U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ljubljani u nedjelju 11. siječnja, na blagdan Krštenja Gospodinovoga, održana je 21. godinu zaredom, završna svečanost tradicionalnih božićnih dana hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji, te je proslavljena i 40. obljetnica redovitoga nedjeljnog i blagdanskog slavljenja mise u Ljubljani na hrvatskom jeziku. Svečano misno slavlje predvodio je mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit i predsjednik HBK-a, a tom je prigodom bila predstavljena knjiga fra Marka Prpe, utemeljitelja i voditelja ljubljanske misije, pod naslovom »Hrvatske katoličke misije u Sloveniji«.
U misnom su slavlju, uz mons. Srakića, sudjelovali mons. dr. Anton Jamnik, pomoćni ljubljanski biskup, dr. fra Viktor Papež, provincijal Slovenske franjevačke provincije sv. Križa, dr. fra Željko Tolić, provincijal južnohrvatske Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnih HB-a, i još sedmorica svećenika, Hrvata i Slovenaca.
Na blagdanskom se euharistijskom slavlju u franjevačkoj crkvi na Tromostovju okupilo 500-tinjak vjernika, dvostruku više nego drugih nedjelja. Broj je bio očekivan jer su bili pozvani gotovo svi veleposlanici akreditirani u Sloveniji, pojedini slovenski kulturni djelatnici poznati u Hrvatskoj, gotovo svi svećenici i redovnice rodom iz Hrvatske i BiH koji žive i djeluju u Sloveniji, predstavnici svih hrvatskih udruga u Sloveniji i većina čelnih ljudi vodećih hrvatskih kulturnih ustanova i nekih medija iz Zagreba. Prisutni su bili pozdravljeni na hrvatskome, slovenskome, engleskome i njemačkom jeziku.
Zahvalnost za svjedočenje vjere
O. Prpa je, pozdravljajući okupljene, istaknuo povezanost i zajedništvo hrvatskih katolika u Ljubljani s Crkvom u Sloveniji te s domovinskom Crkvom u Hrvatskoj i BiH. Naglasio je da su »ovakva događanja slojevita i svrha im je višestruka. Želimo se međusobno prepoznati kao hrvatski katolici i kao takvi želimo biti prepoznati u slovenskome crkvenom prostoru i na društvenom području. Mlađem naraštaju i prijateljima želimo zorno prikazati dio svoga kulturnog poklada. Želimo također zauzeti pripadajuće nam mjesto unutar korpusa hrvatskog iseljeništva. Temeljna okosnica našega današnjeg okupljanja, svih dosadašnjih božićnih dana hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji i svih naših nastojanja jest ona ista poruka koja se prvog Božića razlijegala betlehemskim poljanama: 'Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!'«.
Mons. Jamnik je prisutne pozdravio uime Slovenske biskupske konferencije. Zahvalio im je što svjedoče svoju vjeru i čestitao što su ponosni na svoje podrijetlo i povijest, što čuvaju svoj jezik i običaje. Sve su to vrijednosti koje i u našem vremenu obogaćuju čovjeka, ispunjaju ga sadržajem i pružaju široke mogućnosti.
Predvoditelj misnog slavlja mons. Srakić, iznenađen brojem sudionika na misnom slavlju, u propovijedi je uz ostalo istaknuo: »Draga braćo i sestre, vi živite izvan svoje domovine Hrvatske, izvan svoje obitelji i izvan svojih domova. U takvim okolnostima čovjek može lako izgubiti svoj identitet, ali isto tako još lakše može izgubiti vjeru u kojoj je kršten, vjeru svoga djetinjstva i svojih pređa. I u tim prilikama čuvajte svoju vjeru, ali ne kao zakopano blago nego je svjedočite. Današnji blagdan je poziv da se sjetimo onoga što su za nas kod našega krštenja zatražili i obećali naši roditelji, ali i onoga što smo u svojoj mladosti prihvatili: da se sjetimo vjere... Moramo iskreno priznati da naš narod, raspršen po cijeloj Europi, pa i po cijelome svijetu, doista svjedoči svoju vjeru, u prvom redu slaveći euharistiju, pohađajući mise i odgajajući svoju djecu da čuvaju zaklad vjere.« Prisutni su njegovu propovijed mogli pratiti i u tiskanom prijevodu na engleskome.
Gostovali »Zagrebački liječnici pjevači«
U misnom je slavlju sudjelovao muški zbor »Zagrebački liječnici pjevači« pod umjetničkim vodstvom prof. dr. Mije Bergovca i Mješoviti pjevački zbor ljubljanske misije s voditeljem Nikolom Jambrošićem i orguljašem Viktorom Brezakom, te je nakon bogoslužja održao prigodan koncert. Program su ispunile božićne skladbe na hrvatskom, slovenskom i latinskom jeziku. Zbor je predstavio dr. Ivan Kos. Domišljena posebnost ovog koncerta sastojala se u tome što je program bio isprepleten s predstavljanjem spomenute knjige o hrvatskim misijama u Sloveniji. Knjigu su predstavili izdavač Petar Antunović i pisac o. Prpa. Knjiga je zamišljena kao predložak za monografiju o hrvatskim misijama u Sloveniji koja bi trebala biti izdana u povodu predstojeće 25. obljetnice utemeljenja ljubljanske misije (2011).
Svečanost 21. božićnih dana je nakon programa u crkvi nastavljena ugodnim druženjem i domjenkom u samostanskoj dvorani. Pripremili su ga sami članovi vjerničke zajednice ljubljanske misije. Njima i svim pozvanim gostima tom je prigodom na dar uručena spomenuta knjiga o hrvatskim katoličkim misijama u Sloveniji. Naime, izdavač Antunović je cijelu nakladu (600 primjeraka) poklonio ljubljanskoj misiji. Riječ je o lijepo opremljenoj knjizi koja gotovo doseže razinu bibliofilskog izdanja.
Prvu misu, nakon Drugoga svjetskog rata, za Hrvate u Ljubljani slavio je lazarist o. Stanislav Žakelj na Božić 1969, a potom dugi niz godina svake nedjelje i svetkovinama o. Miroslav Batarilo, sve dok 1986. nije i službeno bila utemeljena Hrvatska katolička misija u Ljubljani.
Utrnule dvije hrvatske katoličke misije Na božićne dane ove godine nadvila se sjenka tuge zbog »utrnuća« hrvatskih katoličkih misija u Mariboru i u Novom Mestu. Više je razloga »kumovalo« prestanku njihova djelovanja. Jedan od tih razloga istaknuo je o. Valentin Miklobušec, utemeljitelj mariborske misije i njezin jedini rektor. Odlazeći iz Maribora zapisao je: »Hrvatski narod je samo jedan sa svim svojim dobrim i slabim stranama, i ja drugog naroda nemam. Jedna od slabih strana tog naroda je u tom što se, kao zajednica, ne zna ili se ne želi boriti za svoj identitet. Ne želi se u pozitivnom smislu nametnuti. To bi za njih uvijek morao učiniti netko drugi, a 'mudri' će se pojedinci onda priključiti ako im se baš bude htjelo. To se osjeća i u komotnosti koju pokazuju za vjersku praksu. Sve im treba pružiti, ali oni ne osjećaju nikakvu obvezu da i oni sebe dadu.« Prestankom djelovanja mariborske misije, kako se čuje, tamošnji Hrvati pomalo shvaćaju da je među njima »ugašen« i onaj zadnji plamičak zajedničkoga vjerskog, kulturnog i nacionalnog ponosa i identiteta. S »gašenjem« misije već je prošle godine nečujno, bez prosvjeda, ugašena i višegodišnja tradicija održavanja molitvene komemoracije na mariborskom groblju Dobrava za desetke tisuća Mariborskih mučenika, uglavnom hrvatskih katolika, pobijenih 1945. Mariborski katolici Hrvati, svi zajedno, nisu smogli među sobom sabrati toliko sredstava da bi o. Miklobušecu osigurali novac za normalne putne troškove, iako im je deset godina (besplatno!) krajem svakoga tjedna dolazio iz Zagreba i za njih slavio misu. Hrvatska je vlada njemu i voditeljima ostalih misija u Sloveniji, na ime novčane potpore godišnje dodjeljivala, kako kada, od 333 € do 0 €. Slično je i s Hrvatima u Novom Mestu koji isto tako ostadoše bez misije, bez mise i bez svećenika. Tako sada u Sloveniji djeluju samo dvije hrvatske misije. Jedna u Ljubljani i druga u Portorožu. Ni one nemaju nikakvih prostorija ni zajamčenih prihoda. Postavlja se pitanje: Što u skoroj budućnosti očekuje te dvije preostale hrvatske misije u Sloveniji, odnosno što očekuje još uvijek neodnarođene hrvatske katolike u Sloveniji? I ne samo u Sloveniji! O. Prpa uzrok »gašenja« misija ne vidi samo u nedostatku svećenika, kako se to paušalno tvrdi, barem ne kad je riječ o hrvatskim misijama u Sloveniji. Problem je slojevit i tako mu treba pristupati u traženju mogućih rješenja. Misli da prvo treba »proraditi« svijest kako je hrvatski narod (sve njegove mjerodavne institucije) odgovoran za svoje iseljeništvo u istoj mjeri u kojoj je hrvatsko iseljeništvo odgovorno za svoju domovinu i Crkvu u domovini. Hrvatsko je iseljeništvo tu odgovornost pokazalo i dokazalo u bezbroj primjera i u najtežim vremenima. O. Prpa se boji, kako reče, da je zadnji trenutak, minuta prije dvanaest, da se nešto promijeni u strategiji odnosa svih odgovornih čimbenika u odnosu prema hrvatskom (katoličkom) iseljeništvu. |
