Kada je nekome tko je vjenčan u Crkvi taj crkveni brak proglašen ništavnim, tj. nepostojećim, a tu je odluku donio za to mjerodavni crkveni sud nakon provedena sudskog postupka, onda taj i takav vjernik može i ima pravo na vjenčanje u Crkvi. Raduje što i s ovoga mjesta možemo reći da će na Vaša i slična pitanja vjernici ubuduće moći naći odgovore i na internetskim stranicama www.medjubiskupijski-sud-zagreb.net. Na toj internetskoj stranici nalazi se i rubrika »Najčešća pitanja Sudu«, gdje se mogu naći mnogi korisni odgovori. Tako ćete tamo naći tumačenje i o ženidbi koja nije samo ugovor, nego među krštenima ima i drugu dimenziju: ona je sakrament. Zato je i relativno mali broj sklopljenih ženidaba koje se mogu proglasiti ništavnima, tj. nevaljanima. Ako se, dakle, neka crkveno sklopljena ženidba proglasi ništavnom, onda je jasno da se nakon toga proglašenja vjernik može vjenčati u Crkvi i ima pravo primati sve sakramente. Presuda u kojoj je utvrđena ništavnost vrijedi za obje strane, osim ako u presudi nije stavljena zabrana sklapanja nove ženidbe za jednu ili obje strane. Zabrana donesena u presudi priječi sklapanje nove ženidbe prije nego se utvrdi sposobnost stranaka i njihova ispravna namjera.

Što se Vašega drugog pitanja tiče, i tu su stvari crkvenim pravom jasno regulirane. Katolički vjernici koji su dobili proglašenje ženidbe ništavnom, imaju pravo na pristupanje sakramentima.

Katolički vjernici, pak, koji su se rastavili a žive u novome civilnome braku ili nevjenčanoj zajednici ne mogu pristupiti sakramentima ispovijedi i pričesti, ali Crkva o njima nastoji voditi posebnu pastoralnu skrb i potiče ih da i u tome stanju ne zapuste svoju vjeru i ne izgube kontakt sa svojom župom.

Poseban je slučaj takozvane »rastave od stola i postelje«, tj. »rastave uz trajanje ženidbene veze«, o čemu je riječ u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1151 do kan. 1155). Prema tim propisima, ženidbeni drug - premda ga se potiče da oprosti preljubničkoj stranci i ne prekida ženidbeni život - »ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počini preljub«. Ako je nedužni ženidbeni drug svojevoljno prekinuo zajednički ženidbeni život, onda u roku od šest mjeseci treba pokrenuti parnicu za rastavu kod mjerodavne crkvene vlasti koja, pošto razmotri sve okolnosti, »neka prosudi može li se nedužni ženidbeni drug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produži rastavu«. Dok traje to razdoblje, nedužni bračni drug ima pravo na pristupanje ispovijedi i pričesti.

U pastoralnoj praksi, budući da se danas rijetko pokreću postupci za »rastavu od stola i postelje« što ne dovodi u pitanje važenje ženidbenoga veza, vjernici iz takvih neuspjelih brakova ako žive ne ugrožavajući prvi ženidbeni vez tj. da nisu ušli u novi odnos sličan bračnomu ili u civilni brak imaju pravo na odrješenje i na pristupanje pričesti.

Očito je da »Pozdrav Majke Božje Lurdske«, zapravo pismo koje ste dobili, nema nikakve veze ni s Crkvom, ni s bilo kojom crkvenom udrugom. Riječ je o poticanju na praznovjerje, o čemu smo već bili pisali. I ranije nas je više čitatelja upozoravalo da se, ne samo u Zagrebu već i šire u Hrvatskoj, po poštanskim sandučićima »dijeli« preslikano pismo »Pozdrav Majke Božje Lurdske« u kojemu se primatelju, odmah na početku, prijeti. Naime, list ističe da »putuje od Majke Božje Lurdske«, ali odmah dodaje: »List nemojte spaliti, niti ga zadržati, niti na bilo koji način uništiti jer ćete imati veliku nesreću u kući.« Već je to zdravome ljudskom razumu, kao i vjerničkome osjećaju, dovoljno da ne čita dalje i da se ne prepušta praznovjerju koje s katoličkom vjerom nema nikakve veze. Tako bi trebali postupiti svi koji dobiju to pismo, jer ono lažno prijeti i lažno obećava. Zapravo, djeluje poput idolatrije, klanjanja lažnim bogovima i lažnim obećanjima.

Prepustiti se strahu u ovome slučaju značilo bi zapravo zanijekati da Bog upravlja svijetom i vodi brigu o svakome neživome biću i čovjeku te povjerovati u neke »slijepe sile« koje upravljaju ljudskim životima. Evanđelje kaže: Pogledajte ljiljane poljske i ptice nebeske... Ako se o njima brine Bog, kako li se tek brine o čovjeku... Zato Vâs i sve vjernike koji dobiju takvo pismo - ili nekakav »lanac sv. Ante« i slične praznovjerne pričice - potičemo da ne nasjedate, već da takav i sličan lanac praznovjerja prekinete. Ove se godine slavi 150. obljetnica ukazanja Majke Božje u Lurdu sv. Bernardici. Moliti se Majci Božjoj, iskreno i vjernički, bit će najbolji odgovor na takve i slične »akcije nepoznatih«.