Obnova krsnih obećanja nije samo spomen na krštenje, ono je posvješćivanje i potvrđivanje saveza s Bogom a posljedica toga treba biti zauzeto življenje vjere kao sastavnog djela javnog života. Ta zauzetost postiže se po sudjelovanju u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj vlasti.

Istina je, obredi vazmenoga bdjenja u noći Velike subote traju dugo. U nekim župama traju i cijelu noć, a neki će otvoreno reći da su im i - dosadni. Mnogi misle da je te noći zanimljivo jedino onima koji »rade« na obredima: svećenicima, đakonima, ministrantima, čitačima, pjevačima... To bi značilo da su u toj noći jedni »izvođači« a drugi »gledatelji«. Takva podjela uloga, međutim, u obredima vazmenoga bdjenja, kao i u svim liturgijskim činovima, ipak ne postoji. Temeljno oruđe za borbu protiv svake »dosade« je - sudjelovanje. Svi vjernici, valja ponoviti: svi vjernici sudjeluju u obredima vazmenoga bdjenja. Svaki fizički napor te noći obilato nadoknađuje sudjelovanje u najdubljoj simbolici koja u bdjenju priziva veličanstvenost Kristova uskrsnuća. Vjernici u noći sa subote na nedjelju doživljavaju boje, mirise, okuse, dodire, zvukove koje Crkva predstavlja u simbolima ognja, plamena, svijeće, tamjana, mraka, svjetla, pjesme, zdenca, vode, ulja... No najdivnije je od svega što svaki od tih simbola ima konkretno značenje u osobnom životu vjernika i u životu zajednice.

Vazmeno bdjenje ima vrlo dramatičan tijek. Započinje službom svjetla (paljenje svijeće na ognju, osvjetljavanje Crkve, pohvala svijeći), nastavlja se službom riječi, te dalje raste prema trećem dijelu: krsnoj službi. Posljednji dio bdjenja je slavlje euharistije - spomena Kristova uskrsnuća. U trećem dijelu bdjenja tijekom krsne službe vjernici odričući se sotone, a vjerujući u trojedinog Boga obnavljaju krsna obećanja. Ona su osobito važna jer kroz njih kršćani ne samo da se najizravnije prisjećaju svojega krštenja - već ga itekako aktualiziraju u sadašnjem vremenu.

Dok je bio na službi župnoga vikara u župi sv. Petra u Zaprešiću, te ranije na đakonskom praktikumu u Karlovcu u župi Presvetoga Srca Isusova, mladi svećenik Zagrebačke nadbiskupije vicerektor Nadbiskupskoga bogoslovskog sjemeništa Damir Ocvirk taj je čin duboko proživljavao sa svojom zajednicom. Stoga nam je, na temelju proživljenih iskustava bio sugovornik upravo kod promišljanja o obnovi krsnih obećanja.

Čitava je korizma bila je uvertira u obnovu krsnih obećanja u vazmenoj noći. Za taj su se čin vjernici pripremali četrdeset dana, a na ruku su im išli evanđeoski tekstovi i čitanja korizmenih nedjelja koji su bili usmjereni prema sakramentu krštenja. Uglavnom je riječ o izvještajima u kojima Isus kroz susrete i čudesna djela iz temelja mijenja ljudski život. »Kroz te susrete ljudi, osobe iz evanđelja, doživjele su čudesno izlječenje. To se događa i danas kod krštenja - što je posebno vidljivo kod krštenja odraslih. Za krštenje je, naime, potrebna priprava. Cilj je doživjeti susret s Kristom koji oduševljava i mijenja, kako bi nas sakramentom krštenja preporodio na novi život i ozdravio od grijeha. Vrhunac te priprave upravo je u vazmenoj noći u kojoj pripravnici primaju krštenje, a cijela zajednica zajedno s njima, ili ako nema pripravnika tada sama, ispovijeda svoju vjeru i odriče se zla, tj. obnavlja savez s Bogom. Time se želi prisjetiti svoga krštenja i što krštenje znači za svakoga pojedinca u zajednici Crkve« - rekao je vicerektor Ocvirk.

Tijekom vazmenoga bdjenja splet različitih, pomno odabranih biblijskih čitanja Staroga zavjeta, govore o čudesnim zahvatima Božje ljubavi u povijesti spasenja. Za obnovu krsnih obećanja posebno je važan izvještaj prijelaza izraelskog naroda kroz otvoreno Crveno more. »To čitanje označava prijelaz Božjega naroda iz smrti u život - iz starog načina života u život spašenika. Upravo taj ključ čitanja biblijskih tekstova uvodi nas u treći dio bdjenja, a to je krsna služba.«

Što za konkretnu zajednicu i svakoga osobno znači obnoviti spomen na krštenje? Vicerektor Ocvirk rekao je da obnoviti spomen na krštenje najprije znači obnoviti svijest pripadnosti Bogu i velikoj obitelji braće i sestara u vjeri koju nazivamo - Crkva. »Pripadati nekome, ponajprije Bogu, znači neizbrisivo biti upisan u Božji dlan, pripadati njegovoj ljubavi koja nesebično ljubi i onda kada sami ne odgovaramo na zahtjeve ili poticaje božanske ljubavi. A pripadati Crkvi, znači pripadati zajednici spašenih i otkupljenih Kristovom smrću i uskrsnućem. Temelj tog zajedništva je dostojanstvo i jednakost Božje djece, što proizlazi iz sakramenta krštenja. Dostojanstvo ponajprije označuje i našu sličnost Bogu i Isusu Kristu, jer krštenjem postajemo suobličeni Kristu te smo i urešeni Kristovim imenom - kršćani« - rekao je vicerektor Ocvirk.

Čini se da nije bilo razdoblja u povijesti čovječanstva u kojem se toliko govorilo o potrebi čuvanja čovjekova dostojanstva kao danas. Tome svjedoče različiti dokumenti koje su donijele lokalne i globalne institucije, od Ujedinjenih naroda do multinacionalnih tvrtka. No mimo tih deklaracija koje stoje na papiru, obnova krsnih obećanja u noći Velike subote u najizvornijem smislu posvješćuje vjernicima da nose dostojanstvo djece Božje. To nije mala stvar. Stoga u času obnove krsnih obećanja Crkva posvješćuje potrebu čuvanja vlastita dostojanstva, kako u obitelji, tako i u društvu. U skladu s Isusovom zapovijedi ljubavi, ne samo da je važno štititi vlastito dostojanstvo već i dostojanstvo drugih osoba. Zato kada poslodavci vjernici obnavljaju krsna obećanja preuzimaju odgovornost čuvanja dostojanstva svojih radnika, liječnici vjernici svojih pacijenata, političari vjernici svojih građana... i obratno.

Obnova krsnih obećanja, stoga, nije samo spomen na krštenje, ono je posvješćivanje i potvrđivanje saveza s Bogom a posljedica toga treba biti zauzeto življenje vjere kao sastavnog dijela javnog života. Ta zauzetost, rekao je vicerektor Ocvirk, postiže se po sudjelovanju u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj vlasti. »Novi narod, rođen iz vode i Duha Svetoga - kršćani - jest svećenički, proročki i kraljevski narod. Kršćani kao proroci Isusa Krista svjedoci su i navjestitelji njegove otkupiteljske ljubavi. Kršćani svojim životom svjedoče o Kristovoj nazočnosti i djelovanju u svijetu. Stoga obnoviti svoj krsni savez s Bogom znači posvijestiti svoj poziv na zauzeto naviještanje Isusa Krista u svim životnim situacijama, kako kao pojedinci, tako i kao zajednica. Širenjem Božjega kraljevstva i njegovim uprisutnjenjem na ovome svijetu, kršćani ostvaruju sudjelovanje u Kristovoj proročkoj službi.«

»Obnova krsnih obećanja obvezuje vjernike na izgradnju svijeta na temeljima istine, mira i pravde - zalažući se svim mogućim znanjem i tehnologijom, poštujući Božji plan s čovjekom i u svjetlu njegove riječi na korist svakog čovjeka. Za sva ta nastojanja kršćani crpu svoju snagu u euharistiji - prinoseći sebe zajedno s Kristom na oltar za otkupljenje svijeta i čovjeka. Time kršćani sudjeluju u Kristovoj svećeničkoj službi prinoseći Bogu duhovne žrtve, molitve, kreposna djela i kršćansko odricanje. Snaga sakramenta krsta želi poručiti kako kršćani imaju što ponuditi današnjem svijetu i čovjeku, kako zbog tame ipak postoji nada, kako se isplati činiti dobro, živjeti u skladu s Božjim zahtjevima - jer nas oni čine slobodnima i sposobnima ljubiti u svakom pogledu« - zaključio je vicerektor Ocvirk.

Čin obnove krsnih obećanja sastoji se od dva dijela: obnove svijesti o »slobodi od« i o »slobodi za«. Prvi dio sadrži odreknuće od zloga i njegove zavodljivosti, a drugi dio je potvrda vjere. Vicerektor Ocvirk protumačio je da »odreknuće od zloga i njegove zavodljivosti označava čovjekovu borbu protiv zla i grijeha, što vjernici iskazuju javno, pred Bogom i crkvenom zajednicom. To je osobito važno danas kada je čovjeku sve dostupno i nije se lako oduprijeti zlim utjecajima. Mediji, tiskani ili elektronički, društvo i pojedinci trude se zlo i grijeh prikazati kao nešto normalno, pa čak i korisno i dobro. A one koji se bore protiv zla i grijeha u društvu često nazivaju nazadnima i znanstveno neutemeljenima. I baš u takvom svijetu potrebno je obnavljati krsnu milost, milost čistoće duše, srca i misli, odričući se zla i zavodljivosti zloga«.

U drugom dijelu vjernici potvrđuju svoju vjeru, vjeru koju su njihovi roditelji, kumovi i Crkva ispovijedali na dan njihova krštenja, a sada je i sami svjesno prihvaćaju. »Radi se o tome da su kršćani, snagom sakramenta krsta i darovima Duha Svetoga, što su ih primili sakramentom potvrde, osposobljeni živjeti i svjedočiti svoju vjeru i priznati se Božjima pred drugima. Ispovijedanje vjere potvrđuje se zalaganjem oko prenošenja i svjedočenja sadržaja vjere te življenjem u skladu s Kristovima načinom života« - upozorio je Ocvirk.

Takvo tumačenje može se primijeniti i u suvremenim hrvatskim prilikama. Kršćani su u hrvatskome društvu takozvana »tiha većina« jer šute kada »glasna manjina« nameće vrijednosti koje nisu u skladu s kršćanskima. Obnova krsnih obećanja u noći vazmenoga bdjenja nije samo spomenčin. Obnova krsnih obećanja je posvješćivanje i prihvaćanje odgovornosti i poslanja za svjedočenje kršćanstva - ne prije dvije tisuće, ne prije tisuću, sto ili deset godina, već sada, odmah. Dok kapljice vode iz krsnoga zdenca blistaju na uskrsnoj svijeći koja ga je »posvetila«, diljem crkava u Hrvatskoj snažno će odjekivati obnova krsnih obećanja satkana u riječima: »odričem« i »vjerujem«. Taj čin zapravo je više od zakletve. On posvješćuje da savez s Bogom daje snagu te zato obvezuje i potiče na akciju, na svjedočenje kršćanskih vrijednosti u društvu.

Cijeli korizmeni hod put je promišljanja o važnosti čovjekova poslanja u svijetu u kojem živi. Pritom krštenje, dar saveza s Bogom i poslanje koje iz njega proizlazi ima prevažnu ulogu. Iako se krsna obećanja obnavljaju još i kod svakog slavlja krštenja, potvrde i u misi slavlja prve pričesti, u vazmenoj noći imaju osobitu važnost. »U noći Velike subote obnova krsnih obećanja vjernike na osobiti način povezuje sa svim čudesnim Božjim djelima u povijesti i sadašnjosti, s uskrslim Gospodinom čije ime s ponosom nosimo i braćom i sestrama u zajednici Crkve. Obred želi svratiti pozornost na življenost krštenja i vjere u sveopćoj Crkvi i župnoj zajednici kao nositeljici žive vjere« - zaključio je Ocvirk.

Isusovi suvremenici prije dva tisućljeća uživo su svjedočili Isusovoj muci i smrti na križu. Današnji naraštaji povlašteni su jer na poseban način u vazmenoj noći mogu sudjelovati u aktualizaciji Kristova uskrsnuća, koje im Crkva posvješćuje. Obnovom krsnih obećanja vjernici zrelo i svjesno prihvaćaju svoje društveno poslanje. Obnova krsnih obećanja, stoga, »glas« je tihe većine. Neka odzvanja.