- Kako super! Jeste li čitali ovo? - jednom je i naša srednjoškolka Dora oduševljena prvim stranicama dnevnih novina. - Na dubini od sto metara između Švice i Francuske napravili su cijev dugu 27 kilometara da bi se u njoj sudarali snopovi protona, sve dok znanstvenici, njih skoro šest tisuća, ne otkriju Higgsov bozon!
- Dijete drago - prekine je punica prije no što smo mi drugi stigli - kaj ti je to, ja to ništ' ne razmem... I, što će im taj »bizon«?
- Nije bizon, nego bozon! - autoritativno će Dora kao da zaista sve razumije. - To je najsitnija nuklearna »piknjica« za koju nisu sigurni ni da postoji! A taj pokus, i ta cijev, i taj stroj koji, zamislite, košta šest milijarda dolara, sve to vam je zapravo da se ostvari trenutak nalik onome kod nastajanja svijeta, to jest da se dobije »Veliki prasak«!
- Tja... - javi se punac - više bih ja volio da se dobije veliki prasac! Mislim, u našoj škrinji, koja sve više izgleda kao muzej smrznutog povrća...
- Ti se šališ, tata, ali imaš pravo! - javi se moja ženica Jelica. - Sa svim tim novcima koje znanstvenici bacaju na bespotrebne pokuse, samo kako da bi dokazali da su ravni Bogu i da poput njega mogu »stvoriti svijet«, mogli su napuniti škrinje i trbuhe gladnima po cijelom svijetu! Ali to ih ne zanima, tako se ne postaje slavan! Ta zar niste primijetili kako više nema ni vijesti ni televizijskih slika o gladnima u Africi i drugdje? Mi smo u djetinjstvu često to gledali... Ali, valjda su današnji psiholozi procijenili da je to prestresno za našu dječicu, pa onda bolje da plaču i budu potresena zbog »velikih« problema stanara kuće »velikog brata« ili »velikih« glazbenih i glumačkih zvijezda, s kojima se svakodnevno sudaraju u svim medijima, baš kao protoni u tim cijevima!
- I gore je od toga! - zagrije se punac. - Ne da oni žele biti ravni Bogu, žele oni reći da Boga nema! Pa onda samo nešto nerazumljivo »muljaju« i sami sebi daju važnost, ti znanstvenici! Kažu kako »u kontroliranim uvjetima istražuju prirodne procese«, a da ih pustiš da dva mjeseca prežive u pravoj prirodi, s motikom ili udicom u ruci, učas bi zbog »prirodnih procesa« postali izumrla vrsta, kao i ptica dodo!
- Jooj, djedooo! - viknu razočarano srednjoškolka. - Pa ja živim u skroz zatucanoj familiji, koja je protiv znanosti! Protiv napretka, protiv otkrivanja istine o čovječanstvu...
- Čuj, Dora... - javih se i ja - a jesi li ti, »znanstvenice« naša, napisala zadaću, naučila nove lekcije i pročitala onu lektiru o kojoj sam slušao jučer na roditeljskom, dok je raska nabrajala sve one koji su markirali pa dobili jedinice?
- Pa nisam još...
- Onda brzo, jer bi na svoje oči mogla vidjeti »veliki prasak«!
