Nedavno je u poznatom tjedniku »Newsweek« objavljen prilog o problemu globalne kontaminacije kemikalijama. Prilog pod naslovom »Kemikalije u nama« (»The Chemicals Within«) opisuje tri opsežna ispitivanja koja su provedena s namjerom da se sistematski izmjeri opterećenje stanovništva toksičnim kemikalijama. Smatra se da je, pored globalnog klimatskog poremećaja, nasilna impregnacija okoliša industrijskim kemikalijama postala jedan od najvažnijih ekoloških problema u 21. stoljeću.

Dva izvještaja objavili su 2005. godine američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i Radna grupa za okoliš (EWG). U tim službenim dokumentima prikazani su rezultati pretraga krvi i urina kod nekoliko tisuća ispitanika i dokazana je prisutnost stotine kemikalija za koje se sumnja da mogu biti vrlo štetne, koje izazivaju metaboličke i neurološke poremećaje ili se smatra da su kancerogene. Treći izvještaj pod nazivom »Nalazi li se u nama?« (»Is It in Us?«) objavljen je krajem prošle godine i upozorava na prisutnost važnih industrijskih kemikalija u tijelima svih ispitanika. Radi se, konkretno, o tri sintetska spoja koji se masovno koriste kao aditivi za proizvodnju plastike: bisfenol A u polikarbonatnoj (PC) plastici, ftalati u PVC-materijalima i polibromirani difenil-eteri (PBDE) u svim ostalim vrstama plastike. U okviru ove rubrike u nekoliko su navrata predstavljene znanstvene studije koje jasno upozoravaju na toksičnost tih spojeva (npr. GK 30/2004; GK 14/2007; GK 7/2008).

Kemijski »susret« s navedenim spojevima je svakodnevni događaj za ljude: bisfenol A, ftalati i PBDE-aditivi nalaze se u dječjim bočicama, aluminijskim limenkama, kozmetici, igračkama, plastičnom namještaju ili kompjutorima. Spektar zdravstvenih posljedica koje mogu izazvati ti spojevi također je vrlo širok: neurološki i genitalni poremećaji, alergije, oštećenje imunitetnog sustava, neplodnost, rak dojke... Zajednička karakteristika triju spojeva jest vrlo širok raspon koncentracija njihova toksikološkog djelovanja. Posebno su važni oni štetni učinci do kojih može doći pri vrlo niskim dozama. To su doze koje su različitim pravilnicima i zakonima mjerodavnih institucija proglašene sigurnima. »Službena« toksikologija, stoga, ne smatra potrebnim raspravljati o rizicima koje mogu predstavljati niske doze. Rizik niskih doza ne postoji! Međutim, upravo suprotno tvrde mnogi znanstvenici, ali i ugledne znanstvene institucije: niske koncentracije bisfenola A ili ftalata izazivaju neželjene biološke učinke koji nisu niti vidljivi niti mjerljivi pri visokim dozama. Takvi paradoksalni, nelinearni odnosi doze i biološkog učinka, česta su pojava kod kemikalija koje djeluju kao hormonski otrovi, odnosno koje narušavaju hormonsku ravnotežu organizma. Za njih ne vrijedi tradicionalna toksikologija s poznatom frazom »doza čini otrov«. Stoga za bisfenol A, ftalate ili PBDE-aditive ne vrijede zakoni ili pravilnici na koje se pozivaju mjerodavne institucije koje umiruju javnost (pogrešnim) tvrdnjama o nepostojećim rizicima niskih doza.

Sukladno rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja, potrebno je mijenjati postojeće zakone jer oni su prestali biti garancija za ljudsko zdravlje. Međutim, otpor prema takvim promjenama, osim industrijskog lobija, pružaju i predstavnici mjerodavnih institucija svojom birokratskom inercijom, sukobom interesa ili pseudoznanstvenim argumentima. Tako, naprimjer, poznati toksikolozi u Hrvatskoj redovito umanjuju opasnosti od bisfenola ili ftalata, dok istodobno naglašavaju rizik zbog nepravilne potrošnje kuhinjske soli ili pitke vode! Takvo uporno upozoravanje javnosti na potencijalnu štetnost kuhinjske soli i pitke vode zapravo je indikator izgubljenog dodira sa stvarnošću. U takvu će »službenu« toksikologiju, i zakone koje ona brani, javnost lako i sigurno izgubiti povjerenje.

Iako su nabrojane kemikalije, koje su uzbunile i uredništvo »Newsweeka«, sveprisutne u svakodnevnom ljudskom okolišu, posljedice njihova toksičnog djelovanja nisu lako mjerljive. To je stoga što u niskim koncentracijama one djeluju kao »spori« otrovi, kumulativno i »kronično«, a ne »akutno«. Štetni efekti nisu uočljivi »već sutra«. Bisfenol A, ftalati i PBDE-aditivi izazivaju dugoročne posljedice. Naknadnim epidemiološkim studijama (kada je za mnoge, nažalost, prekasno) otkriva se čitav spektar poremećaja povezanih s djelovanjem aditiva iz plastike. Tako je otkriveno da su ftalati povezani s 100%-tnim porastom (u proteklih 30-ak godina) nekih genitalnih poremećaja (hipospadija) kod muške djece. Također je dokazano da je u posljednjih 30 godina prosječna koncentracija PBDE-aditiva u ljudskom mlijeku porasla više od 50 puta, što se dovodi u vezu s povećanim brojem neuroloških poremećaja kod male djece. Među djecom je zabilježen i 30%-tni porast malignih oboljenja (u proteklih 40 godina), učestalost astme porasla je u nekim zemljama i do 300%, a u isto vrijeme pojava šećerne bolesti se učetverostručila... Nije poznato koliki udio u opaženim trendovima narušenog zdravlja djece sudjeluju bisfenol A, ftalati i polibromirani difenil-eteri.