»Nažalost, danas je ostalo samo starije i radno nesposobno stanovništvo. Život težaka je mukotrpan i mnogi su od njega pobjegli i bježe. Tako su ga napustili i stanovnici Molata te otišli trbuhom za kruhom. Tu sam na otoku već 33 godine, a posljednje krštenje imao sam 2001. i to ne od Molaćana, nego od doseljenika na Molat«.

Župnik Gržanov ističe da ga najčešće pitaju koje su kuće za prodaju, jer mnogi su zainteresirani za kupnju otočkih kuća u bescjenje, osobito stranci. Molat je u povijesti doživio velika nasilja, a sad s nedostatkom stanovnika novo je nasilje - rasprodaja otoka strancima.

Na prekrasnome hrvatskom otoku zadarskog arhipelaga Molatu nalaze se župe Zadarske nadbiskupije sv. Andrije u Brguljama, zatim Pohođenja Blažene Djevice Marije u Molatu i župa Rođenja Blažene Djevice Marije u Zapuntelu, kojima upravlja 71-godišnji don Mario Gržanov. »Danas u sve tri župe ima 180 stanovnika, a nekoć je otok bio pun i vrvio je od stanovnika«, kaže župnik Gržanov.

Prema popisu iz Šematizma 1974., u Zapuntelu je živjelo 218, u Molatu 297, a u župi Brgulje 162 stanovnika. Dakle prije tridesetak godina na otoku je bilo 677 stanovnika, dok je prije Drugoga svjetskog rata bilo 1 083 stanovnika. »Nažalost, danas je ostalo samo starije i radno nesposobno stanovništvo. Život težaka je mukotrpan i mnogi su od njega pobjegli i bježe. Tako su ga napustili i stanovnici Molata te otišli trbuhom za kruhom. Tu sam na otoku već 33 godine, a posljednje krštenje imao sam 2001. i to ne od Molaćana, nego od doseljenika na Molat. Prije toga zadnje krštenje bilo je 1994. Ako Bog da očekujemo u ovoj godini jedno krštenje. Dakle to su tri krštenja i to po jedno svake sedme godine. Posljednje vjenčanje bilo je 1986. Što se tiče sprovoda, već u ovoj godini imao sam ih šest. Dakle otok izumire ili se rasprodaje strancima. Tako je npr. već 12 Slovenaca kupilo tu kuće na otoku i dolaze preko ljeta i za vrijeme većih blagdana« - kaže župnik Gržanov.

Zašto na otoku nema HTV-a?

U ljetnoj sezoni i vikendom Molačani koji su bliže, osobito oni iz Zadra, posjećuju svoj rodni kraj, jer i danas je to mjesto poznato po dobrom vinu. »Ovdje bi trebalo mnogo ulagati da bi se vratio život na otok. Nažalost, toga nema. Evo, sad preko ljeta, kad želim gledati prijenos mise na HTV-u ne mogu, jer se nameću talijanski programi, čija je frekvencija jača. Isto je i s radijskim programom.

Ovdje na otoku najmlađi je poštar. Liječnika nema, iako je tu ambulanta. Tu je dvoje djece u osnovnoj školi. Za razliku od drugih otoka, Molat ima sva prirodna bogatstva za život. Uz bogatstvo vinograda, ribe, pa nekoć ovčarstva, ovaj otok ima vodu. Štoviše, ima 35 bušotina koje daju vodu na otoku Molatu. No država premalo ulaže u otoke. Kao da vlastima nije stalo do otoka. Nema tvornice, nema radnih mjesta, a ono što je prirodno i što otok daje - to se ne cijeni. Tako tko ima djecu odavde ide u Zadar, jer svjestan je da nema budućnosti ni sigurne egzistencije na Molatu. Tu je bila vojska koja je otišla, a nakon njezina odlaska bilo je govora da će se ti prostori preurediti u starački dom, ali ništa još od toga. Ovdje ostaje samo starost, umirovljenici. Zapušteno je polje, jer nema radne snage. Nešto još malo ljudi živi od ribolova« - ističe župnik Gržanov.

Zaboravlja ih i nadbiskupija

Unatoč malomu broju stanovnika, na Molatu se obnavljaju i održavaju sakralni objekti. Obnovljena je crkva u Zapuntelu. Kako ističe župnik Gržanov, prekrivena je župna crkva, zatim je popravljena iznutra, nabavljene su nove klupe te je prekriven župni stan. »Sve je teže to činiti jer se mnogi sve više udaljavaju i manje vežu za ovo mjesto. To smo uredili onda kad su iseljeni Molaćani slali svoje priloge iz Amerike, ili kad bi tu došli i nešto bi ostavili. Oni stariji, pomrli su, a njihova djeca smatraju se Amerikancima i nemaju osjećaj za ovo mjesto. Na Molatu se najviše živi od mirovina. Kada je u pitanju obnova sakralnih objekata nadbiskupija tu ne pomaže, jer stavila se na obnovu onoga što je porušeno u Domovinskom ratu. I to je logično i razumljivo. Ali malo je nelogično da nam iz nadbiskupije vrlo rijetko dolaze. Prije dvije godine tu je bio svećenički dan, bila je misa i poslije toga ništa. Poslije toga nema više nikoga iz nadbiskupije tko bi pohodio župu« - kaže don Mario.

Oslobodi nas Gospodine od Molata…

Kao rođeni otočanin župnik Gržanov ističe da razumije život na otoku. »Bio je tu jedan mladi liječnik iz Rijeke, koji je izdržao mjesec dana i otišao. Rekao mi je da ne može izdržati tu samoću koja je na Molatu. Ja sam rodom s otoka Ugljana iz Sutomišnice i razumijem život otoka. Kad sam došao ovdje, bilo je teško jer za kršćanstvo nije bilo dobro. Postoji uzrečica iz litanija Svih svetih koja kaže: »Od kuge, glada, rata, Iža, Salva i Molata, oslobodi nas Gospodine!« To su bila komunistička mjesta. Nekoć je tu bio talijanski logor. Kada je pala Italija, raspao se logor, ali komunista je bilo puno. Još ih ima i danas, ali ne mogu svoje ostvarivati, iako u srcu drže svoje ideje. Nekoć je tu bila jugoslavenska vojska i njihovo sjedište. »Oficiri« su bili kod crkve i ako bi koji vjernik, čak i bogoslov ili sjemeništarac, pošao u crkvu, imao bi problema. Što se tiče sadašnjih dolazaka u crkvu, dođu svi pokretni stanovnici. Zapravo to im je jedino mjesto gdje se okupe. Kao župniku najteže mi je za Božić i druge velike blagdane, osobito one obiteljske. Uobičajeno je da je Božić obiteljski blagdan i tad većina s otoka ide u Zadar, najviše svojoj djeci, svojoj obitelji. Tad ovdje sve opustoši, jer ostane mali broj stanovnika.«

Župnik Gržanov ističe da ga najčešće pitaju koje su kuće za prodaju, jer mnogi su zainteresirani za povoljnu kupnju otočkih kuća, osobito stranci. Molat je u povijesti doživio velika nasilja, a sada nedostatkom stanovnika novo je nasilje - rasprodaja otoka strancima.