Hrvatska javnost je preko domaćih medija već upoznata s posjetom Svetoga Oca Sjedinjenim Američkim Državama. Posjet je vođen geslom »Krist naša nada« a odvijao se od 15. do 20. travnja 2008. Ipak, budući da su izvještaji bili fokusirani na pojedine specifične događaje tijekom posjeta, bit će korisno promotriti događaj i u cjelini, iz teološke perspektive. Kako je za razumijevanje onoga što netko kaže korisno prije svega znati tko je onaj kome se govori, u prvom dijelu donosi se skica naslovnika odnosno domaćina Papina posjeta: stanovnika SAD-a i Katoličke Crkve u Americi.

Američka Crkva u brojkama

Papa Benedikt XVI. posjetio je zemlju od 300-tinjak milijuna ljudi u kojoj se svega nešto više od 15% stanovništva deklarira nereligioznima. Broj katolika u SAD-u neprestano raste, i od 1965. pa do 2007. broj se katolika popeo sa 45,5 milijuna na 64,5 milijuna. Zahvaljujući istodobnom paralelnom rastu sveukupnog broja stanovnika, katolici u istom tom periodu konstantno čine 22-24% sveukupnog broja stanovništva, i time predstavljaju najveću pojedinačnu vjersku zajednicu.

Papa je posjetio zemlju pluralizma, slobode, mogućnosti i blagostanja, zemlju religioznih ljudi koji su spremni žrtvovati vlastita sredstva i vrijeme za dobro drugih, s jedne strane, te zemlju suočenu s relativizmom, individualizmom i materijalizmom. Papa je posjetio ljude koji često više nisu sigurni što činiti sa slobodom i sredstvima kojima raspolažu, ljude koji su u svojoj religioznosti rastrgani između onoga što čuju u crkvi i onoga što susreću izvan zidova svoje župe. Stao je pred ljude koji su teško povrijeđeni i ogorčeni sramotnim djelima jednoga dijela klerika Katoličke Crkve.

Iznimno raznolike zajednice kršćana nekatolika čine idućih oko 55% stanovništva. Nekršćani (uključujući židove, muslimane i budiste) čine oko 5% stanovništva. U tako općereligioznom okruženju katolici su naročito prepoznatljivi u nekim sferama društvenog zalaganja. Oni su često sinonim zalaganja za zaštitu života od začeća do naravne smrti, protivljenja istraživanjima na matičnim stanicama, zagovaranju predbračne čistoće... Nadalje, Katolička Crkva u Americi ima veliki broj vrlo zdravih župnih zajednica kojima broj članova neprestano raste, naročito u onima hispanoameričkog podrijetla. Također, američki katolici vole svoje crkvene poglavare. 72% ih tvrdi da su »vrlo zadovoljni« i »prilično zadovoljni« svojim biskupima, 21% je »pomalo nezadovoljnih« i tek 6% ih je »vrlo nezadovoljnih.« Dobar razlog za optimizam je i broj godišnje zaređenih svećenika, koji se u posljednjih 15 godina stabilizirao na 450-ak godišnje, a u posljednjem petogodištu bilježi čak i blagi rast. U usporedbi sa 898 trajnih đakona u 1975, prošle godine je u SAD-u bilo 15.409 zaređenih trajnih đakona. Katolici u SAD-u vode više od 7.000 privatnih škola, 221 koledž i sveučilište, 615 bolnica, 235 prebivališta za djecu i sirotišta... Američki katolici su, osim toga, iznimno socijalno i karitativno aktivni. U trinaest nedjelja godišnje diljem SAD-a nedjeljna milostinja se skuplja u karitativne svrhe. Tako je npr. jedna od tih trinaest nedjelja posvećena sakupljanju novca za pomoć Crkvi u Istočnoj Europi. Od 1991. do danas, Ured za Istočnu Europu pomogao je oživljavanju Katoličke Crkve u bivšim komunističkim zemljama - uključujući Hrvatsku - s više od 100 milijuna dolara.

Laičke vjerske udruge također su vrlo jake. Za primjer, samo jedna od 135 službeno registriranih laičkih udruga, Knights of Columbus, u posljednjih 10 godina donirala je više od milijardu dolara u karitativne svrhe, a njezini su članovi u istom periodu »odradili« 600 milijuna radnih sati dobrotvornog rada.

Crkva pred velikim izazovima

U isto vrijeme, Katolička Crkva u Americi suočava se s velikim izazovima. Tu posebno mjesto zauzima skandal seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Skandal je svom žestinom buknuo 2002. godine i dosada je za razdoblje od 1950. do 2002. gotovo 13.000 žrtava podiglo tužbe protiv katoličkih biskupija, optužujući nešto manje od 5.000 katoličkih klerika za seksualno zlostavljanje. Za odštetu žrtvama Crkva je dosada službeno isplatila već više od 2 milijarde dolara. Posljedično, već je 5 biskupija proglasilo stečaj. Ti financijski problemi prisiljavaju mnoge biskupije na zatvaranje manje aktivnih župa i na prodaju imovine. U želji da spase svoje župe, neki inače vrlo privrženi i aktivni laici organiziraju se i otvoreno suprotstavljaju crkvenim vlastima. Nadalje, unatoč prilično stabilnom godišnjem broju novozaređenika, Amerika ipak osjeća manjak svećenika. U 2007. više od 3 tisuće župa bilo je bez stalno prisutnog svećenika. Srednja dob katoličkog svećenika u SAD-u je oko 60 godina. Gorući problem je i neprestani priljev golemog broja katolika hispanoameričkog podrijetla, o kojima je praktično nemoguće pastoralno brinuti jer doseljenici nisu u stanju komunicirati na engleskom jeziku, a lokalni svećenici ne govore španjolski...

Ukratko, to su neke od činjenica koje je Papa imao pred očima prilikom posjeta. S jedne strane, posjetio je zemlju pluralizma, slobode, mogućnosti i blagostanja, zemlju religioznih ljudi koji su spremni žrtvovati vlastita sredstva i vrijeme za dobro drugih. U Washingtonu, prilikom obraćanja američkim biskupima, Papa je naglasio: »Amerika je zemlja velike vjere. Vaši ljudi su znakoviti po svojem religioznom žaru i ponose se svojom pripadnošću zajednici koja slavi Boga. Oni imaju povjerenja u Boga i ne ustručavaju se iznijeti u javnost moralne argumente utemeljene na vjeri temeljenoj na Bibliji.« Istodobno, pred sobom je imao ljude suočene sa novim kušnjama, od kojih je sam posebno naglašavao tri: relativizam, individualizam i materijalizam. Papa je posjetio ljude koji često više nisu sigurni što činiti sa slobodom i sredstvima kojima raspolažu, ljude koji su u svojoj religioznosti rastrgani između onoga što čuju u crkvi i onoga što susreću izvan zidova svoje župe. Konačno, stao je pred ljude koji su teško povrijeđeni i ogorčeni sramotnim djelima jednog dijela klerika Katoličke Crkve.

Papa ponudio hermeneutički ključ

Tijekom 5 dana provedenih u SAD-u papa Benedikt XVI. se službeno obratio javnosti 21 put. Tekstove svih obraćanja čitatelj će naći na službenoj internetskoj stranici Svete Stolice. Riječ je o velikoj količini materijala, izrazito nabijenog sadržajem, izrečenog u specifičnoj situaciji i originalno namijenjenog vrlo raznolikim naslovnicima: mladima, predstavnicima drugih religija, biskupima, vjernicima za vrijeme propovijedi, članovima Opće skupštine Ujedinjenih naroda, djeci s problemima u razvoju... Kada se sve to uzme u obzir, jasno je da - ako se želi steći jedinstvena slika o svemu rečenom i učinjenom tijekom posjeta - čovjek mora pronaći ključ koji će omogućiti jedinstveni pristup sadržaju. U jednom od svojih obraćanja, koje je radi svoje naravi u javnosti ostalo slabo zapaženo, Sveti Otac je sam ponudio ključ koji se može činiti najprihvatljivijim. Drugog dana boravka u Washingtonu susreo se s 300-tinjak američkih biskupa. Na kraju susreta biskupi su imali priliku postavljati pitanja. Prvo od tri pitanja postavio je posljednje zaređeni američki biskup Vann Johnston. Papin odgovor bio je usredotočen na problem sekularizma u javnom životu. Taj jezgroviti odgovor Svetoga Oca može poslužiti kao Magna charta za razumijevanje onoga što je Papa kroz 5 dana posjeta u SAD-u učinio i rekao. U odgovoru valja skrenuti pozornost na dvoje: 1) konekstualizaciju sekularizma i 2) sugestiju što Crkva u takvoj sekulariziranoj sredini treba činiti. Iduća dva nastavka ovoga članka govorit će upravo o tim dvama elementima.

Nastavlja se