U župi sv. Vida u Ozlju ima oko dvije tisuće vjernika. Kao i u drugim župama po Hrvatskoj, natalitet je manji od mortaliteta. U prošloj godini u župi je bilo 28 krštenja, a 42 osobe su pokopane. Iako je to mali broj krštenih, u odnosu na prethodne godine ta brojka postupno raste. Veliki problem su samačka domaćinstva kojih u župi ima oko 100. U više od 40 kuća živi po jedan sam muškarac. U Ozlju postoji dječji vrtić koji zbrinjava oko 100 djece.
| »Već jedanaestu godinu imamo duhovne vježbe za krizmanike. To traje nekoliko dana, ovisno o tome kako program osmisli voditelj duhovnih vježba. Iz iskustva mogu reći da je to jako korisno za krizmanike. Zapravo, važno je da su oni negdje sami na nekoj lokaciji i da su odvojeni od ostalih. To je dobro za djecu, jer mnogima to otvori oči. Više to pomogne u vjerskom pomaku i rješavanju njihovih problema nego jedna godina vjeronauka. Tu se kod njih mijenja odnos prema svećeniku, prema Crkvi, prema životu i životnim stavovima općenito. Tako smo do sada bili u Lasinji, zatim u Zagrebu na Šalati, u Krasnu«, kaže župnik Josip Jakovčić. |
U četrdeset kuća živi samo po jedan muškarac
Predstavljajući župu, ozaljski župnik i dekan Josip Jakovčić kaže da na području Ozlja u dekanatu ima devet župa u kojima djeluje sedam župnika. Sama općina Ozalj ima četiri župe. »U župi sv. Vida ima oko dvije tisuće vjernika«, kaže župnik Jakovčić. »Iz Ozlja puno je zaposlenih u Njemačkoj. Mnogi dolaze jer tu imaju kuće. I tu je kao i u drugim župama po Hrvatskoj natalitet manji od mortaliteta. U prošloj godini u župi je bilo 28 krštenja, a 42 osobe su pokopane. Iako je to mali broj krštenih, u odnosu na prethodne godine ta brojka postupno raste. Veliki problem su samačka domaćinstva kojih u župi ima oko 100. U više od 40 kuća živi po jedan sam muškarac. Puno je u župi neoženjenih. Kao da se neće ženiti. Ove godine imali smo petero djece čiji roditelji nisu vjenčani. Najveći problem je samaštvo. Teško je odgonetnuti zašto se to događa, jer je neobjašnjivo. Raduje to što je u Ozlju dječji vrtić koji zbrinjava oko 100 djece. Darovao sam im veliku sliku anđela čuvara. Tu u samom mjestu je osmogodišnja škola, a u srednju školu učenici idu u Karlovac. U vrijeme komunizma bilo je malo problema što se tiče đaka. No, ja sam odmah po dolasku demokracije ušao u škole i šteta je, po mom mišljenju, što svećenici nisu u školama. U najmanju ruku da su prisutni u zbornicama. Puno mladih iz Ozlja je u Zagrebu na studiju, zatim u Rijeci. Od onih koji odu na studij, mali broj se vraća u Ozalj jer za njih nema posla. U Ozlju ima puno vikendica, posebice onih koji žive u Zagrebu. U župi sv. Vida dvadeset godina organiziramo zaručnički tečaj. Problem je što nemamo prostora, pa nam škola izlazi ususret i ustupa svoje prostorije. Suradnja je izvrsna. Uz to, već jedanaestu godinu imamo duhovne vježbe za krizmanike. To traje nekoliko dana, ovisno o tome kako program osmisli voditelj duhovnih vježba. Iz iskustva mogu reći da je to jako korisno za krizmanike. Zapravo, važno je da su oni negdje sami na nekoj lokaciji i da su odvojeni od ostalih. To je dobro za djecu jer mnogima to otvori oči. Više to pomogne u vjerskom pomaku i rješavanju njihovih problema nego čitava godina vjeronauka. Tu se kod njih mijenja odnos prema svećeniku, prema Crkvi, prema životu i životnim stavovima općenito. Tako smo dosada bili u Lasinji, zatim u Zagrebu na Šalati, u Krasnu«, kaže župnik Jakovčić.
Križni put na mjestu ubijenoga svećenika
Prema statistici, u Ozlju redovito dolazi na nedjeljnu misu 250 vjernika, što je više od 10 posto. »Zapravo, što se tiče dolazaka u crkvu, to je negdje slično karlovačkom prosjeku. Iako su većina katolici, puno je toga utjecalo na dolazak u crkvu. Svakako da je komunizam ostavio najveći trag. Kad je u pitanju nacionalna svijest, zanimljivo je da Slovenija nema velik utjecaj, ako je pokazatelj jezik. Od onih koji žive uz slovensku granicu nitko ne govori slovenski, za razliku od drugih mjesta. Ne treba zanemariti da dio njih radi u Sloveniji. U župi je skupina vjernika koja se okuplja i čini jezgru župe. Organiziramo tribine i druge različite susrete s temama koje bi mogle zanimati vjernike. Pokušavamo učiniti ono što je prikladno za ovaj kraj i našu župu. U župi su mnogi zainteresirani za hodočašća. Tako smo obišli mnoga mjesta. Tu se mnogi upoznaju, razmijene svoja iskustva. Zapravo, to je jedan suvremeni oblik pastorala«, ističe župnik Jakovčić.
Govoreći o suradnji s mjesnim vlastima, župnik Jakovčić kaže da su nekoć počeli susreti s vjerskim službenicima po svim mjestima, pa je to kasnije prekinuto. »Za razliku od ostalih mjesta, u Ozlju to nikad nije prekinuto«, kaže župnik Jakovčić. »Dakle, postojala je stalno komunikacija između župnika i mjesnih vlasti. Nije tu lako biti svećenik, osobito poslije rata. Svećenik Ivan Strašek, koji je upravljao Ozljem, vraćao se u Svetice i na putu je bio ubijen. Kad je bila pedeseta obljetnica njegove mučeničke smrti, postavio sam križ u šumi pa smo organizirali križni put na to mjesto. I to je sada zaživjelo. Svake godine sve je više i više vjernika koji sudjeluju na tome križnom putu.«
Župa je za izgradnju središnjega trga
Župnik Jakovčić posebno je aktivan na promicanju kulture u Ozlju. Kao predsjednik ogranka Matice hrvatske inicirao je brojne kulturne susrete, obnove i oživljavanje kulturnog blaga. »Mi u župi nemamo puno prostora za organiziranje skupova, a radi se o istim ljudima koji su aktivni u župi i u društvu, bilo na kulturnom, socijalnom ili nekom drugom području. Na početku dolaska hrvatske samostalnosti i slobode organizirali smo puno skupova na području kulture kako bismo uvidjeli odakle početi. Tako je dolazio akademik Stjepan Babić, zatim Stjepko Težak, koji je rodom iz Ozlja. On je potaknuo da se na crkvu postavi spomen-ploča Ivanu Belostencu, a prof. Ivan Golub je inicirao da je postavljena spomen-ploča Jurju Križaniću, koji je bio Hrvat iz Ozlja. Inicirali smo da se posmrtni ostaci Slave Raškaj prebace u Ozalj, jer je bila pokopana u Stenjevcu. Sada radim na tome da se načini normalniji pristup Starom gradu i župnoj crkvi. Jer kad dođu autobusi sa školskom djecom, koji su najčešći posjetitelji Ozlja, nema mjesta za parking. U Ozlju je važno sada napraviti pristup Starom gradu. Tu bi trebalo napraviti trg čak do župnog dvora. Ako bi to grad i država htjeli napraviti, župa je spreman načiniti ustupak kako bi nam sutra svima bilo ljepše i korisnije«, kaže dekan Jakovčić.
Župnik ističe da je poseban problem današnjice što se ljudi premalo druže. »Velika je otuđenost među ljudima i na neki način svatko tjera svoje. Nažalost, najviše se ljudi susreću na sprovodu. Ali i tu nemaju vremena jedan za drugoga. Čini mi se da svi čekaju da što prije završi. Je li to u dubini duše neka žalost ili nešto drugo, teško je reći. Jednostavno, ljudi nisu za duge susrete i žele da sve što prije završi«, zaključuje župnik Jakovčić.
Na području župe nalazi se osnovna škola kojoj je ravnateljica Zdenka Novak. »Imamo u Ozlju jednu školu od prvog do osmog razreda i sedam područnih škola koje imaju učenike od prvog do četvrtog razreda«, kaže ravnateljica Novak. »Ukupno je u cijeloj školi 370 učenika. Nažalost, malo je djece u našem kraju. Ove godine malo je porasla ta brojka pa nas to posebno raduje. Poslije završene osnovne škole u Ozlju većina djece dalje ide u Karlovac. Ohrabrujuće je što se pojedini u posljednje vrijeme vraćaju, ali je problem za one koji završe visoke škole i fakultete. Njima je ovdje teže naći posao. Mi u školi nastojimo zapošljavati kadar iz našeg mjesta, dakle one koji su tu već bili u našoj školi«, kaže ravnateljica OŠ Slave Raškaj iz Ozlja.
Vjeroučiteljica Marica Bunčić radi u tri područne i u matičnoj OŠ Slave Raškaj. »Pohađanje školskog vjeronauka je sto posto, dakle sva djeca idu na vjeronauk«, kaže vjeroučiteljica Bunčić. »Što se tiče dolaska u crkvu, tu je malo lošije stanje. Mlađa dob dolazi u crkvu, ali oni stariji, osobito poslije primanja sakramenta potvrde, rjeđe su u crkvi. Ponekad mi se čini da ono što učimo teško ide u primjenu. To vidim posebno kod pripreme za sakramente. U ovim školama gdje ja radim djeca su otvorena i s njima se može raditi, ali moraju se još više svi iz zajednice uključiti. Što se tiče pošasti poput droge, alkohola, koje prate druga mjesta, u Ozlju je to rijetkost, zapravo toga i nema kod nas. Međusobno se svi poznajemo pa i to pridonosi zaštiti od takvih poroka. Uz mene u školi radi još jedna vjeroučiteljica koja putuje iz Zagreba. U samoj župi župnik vodi katehezu za sakramente«, kaže vjeroučiteljica Bunčić.
Zdravko Ferena živi u Ozlju. »U župi sam aktivan oko uređenja crkve te dragovoljno nastojim pomoći koliko mogu, i to uvijek s radošću. Živim tu u Ozlju i mogu reći da ima tu života. Proputovao sam cijelu Hrvatsku, koja je svojim reljefom prekrasna. Svaki kraj na svoj način, pa tako i Ozalj. Tu je blizina Karlovca, blizu je i Zagreb, a u Ozlju je prekrasno živjeti. Lijepo je što brojne mlade obitelji sve više dolaze u crkvu. Potičemo jedni druge i tako se povezujemo. U župi imamo tribine, od biblijskih pa do raznih kulturnih. Župnik je jako angažiran u organizaciji vjerskog i kulturnog života u našem mjestu. Prednost je i ta što smo većina katolici pa je puno lakše raditi«, kaže Ferana.
Boj stanovnika smanjio se na pola
U župi je aktivan Anđelko Badurina koji je član župnoga pastoralnog vijeća. Otac mu je doselio iz Luna na Pagu, a Anđelko je rođen u Ozlju. »Sin je u Zadru, a kći je u Karlovcu, dok smo supruga i ja tu u Ozlju«, kaže Badurina. »Član sam župnoga pastoralnog vijeća koje se sastaje po potrebi. Sa župnikom Jakovčićem, koji je jako otvoren, sudjelujemo u brojnim aktivnostima, a posebno bih istaknuo hodočašća i izlete. Župnik je vrlo organiziran i drži do suvremenih trendova u Crkvi. Zanima ga sve od teologije, ekologije, vjere, kulture.«
U pjevačkom zboru aktivna je Sofija Badurina koja radi pri domu zdravlja kao patronažna sestra. »U župnom pjevačkom zboru uključena sam od malih nogu. Kad su važniji nastupi, okupi nas se veći broj«, kaže članica zbora Badurina. »Uz to aktivna sam u Caritasu, jer kao patronažna medicinska sestra dobro poznajem teren i socijalne probleme. Ključni je problem što nema stanovništva. Kad sam počela raditi na području Ozlja, prije dvadesetak i nešto više godina, ono što pokriva dom zdravlja bilo je dvadeset tisuća stanovnika, a sada se ta brojka prepolovila. Nekoć je bilo oko 200 poroda na području Ozlja, a sada je toga puno manje. U posljednje vrijeme zamjećuje se lagani rast, jer je i gospodarstvo u rastu. Otvaraju se male tvrtke i obrti. Problem je što ima puno samačkih domaćinstava. Kad naiđem na one koji nemaju i potrebni su pomoći, to evidentiram pa prenesem župniku koji je velikodušan.«
Teškoće crkvenih glazbenika
Milica Rade živi 57 godina u Ozlju, a 60 godina pjeva u župnom pjevačkom zboru. »Brat je svirao orgulje pa sam pjevala uza nj i tako sam počela kao djevojka prije 60 godina«, kaže članica zbora Rade. »Sada imam 76 godina i nikad nisam izostala s mise, ako me nije bolest spriječila. Imam četvero djece, osmero unučadi i petero praunučadi. U kršćanskom duhu sve sam nastojala odgajati. Danas se mladi teško uključuju u crkvene zborove. To sve ovisi o odgoju u obitelji. Ako roditelj pokaže svojim primjerom, onda je logično da će se i mladi uključiti.«
Melita Mataković-Rožić vodi župni mješoviti zbor u Ozlju. Orgulja na misama u župi te radi u školi u Josipdolu i Plaškom. »Završila sam crkvenu glazbu na Institutu 'Albe Vidaković'«, kaže orguljašica Maraković-Rožić. »Župnik je prepoznao vrijednost glazbe i vrijednost ozaljskih i trških orgulja koje je dao obnoviti. Lakše je pjevati uz orgulje nego uz sintesajzer. Uz orgulje liturgija je puno bogatija. Meni je problem putovanja, jer radim u školi i putujem sto kilometara na dan da bih došla na posao. Možda će jednog dana i u nama koji smo završili crkvenu glazbu Crkva prepoznati ono za što smo školovani. Nažalost, često smo prisiljeni baviti se drugim stvarima kako bismo osigurali egzistenciju. Nismo mi za školu, jer se onda ne možemo potpuno posvetiti svom pozivu. Primjerice, ja bih se rado posvetila mladima da imam više vremena, a ovako su uključeni u župni zbor. Kad spojimo trški s desetak i ovaj ozaljski s dvadesetak članova, onda je to solidan zbor s tridesetak članova koje nastojimo što bolje uvježbati. Mnogi vole pučko pjevanje, a zbor više preuzima i animira pjevanje. Bilo bi bolje kad bi se mladi malo više okupljali oko crkve. Dolaze mladi na zbor, ali njima je teško osobito onima koje idu u školu u Karlovac. U Karlovcu je i najbliža glazbena škola. Tu je nekad bio tečaj glazbe. U Trgu imamo KUD i tamo je organiziran tečaj tamburice.«
Zajednička briga za kulturno blago
Zdenka Stupić radi u pučkom učilištu već 32 godine. U župi sv. Vida uključena je u brojne aktivnosti, posebno u zaštitu kulturnih dobara. »Sa svojim pokojnim ocem išla sam redovito u crkvu još kao dijete i roditelji su mi usadili prve kršćanske korijene«, ističe Stupić. »To nastojim prenijeti na svoju djecu i unuke. Radim u pučkom učilištu, ustanovi koja se bavi kulturnom djelatnošću. Već niz godina surađujemo sa župom i župnikom Jakovčićem koji je predsjednik ogranka Matice hrvatske. Organiziramo koncerte i druge kulturne priredbe te različita predavanja. U Ozlju je bogato kulturno blago, počevši od crkve Svih svetih u Trgu u kojoj se čuva freska i graditeljska baština iz gotike, zatim baroka do župne crkve sv. Vida i ostalih vrijednih spomenika kulture. Nastojim oživjeti i uspomene na poznate osobe iz našega kraja. Tako su zaslugom župnika preneseni zemni ostaci Slave Raškaj iz Stenjevca, postavljana ploča Belostencu i Križaniću.«
Župni Caritas vodi Barica Hrasov koja je radila u Njemačkoj 31 godinu. Ističe da su u Caritasu tri stalne osobe, a po potrebi se uključe svi aktivniji članovi. »U našoj župi je solidarnost jako razvijena i mnogi hoće pomoći, ali treba ih na to potaknuti. Organiziramo veće akcije za Božić ili kad je netko u potrebi i odaziv bude jako dobar. Tu je i župnik Jakovčić koji je jako velikodušan i u svojim mogućnostima želi pomoći svima koji su u potrebi«, kaže voditeljica Caritasa Hrasov.
U jezgru župne zajednice ubraja se i Josip Burja iz Krašića, iz mjesta kardinala Stepinca. »Bl. Alojzije Stepinac je pravi brat moje bake«, ističe Burja. »On nam je uzor, ne samo meni nego cijelom našem kraju i Crkvi u Hrvata. Radim u Krašiću gdje imam svoju radnju, a živim u Ozlju. Redovito smo supruga i ja svake nedjelje na misi, a što god treba pomoći župniku, može na nas računati. Ovdje je, ali i u cijeloj Hrvatskoj, zavladalo neko beznađe i mnogi ne vide blistavu budućnost. Moramo se moliti i živjeti u nadi. Kad čovjek živi u vjeri i s Bogom, onda nema beznađa«, kaže Burja.
Najstarija crkva u Karlovačkoj županiji Franjo Štakorec živi u filijali u Trgu. »Samo mjesto Trg imalo je nekoć više od 600 osoba«, kaže Štakorec. »S obzirom na migraciju i emigraciju, to se prepolovilo. Sada ima oko 300 stanovnika. Najviše ih je odselilo u Njemačku, Kanadu, Švedsku, Francusku, Novi Zeland. To malo što je ostalo pretežno je starije stanovništvo. Ovdje se živi od poljoprivrede. Nekoć je selo imalo 137 kuća. Sada ima u mjestu škola u kojoj u sva četiri razreda ima 9 učenika. Kad sam ja pedesetih godina išao u školu, bile su dvije učionice i tu su išla u školu i djeca iz susjednih sela. Nastava se odvijala prije i poslije podne. Bile su obje učionice pune. U Karlovačkoj županiji najstarija je crkva Svih svetih u Trgu. Crkva je uz Kupu i blizu je otok Svih svetih. Po stilovima gradnje vidljivo je da su svi stilovi zastupljeni. Ima u njoj elemenata romanike, zatim gotike, baroka. Pretpostavlja se da je iz 14. stoljeća. Zadnja preinaka bila je 1526. Zahvaljujući zauzetosti župnika, obnovljene su orgulje koje služe svrsi. Tako imamo i zbor koji ima desetak članova i redovito animira pjevanje svake nedjelje. Ovdje dolazi većina mještana u crkvu, zapravo svi koji mogu i koji su pokretni«, kaže Štakorec. |
