Krštenje Gospodinovo: Iz 42, 1-4. 6-7; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17
Blagdanom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme, no izgleda da ima i onih koji na taj blagdan gledaju kao na prvu nedjelju kroz godinu. Stoga se taj blagdan može smatrati »okretačem« - kojim završava a ujedno i počinje jedno liturgijsko razdoblje. Starozavjetno i novozavjetno čitanje je isto tijekom sve tri godine, dok se evanđelje mijenja, ali uvijek imamo izvještaj o »glasu« s neba koji Isusa proglašava Božjim ljubljenim Sinom, podsjećajući na riječi proroka Izaije: »evo mog izabranika, miljenika duše moje.« Čak i današnji psalam govori o »glasu Gospodnjem... nad vodama silnim« što se lijepo uklapa u temu krštenja. Petrov govor u Djelima apostolskim govori o onom što je Bog učinio u Isusu Kristu i što Bog čini po ljudima ako su oni »s njime«.
Krist je tihi mirotvorac
Ulomak iz Izaijine knjige je prva pjesma o Sluzi Jahvinu koja je uvelike utjecala na evanđeoski ulomak današnjeg blagdana. Nebeski glas kod krštenja (»Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina«) je barem djelomično citat iz Izaijina teksta. Riječ »ljubljeni« mogla bi biti drugotna verzija riječi »izabranik«, a neki smatraju da i riječ »sin« ima temelj u originalnoj aramejskoj riječi »sluga«. Odgovor na pitanje tko je originalno bio taj sluga, vrlo je teško dati. Neki smatraju da on predstavlja cijeli izraelski narod; drugi da predstavlja samo vjerni ostatak; dok treći smatraju da se radi o pojedinoj osobi - proroku Izaiji, nekom prijašnjem proroku ili kralju, ili možda nekoj budućoj mesijanskoj osobi. No originalno poistovjećenje nije toliko ni važno, koliko je važno da je taj sluga poistovjećen, što i sam evanđelist čini, sa Isusom, koji se kao sluga objavio kod svog krštenja. Sluga će uspostaviti mir na zemlji, on će biti savez Izraelu i objavljenje narodima, otvarat će oči slijepima i naviještati oslobođenje sužnjima. Sve to odgovara djelovanju Isusa Krista. Isusove riječi i djela su objava sluge Gospodnjega.
Isus - vrhunac Božje dobrote
Ulomak iz Djela apostolskih je dio kerigmatskog navještaja, tj. dio govora i propovijedanja prve Crkve. Radi se o važnom ulomku budući da postoji naznaka Isusova krštenja; i to je jedina naznaka Isusova krštenja koju nalazimo izvan evanđelja. Kod krštenja Isus je pomazan Duhom Svetim i time osposobljen da može iscjeljivati i izgoniti zloduhe. Zanimljivo je uočiti način opisa. Povijest Isusova je opisana kao niz, ne Isusovih nego Božjih djela, gdje se koristi pasiv. Bog je onaj koji navješćuje radosnu vijest mira u Isusu Kristu; Bog je onaj koji Isusa pomaza; i Bog je onaj koji je bio uz Isusa dok je ovaj činio čudesa. Neki moderni teolozi smatraju da postoji radikalna razlika između poruke koju je naviještao Isus i navještaja prve Crkve. Po njima Isus je propovijedao kraljevstvo Božje, dok je Crkva propovijedala Isusa! Točno je da postoji formalna razlika, no ne i materijalna. Propovijedajući kraljevstvo, ozdravljajući i izgoneći zloduhe, Isus je svjedočio Božju prisutnost - Boga koji je eshatološki djelovao u Isusovim riječima i djelima. A propovijedajući Isusa, što se može vidjeti i iz ovog ulomka Djela apostolskih, Crkva je naviještala da je Bog prisutan u Isusovim riječima i djelima. Crkva je naviještala Isusa da je on Božje djelo, objava Božje spasenjske prisutnosti. Ta objava je započela kod krštenja.
Isus donosi spasenje svim ljudima
Matejev izvještaj krštenja se razlikuje od Markova u dvije stvari. Prvo, Matej ubacuje dijalog između Isusa i Ivana da bi po nekima umanjio probleme, naprimjer kako se Bezgrešni mogao podvrći krštenju, krštenju za oproštenje grijeha, kad on kao Bezgrešni grijeha nije ni imao. No Isus sam govori o razlozima svog kršenja te ističe da se dao krstiti »da se ispuni pravednost«. Te riječi podsjećaju na prvo čitanje gdje Izaija govori: »Ja Gospodin, u pravdi te pozvah«, da bi se ispunio smisao spasenjske povijesti. Na taj način, Isusov odgovor upućuje na slugu Jahvina. Isusovo podvrgavanje Ivanovu krštenju je bilo dio Božjeg plana, tako da Isus može biti objavljen kao sluga Jahvin. Matejeva drugotna promjena se uočava u promijenjenim riječima koje koristi glas s neba. Marko kaže: »Ti si Sin moj Ljubljeni« - i na taj način govori o krštenju kao o Isusovu osobnom iskustvu. Matej pak kaže »ovo je Sin« i time jasno želi reći da je Isusovo krštenje objava Isusova pravog identiteta. On je sluga Jahvin koji ispunja zadaću sluge Jahvina.
