je branio svoju slobodu. Mi želimo da tu slobodu uživaju svi stanovnici ovoga grada i cijele domovine Hrvatske. Ne zaboravimo Kristovih riječi: 'Istina će vas osloboditi!' Želimo li slobodu čuvati u miru, onda mir mora počivati na istini. Ne na bilo kakvoj istini, nego na istini koja je bistra kao izvor-voda, kao suza; na istini koja se ne kroji ni slijeva ni zdesna; na istini koja je uvijek nova i uvijek stara; na istini jednostavnoj kao kruh, koja se može lomiti kao kruh i dijeliti drugima kao kruh; na istini koja ne obmanjuje; na istini kojoj možemo gledati u oči, koja ne pozna smicalice, zagonetke, prešućivanja; na istini koja nam osvjetljuje stazu života, koja je snažna kao život.«

Biskup Srakić je u homiliji, govoreći o dijelu gesla »U Vukovar za istinu!«, poručio: »Mi imamo pravo na istinu, tražimo istinu, i o onima koje smo prošlih godina časno pokapali, i o onima koji počivaju na nepoznatim zajedničkim grobnicama, bunarima, močvarama, rijekama, dvorištima. Što se vremenski više odmičemo od događaja iz 1991. godine, to se s istinom o Vukovaru više politički trguje i ucjenjuje, to se ona zlobno prešućuje i iskrivljuje. I na svjetskoj i na domaćoj tržnici s istinom o Vukovaru se poigrava i cjenka. Je li nama samima jasno što se ovdje dogodilo!? Je li nama stalo da naša djeca i mladi znaju istinu o tragediji Vukovara i stradanju cijelog našeg naroda? Ponovit ću: U Vukovar dolazimo po istinu!«

O drugom dijelu gesla ovogodišnjega hodočašća »U Vukovar za pravdu«, biskup Srakić je rekao: »Nedavno smo svi bili svjedoci kako je Međunarodni sud, koji je uspostavljen da uspostavi pravdu, učinio strašnu nepravdu i prema nevinim žrtvama Vukovara i prema Hrvatskoj. Imamo gorki osjećaj da su velesile ponovile ono što su učinile 1991. godine. Kao što tada iz svojih interesa nisu zaustavile agresiju na Hrvatsku i predusrele tragediju Vukovara, tako sada, opet u ime nekih i nečijih interesa, nisu kaznile zločin i zločince. Može li se u takvom međunarodnom ozračju nepravde graditi istinski mir ovdje? Može li se graditi u Europi i svijetu?«

Biskup je također poručio: »Želimo u miru živjeti u Vukovaru. A taj mir mora počivati na temeljnom načelu života i pojedinaca, ljudskih zajednica, društava i naroda. To je 'pravda'. Želimo počivati na pravdi!« Pravda se, prema riječima biskupa Srakića, mora ostvarivati i, na neki način, upotpunjavati oproštenjem koje ozdravlja rane i iz temelja ponovno uspostavlja narušene ljudske odnose. To vrijedi kako na području napetosti među pojedincima tako i na široj, čak međunarodnoj razini. »Na još uvijek otvorene rane ne želimo staviti otrov mržnje i osvete. Oproštenje se ni na koji način ne suprotstavlja pravdi, jer oprostiti znači odgovoriti na legitimne zahtjeve za ispravljanjem počinjene nepravde i štete. Zločinci se moraju pravilno identificirati i kazniti. Oproštenje smjera ostvarenju punine pravde koja vodi miru poretka koji je mnogo više no krhki privremeni prekid neprijateljstava i uključuje duboko ozdravljenje rana koje krvare u ljudskim srcima. Za to ozdravljenje bitni su i pravda i oproštenje«, rekao je biskup Srakić.

Govoreći o opraštanju i milosrđu, biskup Srakić je rekao: »Potrebna nam je i ljubav koja rađa povjerenje, koja je spremna pružiti ruku pomirnicu. Ipak znamo, zlodjela koja su nam povrijedila srce i ponos, u jednom trenu razorila su ono što smo godinama mukom gradili, ubila su nam one koje smo toliko voljeli. Iako opraštamo, u nama je ostala gorčina, pa je potrebno vrijeme da izliječi duboke rane i da našem duhu vrati izgubljenu ravnotežu. To nije lako. Naša je narav previše ranjena i zato nije lako oprostiti bez božanske milosti, bez pomoći Onoga koji je prvi oprostio svojim progoniteljima.«

»Ne iznevjerimo njihove žrtve«

»Kad je izbio Domovinski rat, svakodnevno su stizale vijesti o poginulima. Slušali smo kako u obrani domovine, pravde i ljudskog dostojanstva ginu naši znani i neznani. Gine mladež, ginu djeca, žene i starci. Osjećali smo ih kao svoje, bliske. Uključili smo ih u naš obiteljski Očenaš otvorena srca. Njihove patnje i žrtve vezale su nas u istinsko bratstvo, u neraskidivu zajednicu. Otada Očenaš za naše mrtve više nije bio uobičajena večernja molitva. U njemu su se našle sve tegobe i patnje naših najbližih, ali i svih onih koji su krvarili na našim križnim putovima, sve žrtve prinesene za slobodu i mir, za obranu ljudskosti i smisla postojanja«, rekao je biskup Srakić i nastavio: »Ovaj dan hodočašća u Vukovar je prigoda da ih se sjetimo i spoznamo smisao života. Zaboraviti ih značilo bi zaboraviti sebe, što se danas, nažalost, često događa. Mnogi, naime, u jurnjavi za materijalnim dobrima, zaboravljaju na mnoge životne vrednote, a najprije zaborave na one bez kojih bi naš život bio isprazan i osiromašen. Pustoš bi zavladala u životu svakoga pojedinog čovjeka kad bi zaboravio svoje pokojne. Kad bismo, pak, kao narod zaboravili sve one koji su svojim djelom, a mnogi svojom žrtvom i smrću oplemenili našu domovinu, zaboravili bismo, zapravo, tko smo i što smo.«

Pitajući što je Hrvatska, biskup Srakić je odgovorio: »Hrvatska je najvećim dijelom ono što su stvorili i ostavili nam u nasljeđe naši preci, naši poginuli branitelji. Sjećati ih se i moliti za njih znak je naše zahvalnosti, a zahvalnost je najdublji izraz ljubavi i ljudskosti. Međutim, molitva i sjećanje nisu dostatni. Kako bismo, uz zahvalnost, ostali u istinskom zajedništvu s našim pokojnima, treba tako živjeti i djelovati da se ne iznevjerimo njihove žrtve. Tek tada naša molitvena želja, da naši pokojni 'počivaju u miru', neće biti isprazna. S njima u duhovnom zajedništvu probudit ćemo žar međusobne ljubavi bez koje domovina ne bi bila ono što želimo: dom u kojem nam je brat svaki čovjek dobre volje...

Apokaliptički prikaz svršetka svijeta ne ostavlja nas u kaosu, nego naprotiv u nama budi nadu. S tom nadom u duši nastavimo svoje molitve za ovaj grad, za njegove pokojne za našu domovinu Hrvatsku«.

Na kraju misnoga slavlja o. Zlatko Špehar, gvardijan vukovarski, rekao je, između ostaloga: »Bez istine nema pravde, bez pravde nema mira. Istina je u Vukovaru svijetla, čista i bijela poput ovoga snijega koji nas je danas obasipao cijelim putem, jer istina s neba silazi dok pravda, ona svjetska, ostavlja iza sebe upitnik ispisan crvenim tragom nevine krvi tisuća pobijenih i nasilno pokušava oduzeti nadu o našim nestalima. Vukovar je naša svehrvatska istina u kojoj ljubav blagim melemom mučeničke krvi čisti dušu snagom Božje milosti po kojoj vukovarski povratnici znaju opraštati.« O. Špehar je poručio: »Ne zaboravite Vukovar, jer Vukovar je više od razrušenog grada. Vukovar su vrata Hrvatske kroz koja trebaju proći svi. Branitelji su prošli i ostavili slobodu i Hrvatsku iza sebe i bijele križeve vjere u budućnost. Mi ne zaboravljamo križ. Mi po križu tražimo pravdu.«

»Hodočastili smo u Vukovar za istinu i pravdu, ali budimo hodočasnici za istinu i pravdu i u našim obiteljima, zajednicama, društvu, domovini i na cijelome svijetu«, poručio je na kraju mise biskup Srakić.

Liturgijsko slavlje predvodili su združeni zborovi vukovarskih župa. Na orguljama s. Mirjana Kesić i dirigentica prof. Maja Dretvić.