- Što je tata, zar je Hrvatska opet u nečem popustila svojim »partnerima«? - blago ga »draška« njegova jedina kćerkica, a moja jedina ženica Jelica. - Opet su nešto ti političari potpisali a da tebe nisu pitali? Jesmo li možda postali članovi NATO-a ili SAD-a dok si ti drijemao?

- Ne, ne, nego su opet dali reklame usred filma! I to »blok« reklama, trajat će pol' ure! - ljut je stari Jure.

- Pa deda, to je baš super! - javlja se srednjoškolka Dora trčeći u kuhinju. - Tak' imam vremena napraviti si sendvič, a i ti stigneš na..., hm... »pi-pi«! Ionako ideš svaki čas!

- Je, lijepo je to za vas mlade! A ja, dok te reklame završe, više se ne sjećam o čemu se u filmu radi! Ma što..., više ne znam ni to da je neki film uopće počeo! - grinta moj punac. - Pun mi je nos tih reklama! Prije dnevnika, usred kviza, za vrijeme dok na utakmicama sviraju himne, sad pak i usred filma! Dobro da nisu počeli puštati reklame i u prijenosu misa! Jer, što nam ne bi dali neki videospot za čistač sanitarija dok zbor pjeva neku pjesmu ili dok traje pričest? Još malo i to će se dogoditi!

- Ne bi bilo čudno! - javi se i moj šuro, »sin Oluje«. - Jer, nedavno su europski ministri kulturnjaci donijeli direktivu koja je televizijama omogućila da povećaju broj sati emitiranja reklamnih poruka na 4,8 sati dnevno! Od ukupno 24 sata to je...

- To je da onda nema više ni jednog pristojnog crtića na TV! - dreknu i Jelica. - A sjećate se prije, koliko je bilo Zekoslava, Pink Pantera, Štrumpfova... A samo jedna La Linea ili Gustaf vrijedili su više nego cijeli današnji »kulturno-umjetnički« program! Ali, sada u »pauzama«, samo »njeno veličanstvo« reklama! I to takvi spotovi da često moram Juri »čepiti« uši i oči!

- Ali to još nije sve, mnogo važnija stvar sad u priči je toj... - zapjeva šuro - da europski tajkuni i bogatuni sad potiho traže i to da se legalizira prikriveno oglašivanje!

- Što ti je sad to? - zbuni se otac-punac.

- To je ono kad u nekoj seriji ili filmu svi junaci, kao slučajno, grickaju isti čips kojem se jasno vidi ambalaža ili piju pivicu tako da nam na nos nabiju njenu etiketicu. Kad u pozadini, onako »usput«, stoje proizvodi poslagani kao u marketu - tumači mu Jelica. - Ili kad na utakmici više prikazuju reklame uz rub igrališta nego igru!

- Upravo tako, zasad tu legalizaciju »prikrivene reklamizacije« i traže samo za filmove i športske prijenose - informirano okonča »šuro«. - No iza »malih« koraka uvijek slijede oni veći!

Sve sam to prikriveno odslušao i odšutio sjedeći u kutu, nikome na putu... A sada, dragi moji čitatelji, ako ste došli sve do ovoga retka, ohrabren svime što sam slušajući upio, »europski« ću vam uputiti jednu sasvim »prikrivenu« reklamu: Ako ne želite reklamom isprani mozak, čitajte Glas Koncila i Mali koncil - Mak!