U župi Kuterevo ima 200 kuća u kojima živi 615 stanovnika. Od toga je 20 kuća otpada na filijalu u kojoj se nalazi kapela sv. Petra i Pavla u Crnom jezeru, a to je oko 60 osoba. Kad se pogleda prosjek starosti, u župi ima najviše baka - čak 94, zatim djedova - 61. Načinio sam popis vitalnih roditelja, odnosno muževa i žena. Tako muževa srednje dobi ima 143, a žena 121. Ženske djece je 60, a muške 135. Dakle u župi prevladava muška populacija, jer u ukupnom broju imamo 339 muških i 275 ženskih osoba.
U župi Prozor sada su 164 domaćinstva u kojima živi oko 500 osoba. Krštenih u prošloj godini bilo je petero, a umrlih jedanaest. U župi su bila tri vjenčanja. Krizmanika je 22, te sedam prvopričesnika. Ondje se žene praktički ne udaju jer se dečki priženjuju.

»Ovdje se svi ispovijedaju, primaju sakramente, sudjeluju u pričesti. Zapravo jako se dobro živi kršćanski. Župljani drže do svoje vjere, i to ne samo tradicijski, nego je ona duboko ukorijenjena u njihove živote. Narod je jako pobožan i k tome radišan. Valja imati na umu da je ovaj kraj, kao i drugi čisti hrvatski krajevi, sustavno uništavan. No ništa ih nije uspjelo pokolebati. Ljudi su ponosni i radišni. Dovoljno je spomenuti podatak da je oko 60 privrednika u Otočcu. U pučkom žargonu rečeno, tu nema sirotinje. Možda nekoliko slučajeva koji se sučeljavaju s drugim problemima, ali mještani se međusobno sami pomažu«, kaže župnik Hodak.

U Otočkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije na sjevernom dijelu Velebita nalazi se župa Kuterevo. Proteže se na površini od 31,72 km². Samo središte župe smješteno je na 559 m nadmorske visine. Pripada Gospićko-senjskoj biskupiji i posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Karmelskoj. Prema popisu iz 2001, župa Kuterevo brojila je 634 stanovnika.

Od prošle godine u kolovozu župom upravlja Ivan Hodak. »Preuzeo sam župu u Kuterevu 20. kolovoza prošle godine te župu sv. Križa u Prozoru«, kaže župnik Hodak. »Župi Kuterevo pripada i filijala Crno jezero. Po popisu koji sam načinio prigodom blagoslova obitelji, u župi Kuterevo ima 200 kuća u kojima živi 615 stanovnika. Od toga 20 kuća otpada na filijalu u kojoj se nalazi kapela sv. Petra i Pavla u Crnom jezeru, a to je oko 60 osoba. Kad se pogleda prosjek starosti, u župi ima najviše baka - čak 94, zatim djedova - 61. Načinio sam popis vitalnih roditelja, odnosno muževa i žena. Tako muževa srednje dobi ima 143, a žena 121. Ženske djece je 60, a muške 135. Dakle u župi prevladava muška populacija, jer u ukupnom broju imamo 339 muških i 275 ženskih osoba. Muškarci često ostaju tu sami, što je vidljivo i po popisu djedova kojih je 61. Na području župe ima oko 25 samaca. Žene se udaju u druga mjesta i tamo ostaju. U 2007. godini bilo je 9 kršenih, zatim 11 umrlih a vjenčana su dva para. Dakle, mortalitet je veći nego natalitet. Krizmanika ima 14, a prvopričesnika 12«, iznosi u preciznoj statisti mladi župnik Hodak.

Snaga kršćanske solidarnosti

Posebno ističe da je sakramentalni život župe jako dobar. »Ovdje se svi ispovijedaju, primaju sakramente, sudjeluju u pričesti. Zapravo jako se dobro živi kršćanski. Župljani drže do svoje vjere, i to ne samo tradicijski nego je ona duboko ukorijenjena u njihove živote. Narod je jako pobožan i k tome radišan. Valja imati na umu da je ovaj kraj, kao i drugi čisti hrvatski krajevi, sustavno uništavan. No ništa ih nije uspjelo pokolebati. Ljudi su ponosni i radišni. Dovoljno je spomenuti podatak da je oko 60 privrednika u Otočcu. U pučkom žargonu rečeno, tu nema sirotinje. Možda nekoliko slučajeva koji se sučeljavaju s drugim problemima, ali mještani se međusobno sami pomažu. Tu je jako izražena ljudska, odnosno kršćanska solidarnost. Iz župe imamo i tri duhovna zvanja: Tomislava, Ivana i Petra Šporčića. U župi Kuterevo problem je vjeronauk jer nemamo župnog stana niti prostora izuzevši crkvu. Podstanar sam u Prozoru, jer i tamo se obnavlja župni dvor. Tako pored misa organiziramo izlete, zatim putovanja s mladima, susrete s ministrantima.«

Župnik Hodak ističe da je narod jako društven i susretljiv, a posebno čuvaju svoje zajedništvo. U tijeku je obnova župnoga stana jer sve je propalo. »Župnik dosada nije tu živio pa se mora taj dio rješavati. Razmišljamo što učiniti, srušiti postojeće pa graditi novo ili obnoviti. Na duhovnom području organiziramo skupinu mladih pjevača koji su tu jako dobri, zapravo izvrsni. Mladi su aktivni i s njima treba raditi. Iz ovog kraja puno ih živi vani pa mnogi pomažu svoju župu. Kao i drugdje, i ovdje je bio problem Drugoga svjetskog rata i poraća gdje je poginulo puno mladih ljudi. Isto tako je bilo i u Domovinskom ratu u koji su se mnogi uključili dragovoljno, jer vole svoju Hrvatsku. To su dični i pošteni ljudi.«

Pola učenika ministranti

Ministrantica Adrijana Burić šesti je razred osnovne škole u Kuterevu. »U župi imamo 25 ministranata, a nas u šestom razredu ima 10 učenika, dok u cijeloj školi ima oko 70 učenika. U ministrante su uključeni oni od petog do osmog razreda. Poslije osnovne škole ići ću u Otočac u srednju školu i nadam se da ću ovdje ostati živjeti. Tako većina mladih razmišlja. Mi se sastajemo svake subote, imamo sastanak i družimo se. Ovdje je jako dobro.«

Josip Rončević je mežnar u župi već devet godina. »U Kuterevu sam rođen i živim tu sa svojom obitelji, suprugom i troje djece. Jedna kći studira, dvoje idu u srednju školu. Ovdje je jako radišan narod i tu ima života za sve, osobito za mlade. Važno je da se školuju i da se to malo sve pokrene. Tu je blizu i Otočac gdje sam zaposlen u šumariji. Putujem svaki dan na posao kao i mnogi iz Kutereva. Što se tiče crkve, ona je obnovljena još dok je bio župnik Ante Aračić. Narod daje za crkvu kroz razne akcije, jer vole da je crkva lijepa i da je ures ovoga mjesta. Uveli smo sami da se dadne 50 kuna mjesečno. Župljani žele davati za crkvu, samo neka se nešto radi. Ovdje je mali problem u infrastrukturi jer je cesta raskopana i uska, a i ostali dio infrastrukture trebalo bi prirediti da se može normalno živjeti. Imamo autobus ujutro i uvečer za Otočac. Budućnost je pred nama i potencijali su veliki koje treba iskoristiti. Ovo je jedna kompaktna župa i u njoj je narod jako pobožan. Štoviše, još ima i zajedničke obiteljske molitve, a to nam jamči budućnost«, kaže mežnar Rončević.

Partizani ubili deset posto mještana

Mladen Burić živi u Kuterevu gdje je rođen 1972. Ističe da ima više mlađih obitelji u župi koji se međusobno druže. »Ovdje su veliki prirodni potencijali i budućnost je jako dobra za mlade obitelji, jer može se živjeti od svoga rada, naravno tko želi raditi«, kaže aktivni vjernik Burić. »Radim u Krasnom koje je susjedno mjesto. Mnogi rade u Otočcu ili negdje drugdje. Puno je onih koji su odselili iz ovoga mjesta jer je infrastruktura velik problem. Sada se nešto pokreće i radi se na uređenju cesta, vodovoda. Kad to bude riješeno, tu će se solidno živjeti. Ima mladih koji tu ostaju, i to je ohrabrujuće.«

Nikola Bukovac ističe da je nekad bilo puno više naroda u Kuterevu. »Nekoć se manje išlo u crkvu, premda to nikad nije bilo upitno u našoj župi. Tko je vjernik bio onda, on je i danas aktivan. Ni zastrašivanja nisu uspjela uništiti snažnu vjeru u ovom kraju. U poraću Drugoga svjetskog rata ubijeno je 75 osoba koje nisu ništa krive. To je deset posto. Kako sam taj problem poznavao i upamtio, pozvali su me nakon demokratskih promjena te smo popisali sve žrtve i podigli im spomenik, kao i žrtvama Domovinskoga rata.«

Medvjedima dođe do 24.000 posjetitelja

Marija Burić kaže da se danas lakše živi, jer prije se puno radilo a teško je bilo doći do novca. Vjernica Burić kaže da je i stanište medvjeda pridonijelo da se za Kuterevo čuje. To privlači posjetitelje jer, kako ističu iz udruge koja se brine za zaštitu medvjeda, u prošloj godini Kuterevo je posjetilo 24.000 posjetitelja, od toga su polovica školska djeca.

U Otočcu živi Ruža Vidmar koja redovito posjeti svoj rodni kraj. »To je jako lijep kraj i ima veliku budućnost. Samo treba stvoriti i urediti infrastrukturu. Tu su velike mogućnosti za razvoj seoskog turizma, zatim za stočarstvo. No, i država u svemu mora sudjelovati kako bi se taj kraj revitalizirao. Kroz komunističku prošlost bili su etiketirani pa nisu mogli napredovati i razvijati se. To je pridonijelo i iseljavanju«, kaže Ruža Vidmar.

U selu su sačuvani osebujni narodni običaji koji zbog izoliranosti naselja sežu u daleku prošlost. Prva crkva je izgrađena 1707. Župna crkva Majke Božje Karmelske izgrađena je 1724. a župa je osnovana 1820.

Arheološki nalazi sežu daleko u prošlost

 

U susjednom je mjestu župa kojom upravlja župnik Hodak: župa Uzvišenja sv. Križa u Prozoru. To naselje udaljeno je 5 km jugoistočno od Otočca. Smješteno je na 466 m nadmorske visine u ljepoti Gacke doline. Župa zauzima površinu od 34,97 km². Prema popisu iz 2001, župa je imala 935 stanovnika u 299 domaćinstava. Prošlost župe seže daleko u željezno doba iz kojeg je otkriveno više skeletnih grobova i nekoliko grobova s urnama. Pronađeno je 76 grobova japodske kulture. Tragovi antičkog naselja, kasnijega rimskog municipija Arupiuma, nađeni su na sjevernim obroncima gradine. Otkriveni su dijelovi stambenih i gospodarskih zgrada, ostaci manjega termalnoga sklopa s očuvanim podnim mozaicima i ulomcima fresaka. Zanimljiv je sklop antičkih kamenoloma, kao i više spomenika isklesanih u kamenu živcu, među kojima se posebno ističu dva monumentalna mitreja s reljefno oblikovanim prizorima.

Na brdu Prozorini su ruševine srednjovjekovnoga frankopanskog grada koji se prvi put spominje 1449. Godine 1915. u Prozoru je bilo 1.315 stanovnika, i to sve katolici. Poslije rata taj broj osjetno je opao pa ih je tako, prema popisu, g. 1974. bilo tek 741. Posljednji popis 1991. donosi da župa ima oko 600 katolika. Kako ističe župnik Hodak, u župi su sada 164 domaćinstva u kojima živi oko 500 osoba. Za razliku od Kutereva, u Prozoru dominiraju žene. Tako je, po popisu, župnik Hodak zabilježio 39 djedova, zatim baka je 72, dok je muževa u dobi kad imaju djecu, dakle četrdesetih godina, 119, supruga odnosno žena je 106. Djece muške u župi je 90, a ženske 102. »Puno je parova srednjih godina, i to je velika budućnost. Ova je župa živa i ima jaku budućnost. Krštenih u prošloj godini bilo je petero, a umrlih jedanaest. Tu su u župi bila tri vjenčanja. Krizmanika je 22, te 7 prvopričesnika. Ovdje se žene praktički žene a ne udaju; muškarci, dakle dečki, dolaze u ovaj kraj i na neki način se udaju ili prižene. Ovaj kraj privlači muškarce jer su tu veliki potencijali. Ovdje je poljoprivredni kraj, a pogodno je za stočarstvo. Trebalo bi više ulagati i davati poticaje. Iako to država čini, još nije dovoljno. Kao i druga mjesta, i Prozor je stradao u prošlom i pretprošlom ratu. Bili su etiketirani i tlačili su ih sa svih strana. Brojni su odselili u inozemstvo. Tom župom svećenik je upravljao iz druge župe, pa tako sada treba sve obnavljati. Trenutno je u tijeku obnova župnog stana«, kaže župnik Hodak. U župi su aktivni čitači, pjevači, ministranti, skupina mladih.

 

Mlade treba zadržati poslom

Pjevački zbor čine pretežno mlađe osobe a vodi ga bogoslov Josip Šimatović iz župe Otočac. Zbor okuplja 30-ak mladih, i to pretežno djevojke. Mihaela Bobinac studentica je novinarstva u Zagrebu. »Vikendima sam manje-više doma u Prozoru«, kaže buduća novinarka Bobinac. »Sudjelujem aktivno u radu i životu župe, koliko god mogu. Pomažem u uređenju crkve, zatim promičem i potičem druženja, sudjelujem u župnom zboru, čitač sam. Problemi mladih na ovim prostorima jesu ti da se nakon srednjoškolskog obrazovanja ili nakon studiranja nemaju gdje zaposliti i odlaze iz manjih mjesta. Na tom treba poraditi i društvena i crkvena zajednica. Vjerujem da Lika, posebice dolina Gacke, ima potencijala te da može privući velik broj turista, samo ako bi se vodila pravilna politika i ispravno gospodarenje. Kad bi se stvorili bolji uvjeti za zapošljavanje, onda bi se moglo zaposliti više mladih ljudi i tako bi mjesto unaprijedili i ostali bi stanovnici na tom području. Kad se susretnem s ljudima sa stran, mnogi kažu da ih ovo područje očarava i da je prekrasno. No pitanje je zašto u Lici nema tvornice prerade krumpira kad se znade da je lički krumpir najkvalitetniji. Ili zašto nema tvornica mlijeka, sira? Nekoć smo imali puno industrije, a sada se sve svodi na slabe grane turizma koje kaskaju za modernim turističkim razvojem«, kaže studentica Bobinac.

Tko hoće raditi, ima posla

U župnom pastoralnom vijeću je Stipe Bunjevčević. Ističe da župno pastoralno vijeće ima osam članova. »Okupljamo se po potrebi i raspravljamo, odnosno donosimo odluke o ključnim stvarima u župi. Radimo na obnovi, kako materijalnoj tako i duhovnoj. Ovdje je problem mladih jer oni iseljavaju, premda je danas komunikacija solidna, osobito nakon izgradnje autoceste. Ja živim u Prozoru, a radim trenutno u Karlovcu u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Sve je to blizu i brzo se stigne. Bilo je puno onih koji su s ovih područja djelovali u vojsci, i to na snažnim funkcijama«, kaže vijećnik Bunjevčević.

U župnom pastoralnom vijeću aktivan je i Vladimir Bakarić. Ističe da narod voli svoj kraj i da ulaže u njegov razvoj. Najveći izvor prihoda je poljoprivreda. Pojedinci rade negdje u nekim privatnim ili drugim tvrtkama. Manji dio je nezaposlenih. »Tko hoće raditi, može naći sebi posao jer tu je Gacka dolina koja se obrađuje i jako je plodna. Tu je nekoć sve vrvjelo od mladosti pa je bilo puno radosti, a danas čini se da se sve nekako razvodnilo. No Crkva i dalje čuva i oživljuje tu radost kroz različite susrete, izlete i slično.«

Današnja župna crkva sagrađena je 1794, župa je ustanovljena 1807. a župni stan sagrađen 1818. Godine 1769. postala je kapelanija simplex otočke župe. Crkva sv. Križa podignuta je zajedno s utvrdom od pamtivijeka. Granatirana je 17. rujna 1991. iz Poduma, te opet 31. prosinca 1991.

Nova crkva za 58 vjernika U župi Majke Božje Karmelske nalazi se filijalna crkva sv. Petra i Pavla u Crnom jezeru. Sagradili su je mještani sami a inicijator je bio Martin Marincel. »Nismo prije mogli napraviti crkvu, pa smo to sada učinili. Tek su se sada stekli uvjeti za to. Nekoć se to nije moglo jer vlasti nisu dopuštale, a bilo je i neimaštine. Gradnjom crkve izgrađuje se postupno naše selo. Napravili smo crkvu, groblje, mrtvačnicu. Od Prozora smo daleko 6 km i to je udaljenost koja nam je stvarala stanovite teškoće, osobito zimi. Tako smo 2002. pokrenuli akciju izgradnje crkve. To smo nastavili sljedeće godine, dakle 2003. Pretežno su mještani radili dragovoljno. Imamo svojih majstora koji znaju raditi i odgovaraju za poslove. Tu je u prvom redu Slavko Majetić, a i mnogi drugi, da ih ne nabrajam. Ja sam nabavljao što je trebalo i skupljao sam donatore i sponzore. Malo nam je pomogao i grad. Ovdje je bilo nekad više od pedeset kuća, a sada ih je samo dvadeset. Nadam se da će se izgradnjom crkve i infrastrukture vratiti život. Isto tako izgradnjom crkve željeli smo da nešto tu ostane nakon nas. Tu se već grade brojne vikendice. Mnogi mladi rade po šumama a ovo je kraj prikladan za stočarstvo«, kaže Marincel. Župnik Hodak ističe da iz Crnog jezera, koje ima 58 pokretnih osoba, svi dolaze na misu. Dakle dolazak na nedjeljnu misu je stopostotan. U dvadeset kuća, koliko ih ima Crno jezero, žive i učenice Tomislava Majetić i Ana Višetin. Ističu da idu u školu u Lipovlje gdje su u prvom razredu 2 učenika, isto tako i u četvrtom a u trećem razredu 4 učenika. Do škole imaju prijevoz autobusom, a natrag idu pješice.