Imam više konkretnih pitanja: Može li, ima li pravo svećenik - župnik uskratiti u svojoj župi pričest, i koji su to opravdani razlozi (ako ih ima) zbog kojih on to može učiniti te kome da se obratim. (Napominjem da nisam učinio ništa što bi bilo na javnu sablazan.)
Drugo je pitanje: Kada svećenik dolazi u kuću na blagoslov obitelji, može li govoriti da »po selu hodaju vragovi i slično«. Treće: pod kojim uvjetima svećenik (napominjem u današnjim uvjetima) ima pravo uskratiti sprovod (znamo da sprovod nije sakrament)?
Čitatelj
Zakonik kanonskoga prava jasno određuje da se može i mora na pričest pripustiti svakoga tko je kršten i po pravu mu to nije zabranjeno (kan. 912). No, u kanonima 915 i 916 pojašnjava se zabrana pripuštanja pričesti izopćenima i udarenima interdiktom poslije izricanja ili proglašenja kazne. Isto tako, zabranjeno je pristupanje pričesti onima koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu (kan. 915). Premda se pričest vrlo rijetko uskraćuje i svećenici su jako obzirni prema svima, ipak ako mislite da se župnik prema Vama ne ponaša u skladu s crkvenim propisima, obratite se mjerodavnima u (nad)biskupiji. Isto to učinite u vezi s Vašim drugim postavljenim pitanjem.
Crkvenim sprovodom Crkva zaziva duhovnu pomoć za preminule i odaje počast njihovim tijelima te ujedno pruža živima utjehu nade. Preminulim se vjernicima kršćanima sprovod daje prema odredbama prava (kan. 1176), i to svima kojima to crkveno pravo ne zabranjuje. Crkveni se sprovod može odbiti ako prije smrti nisu dali neke znakove pokajanja (kan. 1184, par. 1): općepoznatim otpadnicima od vjere, krivovjernicima i raskolnicima, onima koji su izabrali spaljivanje vlastitoga tijela zbog razloga protivnih katoličkoj vjeri, te ostalim očitim grešnicima kojima nije moguće dati crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika. Ako postoji neka sumnja, onda treba pitati mjesnoga biskupa - ordinarija i držati se njegova suda (kan. 1184, par. 2). Onome tko je isključen od crkvenoga sprovoda, navodi crkveni pravnik Viktor Nuić, treba zanijekati i bilo kakvu sprovodnu misu u skladu s kan. 1185. No, to ne znači da treba zanijekati slaviti za njegovu dušu svaku misu.
Što je potrebno za crkveno vjenčanje?
Moj mladić i ja želimo sklopiti crkveni brak. Ja imam sve potrebne sakramente koje sam primila u Zagrebu. Moj mladić, međutim, živi u Njemačkoj i ima samo sakrament krštenja koji je primio u Bosni. Zanima me procedura sakupljanja potrebnih dokumenata za vjenčanje u Zagrebu, s tim da on ima njemačko državljanstvo. Mora li on primiti ostale sakramente i priznaju li se ako ih dobije u Njemačkoj?
Također me zanima možemo li se vjenčati na općini u Njemačkoj pa naknadno u Zagrebu i crkveno? I još jedno pitanje vezano za kumstvo: Može li kum na vjenčanju mome dečku biti evangelički vjernik?
Čitateljica Sandra
Prije sklapanja braka Vaš bi mladić - zaručnik - trebao stupiti u kontakt sa svojim župnikom kako bi primio preostale sakramente kršćanske inicijacije (euharistiju i krizmu), a svejedno je hoće li se kao katekumen za primanje sakramenata pripremati u Hrvatskoj ili u Njemačkoj, što bi - sudeći po Vašem pismu - njemu i Vama više odgovaralo. O tome jasno govori Zakonik crkvenoga prava: »Katolici koji još nisu primili sakrament potvrde neka ga prime prije sklapanja ženidbe, ako je to moguće bez velike poteškoće.
Da bi se plodonosno primio sakrament ženidbe, zaručnicima se usrdno preporučuje da prime sakrament pokore i presvete euharistije« (kan 1065, par. 1 i 2).
Bez obzira gdje će primiti sakramente, svećeniku u župi - župniku morao bi dati dokaz da je kršten, tj. donijeti krsni list iz svoje župe u Bosni, o kojoj ne pišete podrobnije.
Budući da je sklapanje braka ili ženidba jedan od sedam sakramenata, Crkva ima pravo određivati zakone po kojima se brak ima sklopiti i postaviti obrede kojima će obavljati sakramentalno slavlje ženidbe. Tijekom povijesti bilo je različitih promjena u samome načinu sklapanja ženidbe, ali se u svakome trenutku polazilo od činjenice da je ženidba sakrament, to jest da je sakrament ženidbe ustanovio sam Isus Krist. Kako bi mladenci sakramentu pristupili čista srca, nastoji im se pružiti prilika i za sakrament ispovijedi ili pomirenja. U našim je (nad)biskupijama obvezan i zaručnički tečaj, pa bi se prije sklapanja braka trebali javiti u svoju župu u Zagrebu radi dogovora, a župnik će Vam objasniti sve ostalo.
Uobičajeno je da se mladenci vjenčaju istoga dana i na općini i crkveno. Danas u Hrvatskoj - a Vi ste, sudeći prema Vašem pisanju odlučili sklopiti sakramentalno vjenčanje u Zagrebu - više nije potrebno sklapati ženidbu pred dva foruma: crkvenom i društvenopravnom. Prema dogovoru Crkve i države, za one koji sklapaju crkvenu ženidbu nije više potrebno da to (radi pravnih učinaka braka) prije ili poslije učine i pred državnim službenikom. Dovoljno je pred građanskim predstavnicima predati ispravne dokumente i ispuniti obrasce koji će se, nakon što su potpisani u crkvi, vratiti njima na konačni upis. Jednako mladenci neposredno poslije vjenčanja (odnosno mise ako je bilo s misom) potpisuju i crkveni dokument. Na sve te dokumente stavljaju čitko svoj potpis i službeni svjedoci počevši od službenika Crkve do odabranih osoba za taj trenutak.
Na vjenčanju Vašem mladiću, zaručniku, svjedok može biti i njegov prijatelj evangelik, jer je njegova »uloga« (da tako kažemo) da posvjedoči da je do vjenčanja došlo i da ste ga Vi sklopili sa svojim zaručnikom. Svjedok na vjenčanju, znači, nije nikakav »jamac« sakramenta, već je osoba koja je fizički svjedočila o samome činu sklapanja ženidbe po crkvenome obredu.
