Tiskano izdanje Glasa Koncila

Glas Koncila 19 (1768) | 11.5.2008.
Reportaža

Vlado Čutura
Reportaža iz Bebrine i Dubočca
Živa vjera na zahtjevnoj zemlji

 | Foto: GK/V. Čutura

Foto: GK/V. Čutura

Župa sv. Marije Magdalene u Bebrini ima oko 1.100 župljana, a u nju spadaju naselja Bebrina, zatim Banovci, Kuti. Na području župe živi između 50 i 60 pravoslavnih vjernika te od 30 do 40 grkokatolika. Kad se gleda statistika, i Bebrina je kao i druga mjesta u Slavoniji u stanovitom padu stanovništva. Usporedbe radi, po popisu iz 1971. u Bebrini je živjelo 1.667 župljana, a danas ih je 500 manje. U posljednje vrijeme malo taj pad stagnira. Prema statistici iz 2006, u župi je bilo 16 umrlih i 10 krštenih. Godinu kasnije, dakle u 2007, krštenje je primilo 21 osoba, a 16 ih je ubilježeno u matice umrlih. U ovoj godini, dosada su bila 3 sprovoda i 9 krštenja.

»Poljoprivreda pomaže da nismo gladni. Ima tu puno mogućnosti za mlade kad bi se malo bolje organiziralo i kad bi država prepoznala potencijale koji postoje. Tu su nekoć bili ribnjaci koji su zapošljavali mnoge, a danas je teško pronaći ribu i za Veliki petak. Slavonski Brod je blizu i postoji autobusna linija tri puta dnevno, ali cijena karte je 21 kunu, pa tako i u drugom pravcu, i onda je nezgodno i za one koji bi nešto željeli odnijeti na tržnicu ili poći drugim poslom u Brod. Naša općina pomaže koliko može, ali to je siromašna općina«, kaže vijećnik Kajder.
Uz rijeku Savu u mirnoj i netaknutoj slavonskoj ravnici na četveromeđi hrvatskih i bosanskohercegovačkih biskupija, najistočnije u Požeškoj biskupiji nalazi se župa Marije Magdalene u Bebrini. Dvadesetak kilometara udaljena je od Slavonskog Broda te graniči s Đakovačkom biskupijom, a preko Save je na nekoliko stotina metara omeđuju Vrhbosanska nadbiskupija i Banjolučka biskupija. Kako ističe skromni i samozatajni Marijan Golec, dugogodišnji župnik Bebrine i upravitelj župe sv. Mihovila - Dubočac, na području manjem od četiri tisuće stanovnika nalazi se čak šest župa. Dvije su grkokatoličke, zatim po dvije Požeške i Đakovačke biskupije. »Upravljam s dvije župe: sv. Marije Magdalene u Bebrini i sv. Mihovila u Dubočcu«, kaže župnik Golec koji je u Bebrini od 1971. »Župa sv. Marije Magdalene ima oko 1.100 župljana, a u nju spadaju naselja Bebrina, zatim Banovci, Kuti. Na području župe živi između 50 i 60 pravoslavnih vjernika te od 30 do 40 grkokatolika. Kad se gleda statistika, i Bebrina je, kao i druga mjesta u Slavoniji, u stanovitom padu stanovništva. Usporedbe radi, po popisu iz 1971. u Bebrini je živjelo 1.667 župljana, a danas ih je za više od 500 manje. U posljednje vrijeme malo taj pad stagnira. Prema statistici iz 2006, u župi je bilo je 16 umrlih i 10 krštenih. Godinu kasnije, dakle u 2007, krštenje je primila 21 osoba, a 16 ih je ubilježeno u matice umrlih. U ovoj godini, dosada su bila 3 sprovoda i 9 krštenja. Zapravo, iz tih podataka se vidi da se na neki način ta brojka u posljednje vrijeme stabilizira, premda je to relativno, ovisno kako koje godine. U prosjeku, godišnje bude od 3 do 10 vjenčanja. Tako je u prošloj godini bilo 8 vjenčanih parova.

U župi Dubočac, prema Šematizmu iz 1974, živjelo je 309 vjernika, a prema posljednjoj statistici prigodom blagoslova obitelji Dubočac ima samo 190 vjernika. To su dvije stare župe. Bebrina je osnovana 1789. i posvećena je Mariji Magdaleni, a župa Dubočac, koja je posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, spominje se još davne 1694. a vodi se da postoji od pamtivijeka. Za vrijeme Domovinskog rata obje su župe pretrpjele velike štete. Tu je bilo područje koje je izravno zahvaćeno ratom. Pored poginulih načinjena je i velika materijalna šteta, kako na kućama tako i na crkvi. Stradale su obje crkve a i župni stan bio je oštećen. U Dubočcu je srušen toranj jer tamo je na crkvu palo osamdeset granata. Iako su bile teškoće u Domovinskom ratu, cijelo vrijeme ostao sam s narodom i s njima dijelio sudbinu. U Dubočcu su ostali oni hrabriji, jer je agresor razarao s područja odmah preko Save dok su žene i djeca bili u zbjegu. Sada su kuće obnovljene, obnovljena je crkva u Dubočcu, a i u Bebrini sanirano je ono što je prijetilo rušenjem zbog granata«, kaže župnik Golec.

Treba više državne pomoći

U tom mirnom kutku slavonske ravnice gdje Sava razdire tešku slavonsku zemlju stanovništvo je pretežno domicilno, odnosno autohtono. Opisujući mentalitet i socijalnu sliku župe, župnik Golec ističe da je to jako pošten i radišan narod. To je klasično slavonsko selo, a Slavonija je cijela na neki način na rubu egzistencije, iako ima velike mogućnosti. Posebno se teško živi u mjestima koja su ratom bila zahvaćena, a na neki način zaboravljena od državnih institucija. »Tako je teško kazati od čega se živi u ovom malom mjestu. Tu bi u prvom redu trebala biti poljoprivreda. No, u Bebrini imamo četiri farme: jedna je peradarska, dok su na tri za uzgoj goveda. Tu je u tijeku gradnja jedne farme svinja. I to je zapravo sve ono što se nalazi u samom mjestu od čega bi narod mogao malo pristojnije živjeti. Ostalo je u Slavonskom Brodu, Oriovcu i drugim okolnim mjestima kamo mnogi odlaze raditi.

Kad sam ovdje došao 1971, bio je jedan uhodani način otkupljivanja poljoprivrednih proizvoda, i od toga se tada najviše živjelo. Slavonac je imao nekad puno blaga i naučio se komotnom životu, jer su mu to omogućavali uvjeti u kojima je radio i živio. Tako, primjerice kad sam tu došao početkom sedamdesetih godina, samo tri osobe bile su u klasičnom radnom odnosu. Kad je došlo do industrijalizacije, propala je i uništena je poljoprivreda jer su se mnogi zapošljavali kako bi vođeni propagandom radničke klase pobjegli od poljoprivrede i sela. Danas je propala industrijalizacija pa su oni koji su nekoć napustili poljoprivredu na neki način izgubljeni i vrlo teško se snalaze. S druge strane, rat je ovaj kraj puno unazadio. U vrijeme okupacije nije se moglo s proizvodima nikamo, jer smo jednostavno bili blokirani, što nas je dodatno unazadilo. Tada naš proizvod nije mogao prema Srbiji, ni Bosni, ni prema Mađarskoj, ni prema Zagrebu. Ovdje su bili na neki način transportno odsječeni od tržišta i onda se to polako zapuštalo. Danas se osjeća stanovita depresivnost u cijeloj Slavoniji, a osobito u ovim malim mjestima poput Bebrine. Iako je narod jako radišan, ali kad drži pet ili deset krava, od toga se ne može pristojno živjeti. S druge strane, na području župe nema puno onih koji su na rubu životne egzistencije, zapravo da gladuju. Ali da bi se pristojno živjelo, treba puno više pomoći ovom narodu, organizirati ga, otvoriti veće mogućnosti selu i poljoprivredi.«

Predsjednikovo priznanje župniku Golcu

Samozatajni župnik Golec, kojeg je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota, ističe da se ipak nekako kontrolira način života te da nije još sve otišlo u potpuno rasulo i razočaranje. »Nekoć su tu bili ribnjaci u kojima su mnogi bili zaposleni te su solidno živjeli. Poslije Drugoga svjetskog rata na toj plodnoj zemlji bila su rižina polja, a onda kasnije ribnjaci. Moram reći, manje-više svi koji su radili bili su u Partiji, ali ja nisam nikad imao većih problema s Komunističkom partijom u ovom mjestu. Uvijek se netko našao tko bi nudio izlaz da ne zapadnemo u nekakvu blokadu, ili bi bio tu tko je spašavao situaciju. Valja napomenuti da su mnogi željeli svome mjestu dobro, napredak i prosperitet pa su u tom kontekstu gledali Crkvu. Kad sam došao u ovu župu, puno toga je nedostajalo za mlade pa sam ja organizirao priredbe i zabave u župnom prostoru. Tadašnje mjesne vlasti nisu dale mladima prostor gdje se mogu družiti i zabavljati. Tako je u župi bila zabava za cijelo mjesto gdje su dolazili mnogi mladi, i to im je bilo jedino okupljalište. Uz to vodio sam djecu i mlade na razne izlete i hodočašća, što nitko nije činio od mjesnih vlasti. Tako smo išli na izlete u Zagreb i druga mjesta po Hrvatskoj. Nakon svih tih aktivnosti na partijskom sastanku bila je česta tema bedrinski župnik koji organizira zabave. Onaj tko je bio sekretar Partije kazao je da u miru živim i da ne rušim njihov sustav. Tu je očito da je netko radio na tome da ovom kraju bude dobro. Tako nisam imao većih teškoća s predstavnicima Partije, premda je bilo primjedaba. Uvijek se poslije mise znalo što sam ja propovijedao na misi, što sam govorio na vjeronauku, na bilo kojem skupu. To su bile teme partijskih sastanaka. Ali istodobno ja sam znao što su oni donosili na partijskom sastanku, što su zaključili, o čemu su raspravljali. Doznavao sam od pojedinaca koji su uvijek bili privrženi Crkvi. Meni je bilo važno da se radi za opće dobro, za razvoj ovog mjesta.«

Medijska zbunjenost s površnom informacijom

Župnik Golec ističe da je tu snažna vjernička tradicija koja se posebno očituje kroz određene blagdane. Primjerice, na Antunovo je običaj da rano ujutro dođe cijela obitelj i moli se pred oltarom. »Tako je, prije nego bih ja došao u crkvu, po desetak i više obitelji došlo pred oltar i pomolilo se. Dakle, došli bi djed, sin, unuk. Nažalost, stanovnika je sve manje, a mnogi su zaposleni pa je i manje onih koji mogu doći jutrom. U prošloj godini primijetio sam samo jednu kompletnu obitelj koja je došla pomoliti se sv. Antunu, a ostali su dolazili odvojeno. U župi je još snažan sakramentalni život. Mnogi se ispovijedaju i idu na pričest. Imam tri mise, dakle u župnoj crkvi u Bebrini, u Dubočcu i na filijali. Pola sata prije mise ispovijedam, isto tako organiziramo i mjesečne ispovijedi. Posebno su posjećene pobožnosti, poput devetnice Gospi Lurdskoj ili o nekom drugom blagdanu. Kad su u pitanju nedjeljne mise, dođe ih redovito više od tristo.«

Kao i u drugim mjestima Hrvatske i u Bebrini je problem neženja. »Teško je reći koji je to razlog, iako ga pokušavam dokučiti. Često mi se čini da je to na neki način bijeg od odgovornosti. Ako se navrijeme ne uđe u brak, to kasnije sve teže ide. Materijalna situiranost i sloboda vode u nekakav lagodni život. Nažalost, u posljednje vrijeme dogodi se i pokoja rastava braka, čega prije nije bilo u ovom kraju. Kad su u pitanju brakovi s više djece, ima ih više, i to ohrabruje i daje nadu ovom mjestu. Isto tako iz međunarodnog fonda dobivaju sredstava za zemlju i kuće koje neće moći 10 godina prodavati. To će sigurno u dugoročnom planu imati svoj učinak jer će se bar i na taj način malo zadržati stanovništvo u ovom mjestu.«

Iako se radi o manjem mjestu koje može biti uzorom u komunikaciji, i tu se pomalo uvlači otuđenost koju čini životna užurbanost i medijska zbunjenost. »Premalo se čita, osobito katolički tisak i duhovna literatura. Mnogi zadovolje svoju potrebu s površnom informacijom i ostane sve na površini, a ne ulazi se u dubinu. Osobno vidim velik problem u tome što se premalo čita. To dovodi do izgradnje pogrešnih stavova i medijske zbunjenosti«, kaže župnik Golec.

Četiri duhovna zvanja iz jedne obitelji

Iz župe Bebrina iz sela Kuti četiri su duhovna zvanja iz jedne obitelji: od jedanaestero djece obitelji Fostač koja je doselila iz Poljske 1909. Iz takvog ozračja njihovih četvero djece Gospodin je pozvao u duhovno zvanje. Među njima je Benedikt Fostač, časni brat u Družbi Isusovoj koji je pomogao misionarima u Bengaliji i Zambiji. Zatim pokojni Antun Fostač, svećenik Družbe Isusove i dugogodišnji odgojitelj svećeničkih kandidata u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu; bio je i provincijal Družbe Isusove u Hrvatskoj. S. Verena (Janja) Fostač redovnica je u Družbi sv. Vinka Paulskoga. Posebno je osjetila teror komunizma kroz svoj redovnički život. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata osuđena je na smrt, pa joj je preinačena kazna na 20 godina zatvora. Odslužila je 5 godina i 10 dana. Četvrti je mons. Ignacije Fostač, župnik u župi Bučje.

Država mora prepoznati potencijale

U župnom pastoralnom vijeću aktivan je Đuka Kajder koji vodi ministrante u Kutima gdje je crkva posvećena sv. Katarini. »U filijali Kuti ima oko 360 župljana, a redovito dolazi u crkvu osamdesetak župljana. U Kutima brinem o crkvi, o financijama, zatim vodim ministrante. U ministrantskoj službi redovito se okupi njih šest oko oltara svake nedjelje. Pored toga imamo i šest čitača, a čitam i ja, zatim imamo šest pjevača koji predvode pjevanje. Manje-više sve sami organiziramo i učinimo sve što možemo bez župnika. Ja sam trenutno nezaposlen i čekam mirovinu, pa i na taj način mogu više vremena odvojiti za svoju privrženost Crkvi«, kaže vijećnik Kajder. »Ovdje je narod jako pobožan i marljiv. Većina živi od poljoprivrede, ali jako teško jer je to zapravo neisplativo. Oni koji su zaposleni, žive na minimalcu. Kad je u pitanju poljoprivreda, to su mala gospodarstva i od njih je teško nešto više napraviti, izuzevši da se spaja kraj s krajem. Poljoprivreda pomaže da nismo gladni. Ima tu puno mogućnosti za mlade kad bi se malo bolje organizirali i kad bi država prepoznala potencijale koji postoje. Tu su nekoć bili ribnjaci koji su zapošljavali mnoge, a danas je teško pronaći ribu i za Veliki petak. Slavonski Brod je blizu i postoji autobusna linija tri puta dnevno, ali cijena karte je 21 kunu, pa tako i u drugom pravcu, i onda je nezgodno i za one koji bi nešto željeli odnijeti na tržnicu ili poći drugim poslom u Brod. Naša općina pomaže koliko može, ali to je siromašna općina. Sada je za pohvalu projekt davanje zemlje na deset godina koja se neće moći prodavati. I na taj način mjesto će malo živnuti«, kaže vijećnik Kajder.

Crkva je išla ukorak s vremenom

Udovica s petero djece Manda Crnac aktivna je u župnom pastoralnom vijeću. »Uvijek smo bili povezani s Crkvom i nastojali smo djecu odgajati u crkvenom duhu. Još otkad su prohodali vodili smo ih u crkvu i uključivali u njima primjerene službe. Tako su moji i danas svi u svojim mogućnostima aktivni u župi, od ministranata do pjevača. Zapravo, ovdje su svi na neki način naslonjeni na Crkvu, jer drugo ništa i nema što bi pružilo pravi sadržaj.

U crkvi se pretežno sami organiziramo i ne opterećujmo župnika u onom u čemu možemo bez njega. Marija Ferić okuplja i vodi dječji zbor. Ima desetak djece u tom malom zboru i vrlo su uspješni, vježbaju, predvode pjevanje na misama.«

Među ljudima najzastupljenijeg prezimena Crnac u Bebrini nalazi se i članica župnoga pastoralnog vijeća Katica. »Radim u Oriovcu u Orioliku kamo putujem svaki dan i nekako se krpamo«, ističe Katica Crnac. »Što se tiče aktivnosti oko župnog stana i crkve, tu smo svi uključeni. Radimo na svemu što treba. Rado uredimo svoju crkvu, jer svima nam je ljepše i ugodnije kad je crkva uređena. Tako, povremeno pošaljemo djecu da kroz selo skupe po koju kunu i onda kupimo cvijeće za crkvu te ju okitimo. Djeca to brzo optrče, a mještani se rado odazovu. Ovdje se vjernici pretežno samoorganiziraju. Nekoliko vjernika pokrene nešto i mnogi se uključe. Tako, primjerice kad je pjevanje Muke Isusove sami se organiziramo, kad je procesija isto tako, jer župnik nije najboljeg zdravlja pa ga ne opterećujemo. U crkvi se promiče pučko pjevanje tako da su svi uključeni. Pjesme koje se pjevaju svi znaju i rado ih pjevaju. Među aktivnim pjevačima su bračni par Mihaela i Zoran Crnac. Samoinicijativno napravili su CD s božićnim pjesmama od kojeg prihod ide za obnovu crkve. Ovdje je jedino malo problem za mlade, jer nema posla a nema niti nekih sadržaja izvan crkve. Tu je samo jedan kafić, nekoliko sportskih aktivnosti i to je sve«, ističe vijećnica Katica Crnac.

Desna je ruka župniku Ana Crnac, a brine se i za domaćinstvo i za crkveno ruho,. »Moja me vjera vodila i vodi kroz život i u najtežim trenucima, i zato sam povezana s Crkvom. Nekoć je bilo puno drukčije dok sam ja bila mlađa jer se više molilo. Sve je u selu odzvanjalo od molitve, a danas je puno manje obiteljske molitve. Raduje me što mladi dolaze u crkvu u velikom broju. Kad su pobožnosti, onda dođe puno naroda, skoro da se ne može ući u crkvu. Ovdje je još solidarnost jako izražena jer to je malo mjesto. I dalje ljudi jedni dugima pomažu, zapravo ne radi se za novac nego se međusobno uzvraća radom.«

Arhiva


Glas Koncila 27.04.2008. | Reportaža iz župe Pregrada
Po popisu župa ima oko 5.400 župljana koji žive u 1.300 obitelji. Kao i drugdje, u župi su pretežno obitelji s jednim ili dvoje djece, a premalo je onih s troje i četvero djece. U župi je u ovoj godini 60 prvopričesnika te isto tako i krizmanika. U prošloj godini bilo je 76 sprovoda, te 50 krštenja. Nedjeljom se slave tri mise: dvije u župnoj crkvi i jedna na filijali. Na misu redovito dolazi do 800 župljana, zapravo to je neki prosjek. U zapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, između rijeke...
Glas Koncila 20.04.2008. | Reportaža iz Kutereva i Prozora
U župi Kuterevo ima 200 kuća u kojima živi 615 stanovnika. Od toga je 20 kuća otpada na filijalu u kojoj se nalazi kapela sv. Petra i Pavla u Crnom jezeru, a to je oko 60 osoba. Kad se pogleda prosjek starosti, u župi ima najviše baka - čak 94, zatim djedova - 61. Načinio sam popis vitalnih roditelja, odnosno muževa i žena. Tako muževa srednje dobi ima 143, a žena 121. Ženske djece je 60, a muške 135. Dakle u župi prevladava muška populacija, jer u ukupnom broju imamo 339 muških i 275 ženskih...
Glas Koncila 13.04.2008. | Župa sv. Jakova - Šibenik
Unutar župe živi oko 2.500 stanovnika, a od toga je oko 2.000 vjernika. Nekoć je u tom dijelu grada živjelo oko 10.000 stanovnika. Iako na području župe živi pretežno starije stanovništvo, kad su u pitanju krštenja, godišnje ih bude stotinjak. Tu je puno krštenja sa strane, bilo iz grada ili okolice, zapravo iz drugih župa. Jer to je središte grada, a i šibenska katedrala je ponos mnogih vjernika pa mnogi žele u njoj krstiti svoje dijete. Prvopričesnika i krizmanika iz župe bude oko...
Glas Koncila 06.04.2008. | Reportaža iz župe Preslavnoga Imena Marijina - Osijek
Župa Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku ima oko 10.000 vjernika. To je gradska župa koja u statistici godišnje ima oko 120 umrlih, a isto tako i krštenih. Sve ide prema tome da se postupno povećava broj umrlih. Ohrabrujuće je što se rade nove zgrade pa se Donji grad na neki način pomlađuje i doseljavaju mladi bračni parovi. Prošle godine svećenici su obišli 2.600 domaćinstava prigodom blagoslova obitelji. Ima ih još oko tisuću u koje se ne ide. U Osijeku u Donjem gradu nalazi se drevna...
Glas Koncila 30.03.2008. | Reportaža iz Lovrečice
Župa Lovrečica ima 787 stanovnika, od čega je 762 katolika. Prema maticama iz prošle godine kršteno je osmero djece, dakle svi su kršteni u prvoj godini života. Vjenčan je jedan par u župi. Pokopanih je u prošloj godini bilo sedam. U prošloj godini sakramentu euharistije prvi put pristupilo je 10 kandidata. Školski vjeronauk iz župe pohađao je 41 učenik, zapravo koliko ih ima u župi. Isto tako, župnu katehezu, koja je redovita svake subote, pohađaju svi učenici. Na području župe postoji...



Događanja
Učitavam