Farma-ekologija pretpostavlja interdisciplinaran pristup toksikologa, kemičara, farmaceuta, liječnika, ali i sociologa u rješavanju rastućeg problema koji uzrokuje sve veća potrošnja lijekova, odnosno medikalizacija društva.

Farma-ekologija (Pharma-Ecology) novi je termin koji je prošle godine osmislio i predstavio javnosti Patrick Jjemba, znanstveni suradnik ugledne institucije Američke vode (American Water). Radeći kao istraživač na Sveučilištu u Cincinnatiju, prepoznao je globalni problem kontaminacije otpadnih i pitkih voda lijekovima i njihovih razgradnim produktima. O tome je nedavno napisao knjigu kao upozorenje znanstvenicima, liječnicima, farmaceutskoj industriji i državnim institucijama koje su odgovorne za kvalitetu vode u našemu okolišu (Pharma-Ecology: The Occurence and Fate of Pharmaceuticals and Personal Care Products in the Environment, Wiley, 2008).

Farma-ekologija pretpostavlja interdisciplinaran pristup toksikologa, kemičara, farmaceuta, liječnika, ali i sociologa u rješavanju rastućeg problema koji uzrokuje sve veća potrošnja lijekova, odnosno medikalizacija društva. Osim lijekova vode zagađuje i sve veća upotreba kozmetičkih proizvoda, krema, parfema, gelova, šampona, losiona... U znanstvenoj literaturi farmaceutski i kozmetički preparati zajedno su obilježeni kraticom PPCP (pharmaceuticals and personal care products) kao znakom upozorenja.

Pohlepa za zdravljem

U rijekama i podzemnim vodama, u otpadnim vodama, kao i u pitkim vodama moguće je pronaći cijeli spektar lijekova: antihipertenzive, kardiovaskularne lijekove, kontracepcijske preparate, kemoterapeutike, sedative, antibiotike...

U rijekama i podzemnim vodama, u otpadnim vodama, kao i u pitkim vodama moguće je pronaći cijeli spektar lijekova: antihipertenzive, kardiovaskularne lijekove, kontracepcijske preparate, kemoterapeutike, sedative, antibiotike... Koktel lijekova u vodama našega okoliša predstavlja sekundarnu medikalizaciju ljudi, a izmjerene koncentracije tih lijekova u »farmaceutskoj otopini« iz godine u godinu sve su veće. Doduše, postoji »klub toksikologa« koji uporno umiruje javnost (poput sedativa!) i umanjuje važnost prisutnosti lijekova u vodama koje pijemo. Oni tvrde da je do detekcije niskih koncentracija farmaceutskih i kozmetičkih preparata u vodama došlo jedino zbog razvoja modernih i vrlo osjetljivih analitičkih instrumenata. Međutim, stvarne brojke sugeriraju suprotan zaključak: lijekovi u pitkoj vodi rezultat su neumjerene i pretjerane potrošnje. Tek za primjer, u Kanadi je, za samo osam godina, udvostručena potrošnja lijekova! Godine 1996. prodano je lijekova u vrijednosti 6,6 milijarda dolara, a g. 2004. taj se iznos popeo na 13,8 milijarda. Prema Ivanu Illichu (Medical Nemesis, 1976), nasilna medikalizacija prirode i društva, posljedica je pohlepe za zdravljem. I Patrick Jjemba upozorava u svojoj knjizi da metamorfoza jednog farmaceutskog patenta - od lijeka do zagađivala - započinje marketinškim manipulacijama farmaceutske industrije: »Njihova osnovna djelatnost prodaje lijekova, pretvorila se u prodaju životnoga stila.«

Farmaceutska revolucija

Jjemba također uspoređuje ekološke posljedice farmaceutske revolucije s posljedicama koje je izazvala zelena revolucija 60-ih godina prošlog stoljeća. Osnovno sredstvo zelene revolucije bila je rasipna potrošnja agrokemikalija, pesticida, herbicida, fungicida i umjetnih gnojiva, a (navodno) s ciljem iskorjenjivanja gladi u svijetu. No, posljedice su zelene revolucije, koju simbolizira otkriće i raspršivanje DDT-a, povećane robne zalihe i povećani broj gladnih u svijetu, te teške ekološke katastrofe širom Zemlje. Slične posljedice mogu se očekivati i zbog farmaceutske revolucije: povećani broj bolesnih u svijetu i pretvaranje pitke vode u farmaceutsku kaljužu. Svaka revolucija jede svoju djecu.