Duboka težnja velike većine hrvatskih građana da Hrvatska krene naprijed, punim plućima kako u demokratskoj preobrazbi tako i na gospodarskom i svakom drugom području, svih ovih godina nakon formalnoga pada komunizma uvijek iznova nailazi na veliki najčešće prešutni otpor onih snaga koje ne dopuštaju istini da prožme i oslobodi hrvatsko društvo. Proslava Stepinčeva, kako za posljednjih godina komunizma tako i u samostalnoj Hrvatskoj - kako za vrijeme kardinala Kuharića tako i za vrijeme kardinala Bozanića - eminentno je u službi demokratizacije i oslobađanja istine u hrvatskom društvu.

Kardinal Bozanić ove je godine progovorio o pravosuđu i medijima te je podsjećajući na funkcioniranje pravosuđa i medija u doba progona kardinala Stepinca, upozorio i na posljedice takvoga postupanja u ovo naše doba. »Oni koji su u slučaju kardinala Stepinca trebali jamčiti ne samo pravorijek unutar jednoga sramotnog procesa nego pravorijek o svjetioniku hrvatske i europske povijesti, oni su, u sprezi s ideologiziranim medijima, dopustili da osuda bude donesena i prije njihove presude i pristali da se odigra predstava koja je postala temeljem novih progonstava i širenja mržnje protiv kršćanstva, drugih religija i njihovih vjernika. Stvarana je 'nova' povijest, opravdavajući komunističke zločine koji do danas nisu nazvani pravim imenom niti izliječeni istinom u tkivu hrvatskoga društva.« Nije riječ samo o pogrešci ili zloći u onome poratnom vremenu, već je riječ o ponašanju u današnjici u kojoj još uvijek nema mjesta za punu istinu o zločinima komunističkog režima i u kojoj mentalitet iz komunističkoga doba uvelike utječe i na suvremeno pravosuđe i suvremene medije u Hrvatskoj. Kardinal je otvoreno upozorio: »Kao što je pravosuđe moguće iščitati u svjetlu čudne selektivnosti, tako je i u medijima - tragom ideoloških modela - lako vidjeti iskrivljavanje istine radi ciljanih interesa gospodarâ medijskih prostora koji se lukavo skrivaju.« Selektivnost pravosuđa u Hrvatskoj na poseban je način opipljivo prisutna u upornom osporavanju načela: zločin je zločin - ma tko god ga počinio. A mediji često u Hrvatskoj izigravaju ulogu najžešćeg tužitelja i osuditelja, često i bez ikakva pravnog postupka ili dokaza, a da istodobno ne žele vidjeti te prešućuju otkrivene masovne grobnice i nevine žrtve komunizma koje su lišene života bez ikakva suđenja i često bez ikakve krivnje.

U takvim okolnostima hrvatskoga društva dobro je došao glas Komisije HBK »Iustitia et pax« s prošlotjedne sjednice koji kaže: »Tragični događaji masovnih pokolja zbili su se u prvom redu na području Republike Slovenije, na kojem su prošlih godina, a osobito 2007. godine, pronađena mnoga grobišta. Dosada je pronađeno više od petsto grobišta u kojima su partizanske postrojbe pogubile više desetaka tisuća zarobljenika te civila, od kojih su u najvećem broju upravo Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okolnosti tih pogubljenja pokazuju da se nedvosmisleno radi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Začuđuje međutim posvemašnja institucionalna šutnja, posebice pasivnost pravosudnih tijela koja nisu ništa učinila s obzirom na istragu i progon počinitelja tih zločina.«

Događanje na Kazališnom trgu vrlo je rječito pokazalo kako se u Hrvatskoj uvjerenja ili vrijednosti manjine nameću većini, bez obzira na povijesnu istinu, i kako manjina ne dopušta istini da dođe do riječi.

Istodobno s tim nedvosmislenim glasovima iz Katoličke Crkve u pojedinim medijima u subotu 9. veljače objavljeno je da je ipak počela istraga nekih partizanskih i komunističkih zločina kao i burna reakcija Saveza antifašističkih boraca koji su odmah potražili zaštitu Predsjednika države. Partizanske borce pogodila je i sama najava građanske inicijative »Krug za trg« koja je mirnim okupljanjem i simboličkim gestama u subotu 9. veljače u Zagrebu zatražila provedbu već donesene odluke o povratku izvornoga imena Kazališnom trgu. Nije izostalo ni organiziranje skupine od dvjestotinjak njihovih istomišljenika koji su također došli na taj trg, ali braniti Tita. Događanje na Kazališnom trgu vrlo je rječito pokazalo kako se u Hrvatskoj uvjerenja ili vrijednosti manjine nameću većini, bez obzira na povijesnu istinu, i kako manjina ne dopušta istini da dođe do riječi. Vrlo su rječita i oba zagrebačka dnevna lista kad u svojim izvješćima s toga zagrebačkog trga insistiraju na sukobu, na incidentnosti, a gotovo prešućuju bitnu poruku inicijative »Krug za trg«, koja se legitimno zauzima za ostvarivanje u hrvatskom društvu Rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima kao i odgovarajuće deklaracije Hrvatskoga sabora.

Veoma je zabrinjavajuće kakvom retorikom i kakvim stavovima borci, a otvoreno im se priklonio i Predsjednik države, žele onemogućiti ikakvu pravu istinu. Legitimno policijsko ispitivanje odmah je okarakterizirano kao »ustaško«, što može značiti samo jedno da je za predsjednicu SAB-a Republika Hrvatska - ustaška država!? Još je više zabrinjavajuće - ako su mediji točno prenijeli - da je Predsjednik »napao informativne razgovore« (Jutarnji list), a to znači da se on otvoreno protivi postojećem važećem zakonu odnosno funkcioniranju pravne države. Pokušaji sprečavanja istrage partizanskih i komunističkih zločina obrazlažu se tvrdnjom »da nije bilo antifašističke borbe, da ne bi bilo ni Hrvatske«, a oni koji to govore istodobno bez ikakvih dvojbi progone osumnjičene za zločine među braniteljima u Domovinskom ratu iako je bez sumnje istinita tvrdnja: da nije bilo obrane Hrvatske za velikosrpske agresije, ne bi bilo ni Hrvatske. Nisu li na djelu neprincipijelni, neodrživi i krajnje pristrani kriteriji? Može li Hrvatska naprijed, dok u njoj važe takvi neprincipijelni kriteriji?