U zapadnoj civilizaciji mnogi mladi se pitaju kako savršeno izgledati i pritom podrazumijevaju vitak izgled. I ne pomišljaju na činjenicu da u svijetu gladuje 850 milijuna ljudi. Malo ljudi je svjesno da je u 21. stoljeću trećina svijeta uhranjena, dok je druga trećina pothranjena, a čak 15 milijuna djece godišnje umire od gladi. Dok se Zapadnjaci pitaju kako provoditi svoje vrijeme u raznim »fitness«-centrima i »wellness«-centrima, u Južnoj Americi, Africi i Aziji ljudi umiru od gladi na ulicama. Osigurati hranu onima koji gladuju trenutno izgleda poput nemoguće misije, jer to predstavlja golem tehnološki, ekonomski i politički izazov za cijeli svijet. Ipak, mnoge se organizacije bore da se problem gladi u svijetu počne rješavati. Jer svatko ima pravo na život, za koji se katolici osobito trebaju boriti.

Nejednaka proizvodnja hrane u svijetu dovela je do paradoksa: tri četvrtine ukupnoga gladnog stanovništva živi upravo na područjima gdje se hrana uzgaja. Neobično je i totalno besmisleno da stanovništvo plodnih ali nerazvijenih područja gleda praznih ruku i gladnih trbuha kako im pred očima pobiru plodove i obilan urod za izvoz, što samo nekima donosi zaradu, dok s druge strane za mnoge to znači dugoročan gubitak i konstantnu glad. Glad je prije svega pitanje nepravedne raspodjele i nejednakosti, a ne pitanje nedostatka hrane u svijetu. Upravo zbog toga glad ne zamjenjuje obilje, a usprkos globalnom napretku, siromaštvo i dalje predstavlja problem. I dok se južna Zemljina polutka bori s glađu, stanovnici sjeverne Zemljine polutke boluju od pretilosti. Profesor Barry Popkin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini upozorio je da je ukupan broj pretilih osoba nadmašio broj ljudi koji gladuju. Podaci pokazuju globalnu nepravdu i neravnomjernu raspodjelu hrane, ali i upućuju na direktnu međuovisnost pretilosti i gladi. Budući da je danas količina hrane koja se proizvodi veća nego ikada u ljudskoj povijesti i budući da je cijena te hrane u prosjeku znatno niža nego u prošlim vremenima, očigledno je da viškovi hrane uglavnom završavaju u »probavnom sustavu« onih društva koja ionako previše imaju.

Osigurati hranu za sve predstavlja ogroman tehnološki, ekonomski i politički izazov za cijeli svijet. Ipak, smanjenje problema gladi ovisi o istinskoj političkoj volji za uključenjem u reforme i ulaganja tamo gdje će one imati najdalekosežniji i najpotpuniji učinak u eliminaciji broja gladnog i siromašnog stanovništva. Samo takav pristup omogućit će ljudima da zauzmu pozicije prema osiguranju osnovnog prava svakog od nas: prava na hranu potrebnu za život.