Vodimo li s djetetom monolog ili dijalog? Govorimo li mimo djeteta, pokraj njega ili s njim? Jesmo li u stanju prihvatiti dijete kao ravnopravnog sugovornika u dijalogu?
Dopuštamo li djetetu da nam se suprotstavlja u mišljenju? Imamo li strpljenja saslušati i njegova objašnjenja i argumente?
Ne prekidajte dijete kada govori! Pozorno ga slušajte! Dopustite mu da ima i svoje mišljenje! Ne smatrajte sebe pametnijim od njega samo zbog toga jer ste mu roditelji! Ne ponavljajte samo svoje nego odgovarajte i na njegovo!
Dijete želi razgovarati, a ne biti ironizirano, optuživano, zastrašivano, ponižavano i ignorirano!
Dijete u razgovoru ne smijemo nepošteno ugrožavati, nego pošteno uvažavati.
Jesmo li u stanju prepoznati kada duhovitost zamjenjujemo ironijom djeteta? Optužujemo li rado dijete i bez sigurnih dokaza? Koristimo li prijetnje u razgovoru s djetetom?
Jesmo li svjesni kako nam se osjeća dijete kada ga javno ponizimo? Uvažavamo li dovoljno vlastito dijete?
Ako želimo da nas dijete poštuje, poštujmo i mi njega! Pošteni prema djetetu možemo očekivati i njegovo poštenje prema nama! Ne optužujmo ako samo sumnjamo da je krivo!
Prijetnja na rješava probleme s djetetom! Budimo duhoviti s djetetom, ali ne i ironični!
Dijete želi jasan, ravnopravan i transparentan razgovor!
Izluđujemo li djecu ili stvarno razgovaramo s djecom? Kako se osjećaju nakon razgovora naša djeca: izluđeno ili opušteno? Kako smo često u našim razgovorima s djecom njihovi izluđivači a ne sugovornici? Zar se smijemo čuditi da djeca ne žele s nama razgovarati? Zašto se bojimo direktnog i jasnog razgovora s djetetom?
Ne obećavajte djetetu ono što ne možete ili nećete ispuniti! Ne negirajte svoje stvarne osjećaje prema djetetu! Ne prebacujte na dijete krivnju za svoje neuspjehe! Držite se dogovorenoga! Priznajte djetetu njegove zasluge!
Dijete želi roditelja kao sugovornika a ne istražitelja!
Jesmo li velikodušni i dobronamjerni prema djetetu? Vjerujemo li mu ili smo nepovjerljivi? Priznajemo li mu dobru namjeru makar su posljedice loše? Znamo li prijeći preko sitnica? Da li u razgovoru s djecom napadamo, branimo se ili stvarno razgovaramo?
Pogledajte djetetu koji put i kroz prste! Ne tražite kod djeteta dlaku u jajetu! Vodite računa i o željama djeteta! Ne igrajte se psihijatra i ne dijelite dijagnoze djetetu! Zavolite dijete i s njegovim pogreškama!
