Jedan od najbolje organiziranih oblika međunarodnoga kriminala, najbrže rastući kriminal u svijetu..., samo su neke od ocjena koje se vezuju uz fenomen trgovanja ljudima tzv. »trafficking«. Različitim metodama i načinima u borbi protiv jednoga od najrasprostranjenijih oblika modernoga ropstva u današnjem svijetu sudjeluju ne samo države, razne međunarodne organizacije, udruge civilnoga društva već i Katolička Crkva koja se oduvijek i trajno zauzimala protiv svih oblika ropstva, ugnjetavanja i nepoštivanja ljudskog dostojanstva i temeljnih ljudskih prava. Najnoviji primjer za to je prva međunarodna konferencija katoličkih redovnica o trgovini ljudima koja je u organizaciji Unije viših redovničkih poglavarica Italije i Američke ambasade pri Svetoj Stolici sredinom listopada 2007. održana u Rimu. Na seminaru, čijim je održavanjem spomenuta i 200. obljetnica ukidanja trgovine robljem, sudjelovale su 33 redovnice iz 26 zemalja svijeta i 25 kongregacija radi razvoja i jačanja mrežnih mehanizama i komunikacijskih sposobnosti među redovnicama u borbi protiv trgovanja ljudima. I Hrvatska, koju taj problem nije zaobišao, imala je na konferenciji svoju predstavnicu - s. Viktoriju Šimić, milosrdnu sestru sv. Križa iz Đakova, koja je čitateljima Glasa Koncila rado predstavila ciljeve i tijek seminara, približila ulogu redovnica i čitave Crkve u suočavanju s tim problemom, progovorila o stanju u Hrvatskoj kao i o novim inicijativama kako bi se što je više moguće smanjile posljedice, ali i iskorijenili uzroci toga društvenog i moralnog zla suvremenoga svijeta.
Zaprepašćujuća povreda dostojanstva
Trgovanje ljudima prvi je put definirano u tzv. Protokolu iz Palerma godine 2000, tj. u 3. članku Protokola Ujedinjenih naroda o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, gdje se kaže: »Trgovanje ljudima znači vrbovanje, transfer, pružanje skloništa ili prihvat osoba služeći se prijetnjom, prisilom, prinudom, prijevarom, lukavštinom, ili zloupotrebom moći ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava, da bi se postigao pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu iskorištavanja. Iskorištavanje, među ostalim, uključuje: seksualno iskorištavanje, prisilni rad i kućne usluge ili odstranjivanje organa.« Ono što u definiciji nije izričito zapisano. ali se itekako iz nje iščitava. jest činjenica da je trgovanje ljudima zapravo zločin protiv dostojanstva ljudske osobe?
| Dok broj žrtava trgovine ljudima i na našim prostorima raste, ne možemo govoriti o uspjehu. ... Potpuni uspjeh bit će svakako kad se iskorijeni to zlo, ne samo s našeg područja nego iz svih zemalja svijeta. Dao Bog da to bude što prije. Potrebno je još puno učiniti, kako u društvu tako i u Crkvi, za informiranje i podizanje svijesti kod svih o toj pojavi, kao i o njezinim posljedicama... Ono što me ohrabruje kad je govor o Crkvi i redovništvu u Hrvatskoj, jest činjenica da postoji zanimanje i, možda još ne spremnost ali želja svakako da se još predanije uključe i u to polje djelovanja. Ne samo odaziv na taj važni seminar u Rimu već i neke druge činjenice govore u prilog tome da hrvatsko redovništvo raste u svijesti o tom problemu i da će ubrzo poduzeti još neke konkretne korake za sprečavanje trgovine ljudima. |
Kako komentirate činjenicu da su najčešće žrtve trgovine ljudima žene, njih čak 80%, te da sve veći broj žrtava čine djeca?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Žene i djeca su najranjiviji dio društva. To je jedan od glavnih razloga zašto su žene najčešće žrtve trgovine. Kao drugi razlog možemo istaknuti činjenicu da je velikim dijelom riječ o seksualnoj eksploataciji, odnosno o prisilnoj prostituciji. Dodatni razlog zbog kojeg su žrtve trgovine ljudima sve više djeca jest i taj što »klijenti« traže sve mlađe osobe jer je kod njih manja vjerojatnost zaraženosti spolno prenosivim bolestima.
»Izgradnja mreže« za izmjenu informacija
»Izgradnja mreže: Proročka uloga redovnica u borbi protiv trgovine ljudima« - bila je naslovna tema petodnevnoga seminara katoličkih redovnica na kojem ste aktivno sudjelovali kao predstavnica hrvatskih redovnica. U naslovnoj se temi međutim otkriva i njegov primarni cilj...
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Da. Seminar je postavio nekoliko ciljeva. Istaknula bih dva najvažnija od kojih je primarni upravo »izgradnja mreže« za bržu i lakšu izmjenu informacija među nama redovnicama u borbi protiv trgovine ljudima. Riječ je o pokretanju prve međunarodne, međukongregacijske redovničke mreže takve vrste, a radi se zapravo o povezivanju katoličkih redovnica iz cijeloga svijeta putem interneta kako bi se i tim putem, dakle, online, preko websitea, iskoristila još jedna mogućnost borbe protiv toga modernoga oblika ropstva - trgovine ljudima.
Drugi je cilj proizišao iz prvoga: znakovito razvijanje i učvršćivanje mrežnih mehanizama i komunikacijskih sposobnosti među redovnicama koje se bave suzbijanjem trgovine ljudima u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta. Održavanjem toga seminara stvorena je i iznimna prilika međusobne razmjene najboljih i najučinkovitijih načina rada na tom području. Naime, sudionici su mogli saznati o različitim pokušajima i metodama rješavanja toga problema u pojedinim zemljama svijeta. To je osobito došlo do izražaja kod iznošenja pojedinačnih izvještaja, kad je svaka od nas govorila o situaciji u svojoj zemlji. Sve je to pridonijelo najvažnijemu cilju: jačanju sposobnosti redovnica za što kvalitetniji i uspješniji rad u borbi protiv trgovine ljudima.
Bogati kupuju siromašne
Kad je riječ o iznošenju pojedinačnih izvještaja redovnica iz različitih zemalja svijeta, pretpostavljam, stekli ste uvid ne samo u složenost i različite pojavne oblike problema trgovine ljudima nego vjerujem i u zahtjevnost suočavanja s njim, pronalazak načina njegova iskorjenjivanja?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Svaka je redovnica na raspolaganju imala 15 minuta u kojima bi svima prisutnima iznijela pregled stanja s obzirom na trgovinu ljudima u svojoj zemlji. U svakom se izvještaju trebalo obvezno reći je li zemlja o kojoj se govori zemlja podrijetla, tranzitna ili zemlja odredišta, zatim koji su korijeni uzroka trgovine ljudima u toj zemlji i kako se trgovanje najviše manifestira: kroz seksualni turizam, dječju pornografiju ili nekako drukčije. Također je trebalo iznijeti što se čini s obzirom na prevenciju i podizanje svijesti o postojanju toga problema: što čini vlada i nevladine organizacije u svrhu prevencije, a što Crkva, s naglaskom na redovništvo, i to muško i žensko. Sljedeći element izvještaja bio je prikazati kako »stoje stvari« s obzirom na zaštitu žrtava trgovine ljudima, a kako s obzirom na postupke otkrivanja, procesuiranja i sankcioniranja počinitelja kaznenih djela vezanih uz trgovinu ljudima. Jednostavno je postalo jasno kako su s jedne strane zemlje koje su uglavnom zemlje podrijetla, a s druge strane zemlje koje su uglavnom zemlje odredišta. Kažem uglavnom jer gotovo da nema zemlje koja je samo jedno, a ne i drugo, odnosno samo podrijetla, a ne i odredišta. Kad je u pitanju tranzit, možemo reći da je također svaka zemlja tranzitna. Kristalno je jasno da su zemlje podrijetla siromašne zemlje, što god da je uzrok njihova siromaštva. Ljudi odlaze u bogatije zemlje nadajući se boljem životu, izlasku iz bijede, iz siromaštva. Isto su tako zemlje odredišta vrlo bogate zemlje. Imaju daleko više nego im je potrebno. Imaju čime kupiti one siromašne, imaju čime platiti užitak, uslugu. Bolna je to činjenica. Kad to čuje i vidi, čovjek se zastidi što je čovjek.
U Hrvatskoj se dosta toga pokrenulo
Pripremajući se za iznošenje izvještaja o stanju u našoj zemlji na seminaru u Rimu, otkrijte našim čitateljima do kakvih ste saznanja došli? Kakva je hrvatska stvarnost kad je riječ o trgovanju ljudima? »Bori li« se Hrvatska uspješno protiv toga problema?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Dok broj žrtava i na našim prostorima raste, ne možemo govoriti o uspjehu. Makar i to može upućivati na činjenicu da imamo osposobljenije stručnjake koji će prepoznati žrtvu trgovine ljudima, bilo da je riječ o graničnoj ili lokalnoj policiji, ili pak od strane drugih ljudi koji prepoznaju i prijave slučaj kao takav. Općenito mi se čini da se dosta toga pokrenulo, osobito u posljednjih nekoliko godina. Ured za ljudska prava, Državno odvjetništvo, ministarstva unutarnjih poslova, zdravstva i socijalne skrbi, znanosti, obrazovanja i sporta, onda Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, razne međunarodne organizacije, organizacije civilnoga društva i drugi, svi se oni zalažu na svom području u borbi protiv trgovine ljudima. Potpuni uspjeh bit će svakako kad se iskorijeni to zlo, ne samo s našeg područja nego iz svih zemalja svijeta. Dao Bog da to bude što prije.
Čovjek nije roba za prodaju Petodnevna međunarodna konferencija katoličkih redovnica o trgovanju ljudima zaključena je »obvezom« da će svaka od sudionica uložiti »osoblje, sredstva i povijesno predanje« kako bi se iskorijenilo trgovanje ljudima kao novi oblik ropstva u suvremenome svijetu. Prvi zajednički korak na tom putu jest poruka svijetu odaslana kao »izjava za javnost«. S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Izjavom za javnost obratile smo se različitim skupinama, žrtvama trgovine (a radi se posebno o ženama i djeci), poručile smo da smo uz njih, da ćemo se zajedno s njima boriti da se oslobode ropstva. Drugi naši adresati su trgovci ljudima. Njih smo izjavom otvoreno pozvale da prestanu s iskorištavanjem, da pogledaju djecu, žene i muškarce koje uništavaju svojom fizičkom i psihičkom zloupotrebom i da kršeći njihova prava nanose sebi štetu, a niječu i razaraju njihov identitet. Obratili smo se zatim »klijentima«, odnosno samim iskorištavačima, poručujući im da bez njihove potražnje zlo trgovanja ljudima ne bi postojalo. Pozvali smo ih da shvate da sve žene, djeca i muškarci imaju jednaka prava i dostojanstvo i da svojom potražnjom uzrokuju nepovratnu štetu, a gube vlastito dostojanstvo. Upravitelje država smo pozvale na hitno stvaranje i pojačano provođenje zakona, jer mnoge zemlje danas imaju zakone, ali ih ne primjenjuju, i da porade na problemu ekonomske nejednakosti, siromaštva i korupcije koji vode do uništavanja tolikih života. Jasno smo izjavile da je kriminalno djelo fizička, emocionalna, duhovna i psihička tortura milijuna ljudi skrivenih u zabitnim ulicama, sirotinjskim četvrtima, hotelima i salonima za masažu diljem svijeta. Uputile smo svoju riječ i svim vjerskim vođama pozivajući ih da javno optuže nepravdu i nasilje nad ženama, djecom i muškarcima koji su iskorištavani ili se koriste u trgovini organima. Potaknuli smo ih da se ustrajno služe svojom pastoralnom odgovornošću da obrane i promoviraju dostojanstvo ljudskih osoba iskorištavanih tim oblicima ropstava. Na kraju smo potaknule sve ljude dobre volje da otvore srca žrtvama trgovine ljudima i da djeluju kako bi promijenili uzroke trgovanja ljudima: siromaštvo, nejednakost spolova, diskriminacija, pohlepa i korupcija. Izrazile smo svoju nadu koja počiva u viziji čovječanstva koje poštuje načelo da nijedna žena, dijete ili muškarac nije roba za prodaju. Pozvale smo ih da nam se pridruže u molitvama kako bi se iskorijenilo to društveno i moralno zlo. |
Kako ocjenjujete djelovanje Hrvatske vlade i nevladinih organizacija kad je riječ o prevenciji i programima za suzbijanje trgovanja ljudima?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Sve što se čini na tom području dobro je, ma kako neznatno izgledalo. Ono što mene posebno raduje kad je u pitanju djelovanje Nacionalnoga odbora za suzbijanje trgovine ljudima, odnosno Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, jest njihova svijest da na tom području nije još dovoljno učinjeno. Dakle, da je potrebno nastaviti i dalje raditi i na zakonskom okviru, a to znači unapređivati propise s ciljem djelotvornije zaštite žrtava, kao i otkrivanja, procesuiranja i odgovarajućeg sankcioniranja počinitelja kaznenih djela u vezi s trgovanjem ljudima.
Isto tako i dalje rade na poboljšavanju postupaka identifikacije žrtava trgovine ljudima, zatim na pružanju svake potrebne i moguće pomoći, kao i zaštiti žrtava. Radi se i na prevenciji, istražuju se uzroci i posljedice te pojave, radi se na informiranju društvene zajednice i podizanju svijesti javnosti o tom fenomenu putem medija, seminara, radionica u obrazovnim ustanovama, tiskanjem letaka s potrebnim informacijama, postera. Organiziraju se javne kampanje u suradnji s organizacijama civilnoga društva i slično.
Meni je osobito veliki znak nade dobra suradnja na našim područjima između svih koji se zalažu da se stane na kraj tomu modernom ropstvu, kao i otvorenost za suradnju sa svima koji se žele priključiti i dati svoj doprinos. Osobno sam bila vrlo iznenađena susretljivošću, uslužnošću i spremnošću na pomoć kad sam, prije odlaska u Rim, bila u kontaktu s ljudima iz Ureda za ljudska prava. Zajedničkom suradnjom mnogo se toga može postići.
U našoj Crkvi postoji želja pomoći
Kad je riječ o problemu trgovine ljudima, zasigurno ima i onih koji bi postavili pitanje je li Crkva pozvana baviti se tim problemom? Što bi im odgovorili? Gdje se tu prepoznaje »proročka uloga redovnica«?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Ako je Crkva Tijelo Kristovo, a jest, ako nastavlja činiti ono što je Krist činio dok je hodio po ovoj našoj zemlji, a nastavlja, onda se treba aktivno zauzeti i na tome području. Znamo da su većina onih koji su išli za Isusom bili marginalizirani, »ljudi s ruba društva«, da se Isus družio s odbačenima, da se za njih zauzimao i njima naviještao kraljevstvo Božje.
Kad je riječ o trgovini ljudima, znamo da se radi o velikom broju žena i djece, makar nije samo o njima riječ. Znamo također da ih se velik broj seksualno iskorištava. To jasno pokazuje i stanje u Hrvatskoj. Od 65 žrtava trgovine ljudima registriranih od 2002. do 2007. godine, 60 su bile žene. Tijekom 2007. identificirano je 11 žrtava trgovine ljudima, od njih je bilo 10 žena od kojih je najmlađa osoba imala samo 13 godina. Uglavnom se i kod nas radi o seksualnom iskorištavanju.
Kad je riječ o Crkvi, znamo da se, poput svoga Gospodina i Učitelja, uvijek zauzimala za od Boga dano dostojanstvo svakoga čovjeka, kako muškarca tako i žene. Crkva također na ljudsku spolnost gleda kao na dar i osuđuje svako iskorištavanje i ropstvo. Ona poziva na međusobno poštivanje muškarca i žene, i poziva sve na rad na oslobođenju onih koji su zarobljeni. Možemo se pitati: Može li Crkva šutjeti kad je dostojanstvo ljudske osobe totalno pogaženo?
Kad je riječ o proročkoj ulozi redovnica u borbi protiv trgovine ljudima, mislim da se još ne može sa sigurnošću reći trebaju li redovnice trebaju činiti ovo ili ono. Trebamo činiti ono na što nas Duh potiče, a kroz samo djelovanje, kao i kroz osluškivanje duha karizme pojedine redovničke zajednice - a to je uvijek bilo zauzimanje za najugroženije - sve više ćemo otkrivati osobni i zajednički poziv. Kad sam počela upoznavati ovaj problem i vidjela da on najviše pogađa žene, spontano sam se počela obraćati Mariji, blagoslovljenoj među ženama, s molbom da se zauzima kod svoga Sina za svoje sestre i kćeri današnjega vremena koje su žrtve trgovanja ljudima. Vjerujem da Marija to i čini. Ona međutim treba suradnike i suradnice: kao što se Marija s neba zauzima, tako smo i mi pozvane zauzimati se, u suradnji s ostalima, za naše sestre i kćeri, gdje god da su rođene, kojoj god vjeri ili narodu pripadale.
Je li i u kojoj mjeri ta uloga zaživjela u Crkvi u Hrvatskoj?
S. VIKTORIJA ŠIMIĆ: Mislim da je potrebno još puno toga učiniti, kako u društvu tako i u Crkvi, za informiranje i podizanje svijesti kod svih o toj pojavi, kao i o njezinim posljedicama. Hrvatska je dulje vrijeme bila uglavnom tranzitna zemlja. Ono što me ohrabruje kad je govor o Crkvi i redovništvu u Hrvatskoj, jest činjenica da postoji zanimanje i, možda još ne spremnost ali želja svakako da se još predanije uključe i u to polje djelovanja. Ne samo odaziv na taj važni seminar u Rimu, već i neke druge činjenice govore u prilog tome da hrvatsko redovništvo raste u svijesti o tom problemu i da će ubrzo poduzeti neke konkretne korake za sprečavanje trgovine ljudima.
