Kao jedan od najvažnijih putova prema miru Papa je spomenuo dijalog među kulturama i religijama, koji može »poticati suradnju oko tema od zajedničkog interesa, kao što su dostojanstvo ljudske osobe, traženje općega dobra, izgradnja mira i razvoj«. U dijalogu valja »izbjegavati relativizme i sinkretizme«. On se vodi »iskrenim poštivanjem drugih i duhom pomirenja i bratstva«.
| »Pravo može biti djelotvorna snaga mira samo ako su njegovi temelji čvrsto ukorijenjeni u naravnome pravu koje je dao Stvoritelj. Iz tog se razloga također nikada ne može isključiti Boga iz čovjekova obzora i iz povijesti. Božje ime je ime za pravednost; ono je uvijek prisutni poziv na mir.« »Da bi se učvrstio mir, potrebno je da pozitivni makroekonomski rezultati koje su brojne zemlje u razvoju postigle 2007. godine budu popraćeni učinkovitim socijalnim politikama, te da se bogate zemlje zauzmu oko pomoći.« |
Papino obraćanje diplomatima u prigodi novogodišnjeg čestitanja smatra se jednim od najvažnijih papinih govora u godini. Ne bez razloga, jer je to prigoda u kojoj se papa redovito osvrće na globalnu svjetsku situaciju. Prvi dio ovogodišnjega govora bio je svojevrsno Papino putovanje u duhu onim dijelovima svijeta koji su u prošloj godini po nečemu bili značajni. Premda je, nažalost, riječ o područjima u kojima vlada nasilje, ovogodišnji je »itinerarij« započeo vedrim tonovima. »U obiteljskome duhu, uspostavljeni su diplomatski odnosi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima te su ostvareni pohodi u zemlje koje su mi silno drage«, rekao je Papa.
Papa se odmah prisjetio najznačajnijeg putovanja u 2007 - onoga u Brazil. »Srdačni prijem Brazilaca još uvijek treperi u mojemu srcu!« rekao je. A potom se osvrnuo na Petu opću konferenciju biskupskih konferencija Latinske Amerike i Kariba (CELAM): »Na gospodarskom i društvenom polju mogao sam raspoznati rječite znakove nade za taj kontinent, ali istodobno i razloge za zabrinutost. Kako ne poželjeti sve veću suradnju među narodima Latinske Amerike te, u svakoj njezinoj zemlji, popuštanje unutarnjih napetosti kako bi se mogle usredotočiti na velike vrijednosti nadahnute evanđeljem?« Sveti je Otac posebno spomenuo Kubu koja se priprema na proslavu 10. obljetnice pohoda pape Ivana Pavla II. Tog su papu »srdačno primile vlasti i žitelji«, a on ih je ohrabrio da surađuju na izgradnji bolje budućnosti. »Neka mi bude dopušteno da se i ja pridružim toj poruci nade koja nije izgubila ništa od svoje aktualnosti«, rekao je Benedikt XVI.
Novi početak Izraelaca i Palestinaca
Papa se potom prisjetio područja koja su u 2007. godini poharale elementarne nepogode. Prisjetio se tako uragana i poplava koji su opustošili neka područja u Meksiku i Središnjoj Americi, sličnih katastrofa u Africi i Aziji (posebno je spomenuo Bangladeš), te u nekim dijelovima Oceanije. Prisjetio se i strašnog potresa u Peruu te kako je tim povodom tu zemlju pohodio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone. »Kod takvih tragičnih događaja traži se zajedničko i snažno zauzimanje. Kao što sam napisao u enciklici o nadi, 'mjera humanosti bitno se određuje kroz odnos prema patnji i prema patniku. To vrijedi kako za pojedinca tako i za društvo'«, rekao je Benedikt XVI.
Svoj je itinerarij Papa nastavio s područjima na kojima vladaju sukobi. Započeo je s Bliskim istokom, konkretno s izraelsko-palestinskim sukobom. »Radostan sam što je konferencija u Anapolisu pokazala znakove koji upućuju na napuštanje parcijalnih i jednostranih rješenja u korist globalnog pristupa, koji poštuje prava i interese naroda u regiji«, rekao je Papa. Izraelce i Palestince još je jednom pozvao da »usredotoče svoje snage na primjenu obveza što su iz preuzeli u toj prigodi te ne zaustavljaju proces koji je uspješno pokrenut«. Međunarodnu je zajednicu pak pozvao da »podrži ta dva naroda s uvjerenjem i s razumijevanjem za patnje i strahove obiju strana«.
»U Iraku je pomirenje hitno potrebno!«
»Kako ne biti blizak Libanonu, u kušnjama i nasilju koji potresaju tu dragu zemlju?« nastavio je Papa svoju »bliskoistočnu turneju«. »Izričem želju«, poručio je, »da Libanonci mogu slobodno odlučivati o svojoj budućnosti i molim Gospodina da ih prosvijetli, počevši od odgovornih za javni život, kako bi, ostavivši po strani partikularne interese, bili spremni potruditi se na putu dijaloga i pomirenja.«
»I u Iraku je pomirenje hitno potrebno!« nastavio je Papa spomenuvši terorističke napade i nasilje, usmjerene »osobito protiv kršćanske zajednice, a vijesti koje su jučer stigle potvrđuju našu brigu«. »Očito je kako je potrebno presjeći čvor nekih političkih pitanja. U tom kontekstu, primjerena ustavna reforma morat će zaštititi prava manjina«, rekao je Benedikt XVI. Glede Iraka, posebno je upozorio na problem izbjeglica, kako unutar zemlje tako i u inozemstvu, »među kojima se nalaze i brojni kršćani«. »Pozivam međunarodnu zajednicu da se pokaže velikodušnom prema njima i prema zemljama gdje nalaze utočište, a čija je sposobnost prihvaćanja stavljena na tešku kušnju«.
Benedikt XVI. nije zaobišao ni Iran izrazivši želju da se »bez prekida nastavi diplomatski put kako bi se riješio iranski nuklearni problem pregovarajući u dobroj vjeri, primjenjujući mjere kojima je cilj povećati transparentnost i uzajamno povjerenje te imajući uvijek u vidu istinske potrebe narodâ kao i opće dobro ljudske obitelji«.
Donijeti utjehu ispaćenom Darfuru
Govoreći o drugim kriznim područjima na azijskome kontinentu, Benedikt XVI. prisjetio se Pakistana koji je »u posljednjim mjesecima žestoko potresen nasiljem«. Sve je političke i društvene snage pozvao na izgradnju mira i poštivanje prava svih žitelja. Prisjetio se i Afganistana koji, osim što je izmučen nasiljem, ima i problem proizvodnje droge, Šri Lanke u kojoj »nije više moguće odgoditi odlučne napore kako bi se zaustavile silne patnje prouzročene sukobom« te Mianmara kojemu je poželio da »se otvori razdoblje dijaloga između vlade i opozicije, koji će zajamčiti istinsko poštivanje svačijih ljudskih prava i temeljnih sloboda«.
Prije no što će se vratiti u Europu, Sveti se Otac prisjetio i Afrike. Spomenuo je sudansku pokrajinu Darfur u kojemu »se čini kao da je nadu već pobijedio zlokoban pogreb gladi i smrti«. UN-u i Afričkoj uniji poželio je da tamošnjem stanovništvu uzmogne donijeti utjehu. Spomenuo je i Demokratsku republiku Kongo u kojoj proces pomirenja nailazi na otpor u području Velikih jezera, Somaliju, a posebno glavni grad Mogadishu, te Keniju u kojoj se nasilje rasplamsalo posljednjih tjedana. No Papa je pronašao i svijetlu točku Afrike: »Ove godine Etiopija slavi ulazak u treće kršćansko tisućljeće i siguran sam da će proslave koje se organiziraju za tu prigodu pridonijeti prisjećanju na silno društveno i apostolsko djelo što su ga učinili kršćani u Africi.«
Dijalog - jedan od najvažnijih putova mira
Drugi dio Papina govora diplomatskom zboru bio je pretežno načelne naravi, tj. Sveti se Otac osvrnuo na neka načela koja Sveta Stolica promiče u međunarodnoj zajednici. Iz prethodnog pregleda jasno se razabire »da su sigurnost i stabilnost u svijetu i dalje krhki. Različiti su čimbenici glede kojih postoji zabrinutost, no svi svjedoče kako ljudska sloboda nije apsolutna, nego je riječ o zajedničkom dobru za koje su svi odgovorni«. »Poredak i pravo« su jamci te slobode. No tu se Papa vratio jednoj od, sada se već može reći, glavnih tema svojega pontifikata: »No pravo može biti djelotvorna snaga mira samo ako su njegovi temelji čvrsto ukorijenjeni u naravnome pravu koje je dao Stvoritelj. Iz tog se razloga također nikada ne može isključiti Boga iz čovjekova obzora i iz povijesti. Božje ime jest ime za pravednost; ono je uvijek prisutni poziv na mir.«
U tom je kontekstu Papa, kao jedan od najvažnijih putova prema miru, spomenuo dijalog među kulturama i religijama koji može »poticati suradnju oko tema od zajedničkog interesa, kao što su dostojanstvo ljudske osobe, traženje općega dobra, izgradnja mira i razvoj«. U tom smislu uputio je na doprinos Svete Stolice na raspravi o toj temi na 62. zasjedanju Generalne skupštine UN-a. U dijalogu valja »izbjegavati relativizme i sinkretizme«. On se vodi »iskrenim poštivanjem drugih i duhom pomirenja i bratstva«. »Katolička Crkva je u tome silno zauzeta«, rekao je Papa spomenuvši poznato pismo koje su mu u listopadu poslala 138 islamskih teologa i pravnika.
Cipar i Kosovo Govoreći o Europi, Benedikt XVI. je kao krizna područja spomenuo Kosovo i Cipar. Budući da su neki diplomati - kao što izvještava austrijska agencija Kathpress - iz zajedničkog spominjanja tih dvaju područja, kao i iz činjenice da je Papa u kontekst Cipra (ciparski pravoslavni Grci strahuju od osamostaljenja turskog dijela otoka!) stavio susret s ciparskim pravoslavnim nadbiskupom Krizostomom II, iščitali u najmanju ruku suzdržan Papin stav prema neovisnosti Kosova, neka taj dio teksta bude prenesen u cijelosti: »Drago mi je zbog napretka koji je postignut u raznim zemljama balkanske regije te još jednom izražavam želju da konačni status Kosova uzme u obzir legitimne zahtjeve uključenih strana te zajamči sigurnost i poštivanje prava onih koji nastavaju tu zemlju, kako bi se konačno udaljila sablast nasilnog sukoba te kako bi ojačala europska stabilnost. Jednako bih tako želio spomenuti Cipar, u radosnome sjećanju na pohod Njegove Blaženosti nadbiskupa Krizostoma II. prošloga srpnja. Izražavam želju da se, u okviru Europske unije, ne štedi na naporima kako bi se pronašlo rješenje za krizu koja previše dugo traje.« Papa se prisjetio i svoga pohoda Austriji, »koji je također želio istaknuti bitan doprinos koji Katolička Crkva želi dati europskome ujedinjenju«. A osvrnuo se i na usvajanje Lisabonskog sporazuma (koji će zamijeniti propali ustav Unije), rekavši kako će »europski dom« uistinu biti »ugodno mjesto za življenje« samo ako će se graditi na »čvrstom kulturnom i moralnom temelju zajedničkih vrijednosti koje crpemo iz naše povijesti i naših tradicija te ako ne zaniječe vlastite kršćanske korijene«. |
Život, obitelj, vjerska sloboda
Papa je podsjetio kako upravo ove godine pada 60. obljetnica izglasavanja UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, dokumenta koji je papa Pavao VI. nazvao »jednim od najvećih blistavih poglavlja UN-a«. »Na svim kontinentima Crkva nastoji da ljudska prava ne budu samo proglašavana nego i primjenjivana. Valja se nadati da će tijela koja su ustrojena radi obrane i promicanja ljudskih prava posvetiti sve svoje sile u tu svrhu te, osobito, da će Vijeće za ljudska prava znati odgovoriti na očekivanja radi kojih je ustrojeno«, rekao je Benedikt XVI.
Papa je istodobno upozorio na tri ključna područja na kojima se, prema dubokom uvjerenju Crkve, osobito očituje nepoštivanje čovjeka. To su odnos prema životu, obitelji i vjerskoj slobodi. Crkva se nikada neće umoriti u potvrđivanju tih načela i tih prava, jer je riječ o »služenju Crkve istinskome dostojanstvu čovjeka koji je stvoren na Božju sliku«. »A polazeći baš od tih pretpostavaka, ne mogu a da još jednom ne izrazim žaljenje zbog stalnih napada koji su se uvukli na sve kontinente, na ljudski život. Želio bih podsjetiti, zajedno s tolikim istraživačima i znanstvenicima, da novi dometi bioetike ne nameću izbor između znanosti i morala, nego zahtijevaju moralnu uporabu znanosti«, rekao je Papa. Izrazivši radost što je Generalna skupština UN-a u prosincu prihvatila rezoluciju kojom se članice pozivaju na uvođenje moratorija na izvršenje smrtnih presuda, Benedikt XVI. je ujedno izrazio želju da »ta inicijativa potakne javnu raspravu o svetosti ljudskoga života«.
Mir je zauzetost i način življenja
»Još jednom izražavam žaljenje«, nastavio je Papa, »zbog zabrinjavajućih napada na integritet obitelji, zasnovane na braku između muškarca i žene. Odgovorni u politici, gdje god bili, trebali bi štititi tu ustanovu, tu temeljnu stanicu društva. Što još reći! I vjerska sloboda, taj neotuđivi zahtjev dostojanstva svakoga čovjeka i ugaoni kamen zdanja ljudskih prava, često je narušena. Doista, ima mnogo mjestâ na kojima je nije moguće u potpunosti uživati. Sveta Stolica je štiti i zahtijeva poštivanje za sve. Brinu je diskriminacije usmjerene protiv kršćana i protiv pripadnika drugih religija.«
Papa je progovorio i o miru. »Mir ne može biti puka riječ niti tek iluzorna težnja. Mir je zauzetost i način življenja koji zahtijeva da se zadovolje legitimna očekivanja sviju, kao što su dostupnost hrane, vode i energije, medicine i tehnologije, kao i nadziranje klimatskih promjena. Samo se tako može graditi budućnost.« Dozvavši u sjećanje poznatu tvrdnju pape Pavla VI. u enciklici Populorum progressio da je »napredak novo ime mira«, Benedikt XVI. je rekao: »Da bi se učvrstio mir, potrebno je da pozitivni makroekonomski rezultati koje su brojne zemlje u razvoju postigle 2007. godine budu popraćeni učinkovitim socijalnim politikama, te da se bogate zemlje zauzmu oko pomoći.«
Naposljetku, Sveti je Otac pozvao međunarodnu zajednicu da se na globalnoj razini zauzme za sigurnost. »Neprestanom nastojanju država da primijene sve potpisane obveze te da spriječe kako oružje za masovno uništenje ne bi došlo u ruke teroristima, bez sumnje bi išao u prilog režim neširenja nuklearnog naoružanja te bi ga učinio djelotvornijim«, rekao je Sveti Otac pozdravivši potpisivanje sporazuma o ukidanju programa za proizvodnju nuklearnog oružja u Sjevernoj Koreji.
