| Ponovno se nude greške antropološkog karaktera i iznova se postavljaju u središte pozornosti vježbanje ljudske slobode i poštivanje temeljnih ljudskih prava. Sveti otac Benedikt XVI, opisujući današnju situaciju, govori o diktaturi relativizma. |
Na službenom otvaranju toga Susreta kardinala i predsjednika biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe u utorak 10. veljače u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu domaćin, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, započeo je svoj pozdravni govor: »Neizmjerna mi je čast i velika radost što vam mogu biti domaćinom u Zagrebu prigodom trećeg Susreta predsjednika i kardinala biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe, nakon susreta održanih u Budimpešti 2004. i u Pragu 2007. godine. Sa živom zahvalnošću upućujem svoju najsrdačniju dobrodošlicu svim prisutnim kardinalima, nadbiskupima i biskupima.«
Potom je, pozdravivši poimence sve sudionike susreta, među kojima je bio i apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari, nastavio: »Pristigli su nam dragi pozdravi i čestitke za naš susret od njegove uzoritosti kardinala Józefa Glempa i njegove uzoritosti kardinala Miloslava Vlka, koji su izrazili žaljenje što nisu mogli biti prisutni jer se u ovom trenutku nalaze u Vijetnamu i Rimu.«
Bl. Stepinac i progoni u komunizmu
U nastavku pozdravnoga govora kardinal Bozanić je rekao: »Okupili smo kako bismo razmišljali o temi od značajne važnosti: Poslanje Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi dvadeset godina nakon sloma komunističkog sustava (1989-2009). Izabrali smo za održavanje ovoga susreta upravo današnji dan, na koji slavimo spomendan blaženoga kardinala mučenika, Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kako bismo se prisjetili ne samo njega već zajedno s njime i svih žrtava komunističkog režima, koji je sijao uništenje i smrt u našim zemljama. Crkva u Hrvatskoj od rujna prošle godine kroz različite se događaje spominjala desete obljetnice otkako je njezina pastira blaženim proglasio sluga Božji Ivan Pavao II. za vrijeme svojega apostolskog pohoda Hrvatskoj, tijekom svečanog euharistijskoga slavlja u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Draga subraćo, danas je za nas velika čast i istinska radost slaviti spomendan bl. Alojzija Stepinca u zajedništvu s vama.
Lik blaženog Alojzija Stepinca ujedinjen je na poseban način s onim brojnim pastirima zemalja Srednje i Istočne Europe koji su bili progonjeni i koji su upoznali mučeništvo. Njegovo ime posebno je združeno s imenima kardinala Jozsefa Mindszentyja i Stefana Wyszynskog. Upravo je tako govorio papa Pio XII. u apostolskome pismu Dum maerenti animo (29. lipnja 1956) kad se s golemim strahopoštovanjem obraćao progonjenoj Crkvi Istočne Europe: 'Obraćamo se prije svega vama, izabrani sinovi naši, kardinali Svete Rimske Crkve, Jozsef Mindszenty, Alojzije Stepinac i Stefan Wyszynski, koje smo upravo mi obukli u dostojanstvo rimskoga purpura zbog golemih zasluga od vas primljenih u razdvojenosti od pastirskih dužnosti i u obrani slobode Crkve. U našoj je ražalošćenoj duši uvijek prisutno koliko ste, nepravedno udaljeni od svojih biskupskih sjedišta i svoje svete službe, pretrpjeli i postojano trpite za Isusa Krista.'
Kao nasljednici tih plemenitih likova pastira, susreli smo se kako bismo promišljali o predivnome nasljeđu što su nam ga ostavila njihova svjedočanstva vjernosti Kristu i Crkvi.«
Poslanje Crkve nailazi na nove izazove
»Ove godine spominjemo se dvadesete obljetnice od pada komunističkog sustava. Papa Ivan Pavao II. tumačio je taj događaj i u svojemu govoru na konzultacijskome sastanku prve posebne skupštine Biskupske sinode za Europu ustvrdivši: 'Za zemlje Srednje i Istočne Europe ovaj događaj znači izlazak, u određenome smislu iz katakomba, i u svakome slučaju izlaz iz situacije više ili manje radikalnoga kršenja osobnih prava, posebno onoga na vjersku slobodu i na samu slobodu savjesti.' Promišljajući o logici marksističkoga totalitarizma u različitim zemljama nastavio je: 'Opće je poznata pretpostavka s koje se polazilo: religija kao element otuđenja trebala je nestati da bi se omogućilo čovjekovo oslobođenje. Može se reći da je iskustvo razdoblja koje je upravo zaključeno pokazalo upravo suprotno: religija i Crkva pokazale su se jednima od najučinkovitijih čimbenika u oslobađanju čovjeka od sustava koji ga je posve podčinjavao.'
U to je vrijeme papa pozivao Crkvu u Europi na novu i hrabru evangelizaciju kako bi se 'ponovno otkrili kršćanski korijeni i uspostavila dublja civilizacija, istinski više kršćanska i zbog toga više ljudska'. Dvadeset godina nakon tih događaja poslanje Crkve nastavlja se i nailazi na nove izazove. Iako su se povijesne okolnosti temeljito promijenile, u današnjemu mentalitetu ponovno se otvara rizik osiromašenih vizija čovjeka. Ponovno se nude greške antropološkog karaktera i iznova se postavljaju u središte pozornosti vježbanje ljudske slobode i poštivanje temeljnih ljudskih prava. Sveti otac Benedikt XVI, opisujući današnju situaciju, govori o diktaturi relativizma. Na susretu s američkim biskupima tijekom svojega apostolskog pohoda SAD-u istaknuo je: 'Diktatura relativizma, nakraju, nije ništa drugo nego prijetnja ljudskoj slobodi, koja sazrijeva samo u velikodušnosti i vjernosti istini.'
Draga subraćo u episkopatu, danas želimo zazvati Duha Svetoga da nas prati na našemu susretu i da nam udijeli pronalazak novih putova evangelizacije, iščitavajući našu povijest, prepoznavajući znakove božanske milosti te potrebe sadašnjega trenutka. Zazovimo Duha Svetoga, izvor zajedništva, kako bi se i kroz ovaj susret osnažilo naše crkveno zajedništvo. Tražimo milost kako bismo uvijek bili ujedinjeni u hrabromu naviještanju evanđelja i svjetlo na europskome kontinentu u njegovu procesu ujedinjavanja.«
Potom je skup pozdravio nuncij Cassari te je pročitao poruku Svetoga Oca koju je za taj susret uputio po kardinalu državnome tajniku Tarcisiju Bertoneu.
